Alena sam u Zagrebu gledao skoro kao Halida, a na koncertima rahmetli Halidage sam bio prisutan negdje 70 do 80 puta. U priči „Halid dok pjeva broji ljude“ objavljenoj u mojoj knjizi „I Supermen je bio novinar“, opisao sam kako je bio gost na prvom Halidovom nastupu u Bestu i nije nam ništa naplatio. Na koncertu u casinu, Alen je u počast Halidu izveo „Prvi poljubac“ u hard rock aranžmanu. Taj Halidov megahit nikad mi nije bolje legao
Napisao: Dražen Stjepandić
Odličan koncert u vrlo zanimljivom ambijentu, kao da ste u Las Vegasu. Poslije brojnih nastupa s Bijelim dugmetom širom bivše Jugoslavije i Europe Alen Islamović se vratio svome pratećem bendu i u subotu 19. rujna zasvirao je i zapjevao u Grand hotelu i casinu Admiral u Zagrebu. To mi je prvi koncert u životu na kojem sam trebao ostaviti otiske prstiju, ma kakav aerodrom, toliko su na ulazu bili strogi. U torbici su mi pronašli i jednu bombicu.
„Pa ja sam krenuo na rock koncert“, pravdao sam se dok su me usmjeravali na parkiralište ispred ulaza u casino da to riješim.
I bio je rock koncert u pravom smislu tih riječi s čestim prizvucima hevy metala u aranžmanima. Alen je izveo brojne hitove od Bijelog dugmeta uključujući i neke od svojih prethodnika, na radnom mjestu pjevača, te daleko najpopularnije rock grupe na prostoru nekadašnje države. Nekoliko od Divljih jagoda, dohvatio se i vlastitih skladbi sa solističkih projekata, dobro znanog Lopova snimljenog u duetu s Indirom Radić i brzo prođe više od dva sata vrhunske svirke.
Publika je bila dobro raspoložena, posebice na Đurđevdan, Lipe cvatu, Motore, Šeilu, Hajdemo u planine, Ne spavaj mala moja, Lopova…
Majstorstvo zanata
Prije ovoga koncerta Alena sam gledao i slušao u zagrebačkoj Areni. Izvukao je taj koncert Bijelog dugmeta. Tifa je te večeri bio prilično indisponiran. Falšao je i zavijao, činilo se da će se i srušiti. A Alen u elegantnom sakou, sa šljokicama, zasjao je punim sjajem pjevača s tisućama koncerata iza sebe. Velika pozornica uz odgovarajuću scensku i zvučnu vrhunsku produkciju, prepuna najveća zagrebačka dvorana njegovu inspirativnom nastupu legla je kao as na desetku. Stvarno je demonstrirao majstorstvo svoga zanata.
E sad izbor pjesama mi te večeri nije baš legao, svatko od nas odrastao na Dugmetu, zasigurno ima svoje najdraže pjesme, ali i odabrani repertoar za tu povratnu turneju je išao Alenu u prilog. Veliki dio set liste bio je s posljednja dva studijska albuma Bijelog dugmeta. Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo i Ćiribela. Hajdemo u planine, Napile se ulice, Vidiš da pravim budalu od sebe, Tu noć kada odem kad’ me ne bude, Ružica si bila, Đurđevdan ili kako je Alen zove Đuka… sve pjesme koje je premijerno otpjevao.
Ukupno gledano koncert Bijelog dugmeta prošle godine u Areni, ipak je bio mnogo bolji negoli onaj u Maksimiru 2005., unatoč tome što jedna zvijezda za mikrofonom kao far na autu nije sjala. Brega i Zoran Redžić, inače Alenov rođak, uz prateći bend i gudače skupa s Alenom izvukli su stvar.
