Piše: akademik Josip Pečerić
Javnosti sam priložio dokumente kako su Slavka Goldsteina proglasili doktorom znanosti. To je učinio USTAVNI SUD RH 2. studenoga 2007. i to vjerovali ili ne u ODLUCI O IMENOVANJU ČLANOVA ETIČKOG POVJERENSTVA.
Kao doktora znanosti su ga predložile tada oporbene političke stranke: Socijaldemokratska partija Hrvatske, Hrvatska narodna stranka – liberalnih demokrata, Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska stranka prava, Istarski demokratski sabor, Demokratski centar, Primorsko-goranski savez, Međimurski demokratski savez, Slavonsko-baranjska hrvatska stranka i Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_11_113_3341.html
To je valjda bio vrhunac ETIKE u RH.
Dvije godine kasnije je dr. sc. Slavka Goldsteina pozvao kao počasnog gosta zajedno sa njegovim sinom prof. dr. sc. Ivom Goldsteinom kao goste na dodjeli POČASNOG DOKTORATA pozvao i Rektor Zagrebačkog sveučilišta.
Zašto je ovo zanimljivo pored tog etičkog pitanja: LAŽ I ETIKA?
Očito radi se o odluci Ustavnog suda koji u njoj mimo svih ovlasti proglašava Slavka Goldsteinom DOKTOROM ZNANOSTI.
Podsjetit ću na Wikipediji za Slavka Goldsteina piše: Slavko Goldstein (Sarajevo, 22. kolovoza 1928. – Zagreb, 13. rujna 2017.), bio je hrvatski političar, scenarist, knjižar, leksikograf i povjesničar amater židovske nacionalnosti.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Slavko_Goldstein
Povjesničari:
Izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić:
“Goldstein je objavio dvije monografije o NOB-u, međutim, one su publicističkog karaktera… Nisu sve knjige koje povjesničari objave ujedno i znanstvene, pogotovo, ukoliko su u nekakvom suautorstvu, gdje se profesor naročito istaknuo suradnjom s pokojnim ocem, koji čak nije ni imao diplomu iz povijesti,” nadovezala se i na drugog predavača s antifa-tribine mlada povjesničarka.“
Znanstveni savjetnik dr. sc. Davor Marjan (HIP):
‘Otac’ prozivanja za povijesni revizionizam bio je Tuđmanov politički protivnik Slavko Goldstein, osoba bez formalnog povijesnog obrazovanja, i njegov slučaj pokazuje kako dobro umreženi medijski interesi mogu od besmislice napraviti pitanje ‘životne važnosti’, da ne kažemo nacionalnog interesa. Međutim, njegove su teze neprihvatljive u znanosti.
Mladi hrvatski povjesničar Krešimir Rotim. Spominje je Luka Šarić
Što je to revizionizam?
Kada bi revizija u bilo kojoj znanosti bila nepoželjna, još uvijek bismo prakticirali egipatsku i grčku medicinu, a Sunce bi se vrtjelo oko Zemlje. Otkud uopće taj pojam, odnosno etiketa “revizionizam”?
„Popularizirao“ ga je Slavko Goldstein, povjesničar amater, otac Ive Goldsteina, vlasnika tvrtke Ivo Drobilica d.o.o., kako se našalio Rotim u svom videu. Slavko je bio publicist, ostrašćeni čuvar jasenovačkog mita, do smrti uplašen da će se 1941. godina vratiti. Povjesničar Davor Marijan u preglednom radu „Suvremena hrvatska povijest i nevolje s revizionizmom“ objasnio je kako je revizionizam tata Slavko preuzeo iz marksizma i uveo ga u historiografiju 21. stoljeća, ne bi li tako „mlatio“ sve one koji se usude dirnuti u jugokomunističke dogme.
Priučeni amateri
Vjerojatno najčitaniji hrvatski kolumnist i sjajan odvjetnik Zvonimir Hodak svoju kolumnu (Dnevno.hr, 04. 08. 2014.) posvećuje Slavku Gldsteinu:
U Hrvatskoj ima više kolumnista nego stanovnika. Od priučenih amatera u koje spadam i ja do snažnih logičara koji nas željeznom logikom vode do kraja. A to je istina i samo istina. Njihova i neporeciva. Njima želudac, za razliku od glave, uvijek javlja kad je prazan. Jedan od najistaknutijih je Branimir Pofuk. Navodno mu se ne sviđa ona latinska “nomen est omen”. Nisam dokučio zašto. U Obzoru od 2. kolovoza o. g., naš Brane je najblaže rečeno zablistao. Kao recimo Igor Tudor koji u Večernjaku, u trenutku intelektualnog nadahnuća, kaže: “Laicima je poraz Hajduka 2 : 4 loš rezultat”. Naravno, stručnjaci dobro znaju da je dobiti četiri komada od suparnika u Europskoj ligi pravi trijumf!
