Nužno je skrenuti pozornost i na samu dihotomiju unutar hrvatske zajednice, a o čemu svjedoči i jedan od prethodnih pamfleta mi, naslovljen Ad hominem dekroatizaciju implementiraju novohrvatski elementi – udbaški modus operandi denuncijanata. Pasivnost koju uočavamo poprima zabrinjavajući intenzitet. Istodobno, uz redovne difamacije, fragmentaciju i tihu asimilaciju, pojedinci javno podupiru one institucije pod čijim pokroviteljstvom se sve nama štetno i odigrava
Napisao: Nikola Puzović
Pokazalo se kako pri obrani hrvatskih nacionalnih interesa, ali ujedno i osobnom objektivnom pristupu kroz sintezu znanstvenih činjenica u polemičko-publicističkom formatu, no nasuprot slijepim ideološkim konceptima, ne postoje kontraargumenti, već jedino preostaju etikete temeljene na formalnoj nestručnosti autora, odnosno nekompetentnosti u zadanom disciplinarnom okviru. Takve ad hominem formulacije koje eventualno upućuju formalno stručni, no nezainteresirani pojedinci pred svim dosad iznesenim činjenicama ostaju neutemeljene, a prati ih poprilična intelektualna pasivnost istih tih kritičara iz onih krugova koji negiraju samu činjenicu da hrvatski identitet višestrano podliježe negativnim interpretacijama, dok povijesne činjenice bivaju propagandistički, ne reinterpretirane i objektivno kontekstualizirane, već ekstrahirane iz konteksta i kao takve – zloupotrijebljene.
Sažetak kronologije i migracija
Osvrćući se na dominantne narative koje osobno vidi problematičnima te isto tako, znanstveno neutemeljenima, objavljivanjem hipoteza istraživao sam i korijen osobnog prezimena, odnosno morfema koje ono nosi, hipotetski pronalazeći korelaciju s inim oblicima, a što se može kronološki pregledati, uz sintezu migracijskih kretanja, povijesnih činjenica i onomastičkih tvrdnji.
Ovo bi bio pojednostavljeni sažetak: Pad Blagaja, kraj Mostara, na rijeci Buni 1465. godine – Legenda o nastanku prezimena Puzo, s kasnijim varijacijama; Bunjevci na sjeveru Bačke 1686. godine – Prezime Puzić potvrđuje tijek migracijskih kretanja; Poriječani, Kraljeva Sutjeska, Fojnica… – 18. stoljeće – Pripuzović – katolici u srednjoj Bosni; u Imotskoj krajini – Pripuzi; Dijelovi Stare Hercegovine, Polimlja i Novopazarskog Sandžaka – Migracije s užeg područja Bosne i Hercegovine te pretvorba u kasnije oblike – Puzo-Puzović / Puzovići – dinarsko-dunavska I2 haplogrupa, proto-slavenski subklad PH908 – Hajduk Jakov Puzo-Puzović / U Crnoj Gori bilježe se i oblici poput Puz / 1892. godine migracije iz Tjentišta u Bijelo Polje, uz migracije muslimanskog življa.
Više o tome može se iščitati u sljedećim publikacijama: Onomastička hipoteza o panslavenskom korijenu „Puz”: kratka analiza; Kolijevka Herceg-Bosna: sažetak o prezimenu Pripuzović; O (južno)slavenskom morfemu „Puz” – nasuprot pseudoznanstvenom etnocentrizmu.
Istodobno, odmaknemo li se od osobnog primjera samoga autora, možemo pronaći i ine zaključke, pored već spomenutih, i u sljedećim publikacijama: Antihrvatstvo potpomognuto Hrvatima!; Pobijanje etnocentričnog ekspanzionizma temeljenog na migracijskim kretanjima kroz povijest. Za zaključke koji dokazuju povijesni tijek migracija i ka istoku nužno je znanstveno referiranje na Jovana Cvijića. Ustanovljene arheogenetičke i genetičko-genealoške činjenice zapravo na svojevrstan način izravno demantiraju tvrdnje tzv. srpske autohtonističke škole.
Teorije o pravoslavnom življu u pretkosovskom razdoblju na tlu Hrvatske nisu ništa više negoli laži servirane poput svojevrsnog „pandana” stvarnoj prisutnosti katoličkog življa u istočnim zemljama za srednjega vijeka. [
…S druge strane, imamo primjere sličnih pretenzija – iznova s istoka ka zapadu. Primjer jesu zapisi srpskog episkopa Nikodima Milaša koji, primjerice, samostane Krku i Krupu u Dalmaciji kronološki smješta u pretkosovsko doba – teorija koja je argumentirano potučena. [Reinterpretacija i faktorizacija migracijskih kretanja — arheogenetika naspram mitologizacije]
Širi društveno-politički kontekst
Uz prijašnje osvrte na društveno-političku zbilju hrvatske zajednice u Republici Srbiji, nužno je iznova napomenuti kako propagandisti dobivaju potporu i od pojedinih aktera koji kontinuirano podupiru dominantni narativ. Riječ je o pojedincima koji se svjesno predstavljaju političkim Hrvatima i kao takvi sudjeluju u političkom životu ovdašnje zajednice. Tim marionetama je oportunizam imperativ.
(…) Ovu tezu u jednom od svojih predavanja u Kulturnom centru Novog Sada (KCNS) potvrdio je čak i propagandist Goran Šarić, kojeg sam nerijetko kritizirao, isto kako i lokalne aktere unutar same hrvatske zajednice u Republici Srbiji, pojedince pod čijim pokroviteljstvom ekspanzionistički narativi ostavljaju dalekosežne posljedice i intenziviraju antihrvatski narativ. Ovi hipokriti(čnjaci) u ideološkoj ambivalentnosti i intelektualnoj nedoraslosti nisu ni svjesni kakovo zlo nanose hrvatskome narodu.
Ovim povodom, nužno je skrenuti pozornost i na samu dihotomiju unutar hrvatske zajednice, a o čemu svjedoči i jedan od prethodnih pamfleta mi, naslovljen Ad hominem dekroatizaciju implementiraju novohrvatski elementi – udbaški modus operandi denuncijanata. Pasivnost koju uočavamo poprima zabrinjavajući intenzitet. Istodobno, uz redovne difamacije, fragmentaciju i tihu asimilaciju, pojedinci javno podupiru one institucije pod čijim pokroviteljstvom se sve nama štetno i odigrava. Uz to, ti „svehrvatski eruditi” šire neistine, uzurpiraju i opstruiraju svako vrijednosno-racionalno djelovanje. T
