Po pupovčevim Novostima svi su istinski Hrvati bili na „krivoj strani“. Istina, pobijedili smo u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu (što bi bilo da smo izgubili?), ali osobito nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i ratnog ministra Gojka Šuška neshvatljivo i lako prepustili smo „vlast“ (svaka čast iznimkama) onima koji se i dalje bore više za strane, nego domaće interese
Napisao: Mladen Pavković
A što je sad ovo? Gdje je Državno odvjetništvo da se pozabavi jednim od niza članaka u srpskim Novostima koje izlaze usred Zagreba, (financirane su isključivo od hrvatskih poreznih obveznika), a koje na svojim stranicama donose mržnju, klevetu i sve drugo blato koje je upereno prema Hrvatima? Naime, u najnovijem broju ovog pupovčevog biltena (petak, 5. listopada 2018.) objavljen je tekst – „Ministarstvo branitelja NDH“. Već sam naslov daje naslutiti da je riječ o Ministarstvu hrvatskih branitelja, odnosno sugerira „gluhima, slijepima“ i svim drugima kojih se to tiče, da ovo nije ministarstvo onih koji su tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata branili i obranili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, već isključivo onih koji se zalažu za – Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH)!
Može li biti veće uvrede za hrvatske branitelje i stradalnike, a poglavito za članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih junaka?
Ni jedna lijepa riječ
Autor ovog nečuvenog pamfleta, notorni Hrvoje Šimičević, besramno piše (laže) i ovo: „Samo u posljednje dvije godine ministarstvo Tome Medveda je subvencioniralo i legitimiralo više otvorenih filoustaških projekata nego bilo koja druga državna institucija u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Ono plaća proustaške organizacije, povjesničare, nadripovjesničare i amatere da umanjuju ustašku zločinačku narav i veličaju Endehaziju“! Zatim da „pretvaraju ustaše u hrvatske vojnike, hrvatske vojnike u branitelje, a branitelje u hrvatske mučenike, dižući im potom adekvatne „svehrvatske“ spomenike.“
Za Deklaraciju o Domovinskom ratu, koju naziva „famoznom“, kaže da „lažno tvrdi da Hrvatska nije vršila agresivni i osvajački rat“. Potom ističe da je ministarstvo „odobrilo 100 tisuća kuna za „Nacionalni program edukacije o Domovinskom ratu“ koji se sastoji od predavanja na kojima umirovljeni generali u školama veličaju, među ostalim, Mirka Norca“.
Cijela ova „svinjska kaša“, razvučena čak na dvije stranice, nema ni jednu lijepu riječ o Ministarstvu hrvatskih branitelja, a još manje o ministru Medvedu, kojeg neprestano povezuje s ustašama i ratnim zločincima te posebno ističe da se ovaj častan i ugledan hrvatski general i ministar posebno „brine za braniteljsku bazu i filoustašku nadgradnju!“
Sva se ta klevetnička „istina“ nažalost odnosi i na hrvatske branitelje i one koji su dali svoje živote za hrvatsku državu.
Srbi nisu agresori
Autor, naravno, ni ne spominje Srbe, kao agresore na hrvatsku državu (neće svoj o svojima), ali za takvo društvo, u kojem djeluju takvi ljudi koji su branili i obranili hrvatsku Domovinu besramno laže da „mrzi i prezire neistomišljenike, laže o prošlosti i sadašnjosti, bruseći ekstremizam za naredne podvige“.
U ovom naručenom članku (za kojeg će autor vjerojatno ponovno dobiti nagradu hrvatskih novinara!) laže se i maže o beneficijama i privilegijama branitelja i članova njihovih obitelji, a za svojedobni prosvjed od 555 dana hrvatskih branitelja kaže da je organiziran s ciljem „širenja mržnje i prijetnji prema lijevome centru, ljudskopravašima, srpskoj manjini, medijima i njihovim regulatorima.“
Dakle, po pupovčevim Novostima svi su istinski Hrvati bili na „krivoj strani“. Istina, pobijedili smo u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu (što bi bilo da smo izgubili?), ali osobito nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i ratnog ministra Gojka Šuška neshvatljivo i lako prepustili smo „vlast“ (svaka čast iznimkama) onima koji se i dalje bore više za strane, nego domaće interese.
Na kraju, nije naodmet pitati: što bi se dogodilo u vrijeme komunizma da je neki šimićević objavio članak s naslovom: „Članovi SUBNOR-a – branitelji ustaša“ ili hoće li napokon netko otkriti i osuditi pravog „atentatora“ na sve što hrvatski diše, a svaki tjedan ta svoja „s…a“ objavljuje usred Zagreba na biltenskom „toalet-papiru“? T