No, vratimo se Pofuku koji u Obzoru nama laicima servira juhu koja se davno ukiselila. Što više već pomalo zaudara. Pofuk I PAR STRUČNJAKA, TOČNIJE MILORAD PUPOVAC, STIPE MESIĆ I SLAVEK GOLDSTIEN, OTVARAJU NAMA LAICIMA PANDORINU KUTIJU. KAD SU DUHOVI U KUTIJI VIDJELI FACE POFUKA, SLAVEKA, MESIĆA I PUPOVCA, OD STRAHA NIJEDAN NIJE HTIO IZAĆI VAN. A duhovi su trebali posvjedočiti i ovjeriti najnovije Pofukovo otkriće: “Zašto nitko ne govori o sličnosti između Oluje i antifašističkih ustanaka?” Neka ognjištarska bukva bi, kao na primjer ja, na to mudro, suptilno i rafinirano pitanje, odgovorio onako kako dijalektički neobrazovani ognjištari jedino i znaju: odj…. Pofuk! Oluja je bila završni udarac srpskom agresoru i točka na “i” u stvaranju hrvatske države, vjekovne težnje hrvatskog naroda. Naravno, od ognjištara i ne možeš očekivati da shvate svu ideološku, ma rekao bih, marksističku dubinu i progresivnost Pofukova otkrića. Brane kao Ray Charles vidi dalje, dublje i što je najvažnije objektivnije pa kaže: “Iza nas je još jedno obilježavanje antifašističkog ustanka u Srbu, a ispred nas još jedna proslava pobjedničke Oluje u Kninu. Između ta dva događaja postoje sličnosti o kojima nitko neće, ne želi ili se ne usuđuje govoriti”. Ali se Brane usudi! Bravo Brane za hrabrost! Ustaška zmija i dalje sikće po Hrvatskoj. Brane, kako bi stavio znak jednakosti između četničkog ustanka u Srbu i srpskog bježanja iz Knina, poziva svjedoke. To je zagorska dijalektička mudrost koja glasi: “Ako je do svjedoka, krava je naša!” Prvi svjedok JE POZNATI POVJESNIČAR SLAVKO GOLDSTEIN KOJI JE STUDIJ POVIJESTI ZAVRŠIO KAO JA OTPRILIKE STUDIJ ATOMSKE FIZIKE. TRAGEDIJA NJEGOVE OBITELJI, MISLI BRANE, DOVOLJNA JE DA SLAVEKU IZ USTA IZLAZE TVRDE I NEUMOLJIVE POVIJESNE ISTINE. Po toj logici majka Kata Šoljić, koja je u domovinskom ratu izgubila četiri sina, trebala je odmah dobiti katedru na zagrebačkom Filozofskom faksu. Dobro! Od Tvrtka Jakovine i ostalih mladih titoista bila bi sigurno objektivnija. Kaže tako mudri Slavek: “Ustanak u Srbu nisu organizirali ni vodili četnici iako su neki njihovi pristaše u njemu marginalno sudjelovali”. Točno veli naš Slavek! Oni su, onako usput i marginalno, nabili na ražanj svećenika Jurja Gospodnetića i skinuli ga tek kad je bio reš pečen. Nastavak te pastoralne ličke priče vidjeli smo kod pada Vukovara i pjevanja lirske pjesme “Oj Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate…”. SAMOZVANI POVJESNIČAR NAS PODUČAVA: “U (nezgodno slovo, ali ne možeš bez njega) suštini on (ustanak) je bio uspješna simbioza životne ugroženosti srpskog stanovništva od ustaškog genocida i energične revolucionarnosti organiziranih komunista i njihovih sljedbenika”. I ovdje se plastično vidi sličnost ugroženog srpskog stanovništva iz 1941. g., i 1990. g., kad se počelo s “balvan revolucijom”. Samo su devedesetih godina komunisti bili malo bolje organizirani pa su nesebično pomagali ugroženim Srbima. Naročito u Vukovaru, na Ovčari, u Škabrnji, Saborskom, Sertić Poljani, Kijevu, Petrinji i da ne nabrajam previše. Naročito me se dojmio Slavek s tvrdnjom o energičnosti i revolucionarnoj organiziranosti komunista. I to sve u roku od nekoliko mjeseci. Naime, sve do Hitlerova napada na SSSR, naši komunisti na čelu s devetkom Titom, bili su temeljem sporazuma Molotov – Ribbentrop od 24. kolovoza 1939. g., lojalni partneri drugu Hitleru s kojim je drug Staljin podijelio Poljsku, Finsku, Estoniju, Latviju i Rumunjsku. A drug Tito je devetku na dresu zadržao do danas kao 9. zločinac u 20. stoljeću.
