
Umjesto u zatvor vraćaju ga na saborsku plaćetinu
Napisao: Saša Radović
Linićeva smjena još je jedan pucanj u „ništa“, jalov i nedovršen. Umjesto da zbog štete od 27 milijuna koja je učinjena državi, Linića pošalje iza rešetaka i da s njegovog masnog privatnog računa nadoknadi štetu – Milanović Linića šalje u Sabor na kraljevsku zastupničku plaćetinu.No, ova smjena, odnosno afera Spačva, još je jednom ukazala na krajnju neodgovornost i nepoštenje kompletne hrvatske političke elite. Oni smatraju da za njih ne vrijede civilizacijske norme, pravda, ni pravosuđe – da mogu sve. Nasuprot njima stado svekolikog puka ne može ništa.
KAZNENO DJELO PLJAČKE
Eklatantan primjer, ili bolje reći užasan primjer- čuli smo i vidjeli smo na TV ekranu u liku župana Zlatka Komadine. Komentirajući aferu Spačva- poručio nam je – da to ne rješavaju mediji- da je to stranačka stvar. U svojoj stranačkoj zaglupljenosti Komadina ne vidi da je Linić učinio kazneno djelo pljačke – da je državi Hrvatskoj, odnosno svima nama, (pa i Komadini) ukrao 27 milijuna. Ni na kraj pameti Komadini ne pada da bi Linić morao obeštetiti sve nas. Umjesto toga Komadina bi Linića pozvao na partijski sastanak i udijelio mu „drugarsku opomenu“.Je li netko lud?
Nakon TV emisije, u prvi mah pomislio sam da je župan lud ili barem mentalno retardiran. Znam da nije, da je Komadina inteligentan i pametan čovjek, a da se poremećaj veže za našu prošlost- za vrijeme „ljubičice bijele“, voljenog druga Tita. Najveći hedonist svih vremena, drug Tito, imao je raj na zemlji- Brijune. Živio je u većoj raskoši i moći nego ijedan rimski car, perzijski šah ili neki prebogati šeik. Tito je imao sve- narod nije imao ništa, no taj narod prihvatio je tu pravdu – nepravdu. Zbog toga je i iskrivljeni osjećaj za pravdu ostao u našem političkom nasljeđu do dana današnjeg. Imaju ga u sebi i Komadina i Milanović i čitava njihova svita. Ima ga i Karamarko koji ne traži kaznenu odgovornost Slavka Linića. Oni mogu sve, za njih vrijede druga pravila.
PUŽEVI U DORH-u
Drugi primjer iz afere Spačva još je egzaktniji i lakše ga je razumjeti. To je smjena bivšeg ministra turizma, Veljka Ostojića – zbog kriminalnog djela. Veljko je jeftino kupio komad zemlje blizu Rovinja na kojem se nije moglo graditi. Korupcijom ureda nadležnog za urbanizam nevrijedna zemlja pretvorila se u gradilište. Vrijednost je porasla a Veljko je prodajom zaradio 25 milijuna. Evidentna pljačka!
I sada ono najslađe…2013. u pulskom Bajićevom DORH-u radili su zaposlenici slični ljudima, no to su zapravo bili puževi koji sporo pužu. Nisu našli temelj za uhićenje Veljka Ostojića, niti za oduzimanje opljačkanih 25 milijuna. Sada je tamo Cvitanov DORH. Problem je ako su tamo ostali oni ljudi – puževi. Tada Veljko Ostojić može mirno spavati i uživati u opljačkanim milijunima. Sudit će mu se po novom zakonu Zakonu Zlatka Komadine, Veljko će biti pozvan na stranački skup i dobit će „drugarsku opomenu“.
ZLOČINAĆKI ZAKONI
Politička elita čini se vodi život izvan svjetskih i europskih normi. Za njih važe zakoni koje su sami sebi stvorili. Hrvatska je zemlja u kojoj su često egzistirali zločinački zakoni. Dovoljno je prisjetiti se Pavelićevih rasnih zakona, o arijevskoj krvi, ili Tuđmanovih pretvorbenih zakona. Nije daleko ni aktualni zakon o predstečajnim nagodbama. Taj zakon otvara velike mogućnosti za spretne ljude kao što su Sanader, Vidošević, Jakovčić, Linić…
Moguće je „oprostiti“ desetke milijuna poreznih dugova – kako kome! Ruka ruku mije! Mnogi se ne revanširaju samo riječju „hvala“. Ostaje pitanje dokle ćemo ovako. Veliki firentinski teoretičar Niccollo Machiavelli ne daje nam dobre šanse. On kaže da se politička korupcija može riješiti samo biološkim izumiranjem generacije zaražene tim sindromom.
Nadajmo se da ipak nije tako. Ulaz Hrvatske u EU bez dugogodišnjeg monitoringa iz područja pravosuđa velika je greška. Hrvatska nije u stanju sama uskladiti pravne akte i pravdu.
Anno Domini MMXIV./ XXX.