Alena sam gledao onomad u Moši, kad si je nakon brojnih gaža priuštio za tadašnju fazu u karijeri jedan ambiciozniji solistički koncert. Poslije koncerta slavili smo u nekom kafiću pored Raketa, gdje tada stanovao kao podstanar. Menadžer mu je bio Senad, rođeni brat od Zeleta Lipovače. S njim je uz gitaru obišao brojna estradna stratišta. Preživljavalo se to teško ratno vrijeme. Bez obzira što je prethodno pjevao u dvije velike grupe Divljim jagodama i Bijelom dugmetu mislim da je u toj fazi uz gitaru sa Senadom Lipovačom izbrusio i usavršio svoj estradni zanat. Sazrio je za ono što će ga kasnije čekati. Bilo je u to vrijeme svakakvih dogodovština, bježanja kroz prozor WC-a… Na koncertu u Moši Alen je već imao i prateći bend.
„Gdje si…“, pa moj nadimak, ispred casina pozdravio me Zlatan Čehić Čeha, sadašnji Alenov basist, nekada član Divljih jagoda. Svojedobno sam ga vozio na gažu u neko selo u unutrašnjosti Istre. „Prošlo je od tada pola života“, kaže mi Čeha. I više.
Alena sam upozna prije nego Čehu. Krajem ’92. Sa suprugom Marijanom tek je doselio u Zagreb. Trebali smo napraviti intervju za davno ugasli ST pokojnog Marinka Božića. Alen je imao gažu u Sokolu i kad je zapjevao Đurđevdan, nastao je incident. Nekim tada sve prisutnim Hrvatinama nije to bilo pravo. Ja tada mlado piskaralo imao sam odličan naslov „Alen Islamović dobio čašu u glavu“. Poslije koncerta i intervjua planirali smo završiti na bureku kod Brace Cigana. Nažalost, umjesto kod Brace Cigana završili smo na hitnoj u Đorđićevoj.
Ortaci Braci Ciganu u kiosku s burecima bila je obitelj pokojnog Muca Ismilovskog iz Srebrnih krila. Inače člana prve postave Divljih jagoda, grupe iz Bihaća, ali osnovana je 1976. u Zagrebu. Svi članovi iz prve i najslavnije faze Divljih jagoda odavno su nastanjeni u gradu pod Sljemenom.
Bio sam i na prvom koncertu 4 asa u Malom domu sportova treći trećega, no, godinu više ne pamtim. Sjećam se samo da su mi te noći oduzeli vozačku dozvolu. Što mislite zašto?
Gledao sam 4 asa i na Šalati. Pokojni Rajko Dujmić. Vlado Kalember, Alen i Pišta za bubnjevima. Od 4 asa Alen je i dalje ostao solventni estradni as.
Dolinom sjećanja
Ma, Alena sam u Zagrebu gledao skoro kao Halida, a na koncertima rahmetli Halidage sam bio prisutan negdje 70 do 80 puta. U priči „Halid dok pjeva broji ljude“ objavljenoj u mojoj knjizi „I Supermen je bio novinar“, opisao sam kako je bio gost na prvom Halidovom nastupu u Bestu i nije nam ništa naplatio. Na koncertu u casinu, Alen je u počast Halidu izveo „Prvi poljubac“ u hard rock aranžmanu. Taj Halidov megahit nikad mi nije bolje legao.
Pisao sam i o Alenovoj knjizi Dolinom sjećanja prije nego je izašla, a da je ni prije ni poslije toga nikada nisam imao u rukama. Otprilike znam što je sadržaj, međutim, ne znam kako je to ispalo u Alenovom rukopisu. No, tvrdim kad bi Alen ispričao što je sve proživio, s gitarom i bez nje, to bi bio poseban bestseler podvučen narodskom filozofskom crtom. Ako postoji preko petsto knjiga o kardinalu Stepincu, više od tristo knjiga o drugu Titu, zašto ne bi bila još jedna knjiga o Alenu?
Alen nije samo vrhunski glazbenik, vokalni interpretator, autentične boje glasa, uzor Thompsonu, basist i tekstopisac, uspješan poljoprivrednik, rekreativni tenisač, svjetski putnik, roditelj i djed, nego umjetnik života.
Samo takva osoba može mnogo toga prebroditi i svašta dičnoga postići. T
