Piše: Igor Koruga
Glazba svetog minimalizma, nove duhovnosti, ili, u užem smislu, nove jednostavnosti bila je temelj prošlotjednog proučavanja višeglasja na osmom koncertu Harmonija sfera iz ciklusa Sfumato Zbora HRT-a, a isti se održao u zagrebačkoj Laubi, u utorak 5. svibnja od 20 sati, uz svesrdnu pomoć dirigenta i skladatelja Ivana Josipa Skendera (Varaždin, 1981) kao i gudača Simfonijskog orkestra HRT-a. Pojam nove jednostavnosti bio je usko vezan s nizozemskim skladateljem Joepom Franssensom (1955), umjetnikom na tragu estonskog skladatelja Arva Pärta (1935), engleskog skladatelja Johna Tavernera (1944-2013), latvijskog skladatelja Pēterisa Vasksa (1946) i poljskog skladatelja Henryka Góreckog (1933-2010), i s njegovim životnim djelom Harmonija sfera koje je jedino bilo na programu. Dakako, njegov tonski jezik i glavno nadahnuće – djelo nizozemskog filozofa Benedikta de Spinoze (1632-1677), Etika geometrijskim redoim dokazana – privukli su i doista raznovrsnu piubliku, manje ili više upoznatu sa strogo strukturiranom suvremenom vokalno-instrumentalnom glazbom.
Sveobuhvatni pogled na svijet
Franssensova kompozicija zarana je stekla međunarodnu pozornost, još davne 2002. godine na praizvedbi u Rotterdamu na kojoj su svih pet stavaka izveli Nizozemski komorni zbor (kojem je djelo bilo posvećeno) pod ravnanjem dirigenta Tőnua Kaljustea (1953), dok je prvi stavak, godinu dana kasnije, bio odabran za dane ISCM-a (Međunarodnog društva za suvremenu glazbu) u Mariboru, gdje ga je izveo značajni ansambl BBC Singers pod ravnanjem Conrada van Alphena (1963). Život Harmonije sfera dotaknuo je i Zbor HRT-a, najprije 2014. godine, kada je izveo tri odabrana stavka pod umjetničkim vodstvom maestra Tončija Bilića (1969), a potom i ovoga tjedna, kada je javno upirličio cjelovitu izvedbu s dodanim gudačima u trećem stavku. Podulja glazba, pisana tijekom sedam godina, prema skladateljevim riječima ¨nije imala veze s pitagorejskim poimanjem harmonije sfera i odnosima tonova i alikvota s planetima. Djelo je¨ stoga ¨odražavalo sveobuhvatni pogled na svijet, način na koji različite sfere života mogu egzistirati u međusobnoj harmoniji, poput rauličitih tonova u akordu, a pritom zadržati vlastitu individualnost. Pet stavaka¨ bilo je dakle ¨srodno u kompoziciji i sadržaju¨, a ¨tekst u prvom i posljednjem stavku govorio je o povezanosti među ljudima¨. ¨Drugi i četvrti¨ stavak govorili su pak ¨o ostvarenju pojedinca i osobnom rastu¨, a ¨središnji¨ je ¨dio¨ bio ¨o Bogu¨, odnosno o ¨mjestu gdje se ljudi međusobno odnose iskrenim prijateljstvom, u božjoj prisutnosti¨.
Bez klimaksa
Drugim riječima, uglazbljena Spinozina Etika nije bila vođena određenom harmonijskom progresijom i/li motivskom razradom, već je trajno nudila svojevrsno stanje mirovanja u kojem je melodijsko kretanje bilo potisnuto naglašenim zvukovnim zastojima, usporavanjima, pa čak i mirovanjima. Pet stavaka bilo je odijeljeno kratkim pauzama, malne nepromjenjivih tempa, tako da je niska raspoloženja i osjećaja bila isključivo definirana odnosima pojedinih glasova unutar fenomenalnog Zbora HRT-a, a u trećem stavku i odnosom pjevača i gudačkog orkestra. Klimaksa nije bilo, jer su dugi, izdržani, ¨nepokretni¨ tonovi preuzeli sav izgovor u smjelo i dosljedno oblikovanim cjelinama, što to je, valja naglasiti, bilo neizmjerno zahtjevno za svaki profesionalni zbor. Mnogi razvučeni slogovi zahtjevali su od pjevača izuzetnu disciplinu disanja i neizmjernu intonacijsku postojanost, a skupni ton i sveukupnu pribranost i koncentraciju. U svemu tome sjajno su se snašli pjevači našeg televizijskog zbora kojima se naposlijetku prije publike pljeskom i naklonom zahvalio vidno oduševljeni Ivan Josip Skender, između ostalog i jedan od trojice umjetničkih ravnatelja Muzičkog biennala Zagreb, za izdanja 2025. i 2027. T