I na kraju, čitajući argumente Slavka Goldseina moram biti iskren i priznati da me je uvjerio. Ali mu ja ipak ništa ne vjerujem. MOŽDA JE VEČERNJAK UZ POFUKA I GOLDSTEINA MOGAO ANGAŽIRAT I DRUGE EMINENTNE POVJESNIČARE KAO ŠTO SU DEŽULOVIĆ, TOMIĆ, STAZIĆ I STIPE ALFIER KAKO BI ŠTO BRŽE DOŠLO DO POVIJESNE SIMBIOZE DVA TAKO BLISKA DOGAĐAJA KAO ŠTO SU ČETNIČKI BAL VAMPIRA U SRBU 1941.G., I AKCIJA OLUJA 1995.G. A TU SU NAM MEMOARI SLAVEKA GOLDSTEINA NEPRESUŠIVO VRELO PLITKE POVIJESNE DEMAGOGIJE.
Oscar Wilde je napisao: “Memoare najčešće pišu ljudi koje je pamćenje davno izdalo ili u životu nisu učinili ništa vrijedno pamćenja”.
Zašto sve ovo spominjem?
Nadam se da je poznato da su me već sudovi u Zagrebu i Slavonskom Brodu osudili kada me Ivo Drobiilica tužio tvrdeći da su moje tvrdnje one prof. Mrkocija iz njegovog Feljtona napisanog 2002.-2003. godine o knjizi Iva Drobilica iz 1999. Županijski sud je zato Iva Drobilicu proglasio AKADEMIKOM.
Sada me Ivo Drobilica tuži ponovno. I uz niz sličnih optužbi navodi i ovo u svezi s njegovim tatom koga je DOKTOROM ZNANOSTI proglasio USTAVNI SUD.
Citiram ono što sam već dao u tekstu: IVO DROBILICA ILI IVO VALJAK: -na mnogo mjesta tuženik, na osobito omalovažavajući način, vrijeđa tužiteljevu uspomenu na pokojnog oca tužitelja Slavka Goldsteina („neškolovani amater tata Slavko” str. 103 i drugdje)
Ruglo profesije
To o neškolovanom amateru daje i u točki 4.:
Tuženik vrijeđa tužitelja nazivajući ga ruglom profesije, amaterom, kvalificirajući ga redikulom posprdno ga naziva Ivom Drobilicom, tužiteljeva pok. oca neškolovanim amaterom, podmećući mu da kao povjesničar iznosi laži u cilju održavanja mita o velikoj Srbiji na nekoj četničkoj platformi, te kao zastupnika teze o genocidnosti hrvatskog naroda Akademska karijera tužitelja verificirana u znanstvenim krugovima pobija navode tuženika, tuženikov pok. otac nije bio neškolovana osoba nego je autor više knjiga povijesne tematike. a tužitelj ne održava niti je ikada održavao mit o velikoj Srbiji niti je išta lagao a kamoli da bi zastupao tezu o genocidnosti hrvatskog naroda
Ovdje ću dodati samo kolika je važnost toga da u RH sudovi odlučuju o znanosti, a ne tamo neka Akademija, i koliko je važno da sudovi mogu proglašavati doktorima znanosti koga god hoće, a tamo neki akademik ne smije ni riječ reći protiv odluke najviših znanstvenih tijela kao što su sudovi.
Naime ako je USTAVNI SUD proglasio Slavka Goldsteina DOKTOROM ZNANOSTI, što mogu ja očekivati kada sam ISTINOM dakle OMALOVAŽAJUĆIM NAČINOM uvrijedio uspomenu Ive Drobilice na njegovog oca. Pa time sam uvrijedio i znanstvenu izvrsnost Ustavnog suda koji eto ima pravo proglašavati, pardon zaslužio je proglašavati i ovakve kao što je tata Slavko doktorima znanosti.
Zato je jedino pitanje za koje moramo čekati presudu, s obzirom da je rezultat prve tužbe bilo potvrda da je Ivo Drobilica AKADEMIK, što će sada biti rezultat ovog novog suda:
Hoće li Iva Drobilicu proglasiti PREDSJEDNIKOM AKADEMIJE, ili će njegov tata poslije DOKTORATA ZNANOSTI dobiti posmrtno neku novu titulu.
Morate računati da ovakvi procesi dugo traju. Prvi nije završio iako je donesena pravomoćna drugostupanjska presuda. U tijeku je postupak revizije, a ostaju Ustavni i Vrhovni sud u RH – dakle tu gdje su sudovi u znanosti mnogo bolji od HAZU. Ostat će za vidjeti na Europskom sudu. Meni ostaje za nadati se da oni nisu tako znanstveno potkovani kao sudovi u RH, i da oni odlučuju o ljudskim pravima, a ne se nadmeću s Akademijoj u znanosti. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.