INFO BIRO

ZA DVA DANA OD HAMBURGA DO SISKA

12. prosinca, 2025.

Dva dana i dvije noći trajalo je povratničko i 2025. konačno prekinuto gastarbajtersko putovanje auto-cestama Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske sisačke frizerke Sanje Borodatij i životnog joj partnera Sadika, rođena Sarajlije. Posebnost ovog automobilskog maratona duga 1400 kilometara je u činjenici da su za noćenje koristili vlastitu kamp-prikolicu. Za njenim upravljačem bio je bivši bh vojnik, proučavatelj povijesti i zaljubljenik u Bliski istok, mirotvorac s teškim sjećanjima na stradanja Sarajlija od divljačkih napada s okolnih brda koje je otpočeo ludi psihijatar istočnog Sarajeva Radovan Karadžić, a izvodio vojvoda general Ratko Mladić. Teško se sjeća i genocida nad nedužnim narodom u Srebrenici…

Kad je riječ o Sanji Borodati, cijelo putovanje izdržala je za upravljačem njihova VW kombija.

Pet godina u dalekom sjevernomorskom njemačkom Hamburgu, par je uz pomoć obitelji Sadikova brata živio od zarade osobnim uslugama friziranja i majstorskog servisiranja popravaka i drugih stambenih potreba sugrađana. Nakon zbrajanja i oduzimanja pluseva i minusa budućeg zajedničkog života, par se odlučio za umirovljenički život u Sanjinu rodnom gradu. Točnije u Ulici Vatroslava Lisinskoga na Zelenom Brijegu, davnih desetljeća u provinciji Siska nadomak salaša Žepićevih, na čijim su livadama kampirale zaprege crnoputih Roma. U neposrednoj blizini, pak, bila je i Ciglana Miška Popovića, jednog prvih industrijalca, uz Petra Teslića, gdje je izvor zarade uz pomoć snažnih mišića pronašao i ukrajinski doseljenik mladić Aleksandar Borodatij. Njegov i sin jedinac Galdovčanke Katice s lijeve savske obale, pok. Vladimir, bio je poznati vrlo precizan električar tvornice tanina i furfurola i “”Elektre”, majstor stotinu zanata, a u slobodnim trenucima strastveni ribolovac na Odri, Kupi, Savi i Lonji. U mladenačkim danima, međutim, Vlado je vojni rok bivše države služio u kraljevskom gradu Kninu, gdje je u selu Pađanama upoznao Sanjinu majku Slavku, kasniju kemičarku “Radonje”.

Trosobna prizemnica i velik vrt s loznim brajdama, krov nad glavom Sanje i Sadika, bila je ugodan dom petočlane obitelji. Pa i Sanjine kćeri, čak i Slavkine majke Mare, koja je poslije pobjede Hrvatske vojske bila smještena u UN- ovim kninskim objektima zaštićenih pučana, da bi potom stigla i u Sisak. U susjedstvo bivše, osamljene pok. majke španjolskog borca Vladimira Kurta, bake Fanike Majder Isabegović, Stipe Filipovića, Ive Menjaka, Preporučenih, Ogulinčevih i Perkovićevih. Bude li mira i zdravlja, uz potpuno uređenje potresom oštećena krovišta, Sanja i Sadik imaju sve životne (fu)turističke kamp prednosti u Sisku i na Jadranu.

Sretno vam bilo, povratnici!

Josip Frković T