Da bi se lakše i bolje prihvatilo Šimićevu knjigu, treba znati, kako je on rodom Hrvat iz Bosne, da je duže vrijeme živio i djelovao u kulturnom životu Knina i da je 2008. doselio u Zadar. To je prvo njegovo trojstvo. Druga Toninova trobojnica kao ogromna zastava leprša ovom knjigom kroz domoljublje, humanost i edukativnost. A sve je to zaogrnuto pričama i intervjuima za sport vezanim. Dakle, sportska knjiga koja je tu dimenziju nadišla.
Ocjenjivati inače uratke Nikole Šimića Tonina je i teško i lako. Teško, jer u njegovim djelima uvijek se krije nešto dublje. Što, samo autor može znati, jer jedino on istinski osjeća što je ustvari htio reći. Sva ostala mišljenja su “iz tuđeg oka”. Lako je pisati o njegovim pričama, pjesmama, novinskim člancima, književnim i drugim osvrtima, jer su mu riječi pitke, a rečenice tečne i shvaćanjima mnogih zato dostupne. Njegovi napisi osvježavaju.
U Drugoj strani medalje Nikola Šimić nam nudi 27 naslova; priča i intervjua, njegovih i drugih, ali njih je ustvari puno više od tog broja, jer u naslovne priče i intervjue uklopljeni su još niz drugih. Zadar je najplodnije zastupljene po dvije priče o Luki Modriću i Patriku Levačiću, te po jednoj o Antoniju Milinu, Nikolasu Gaziću i o Kendo klubu Zadar. Knjiga ima puno širu dimenziju, jer su u njoj od svjetskih imena tu još Gary Gasparov, Maradona, Goran Ivanišević, Miroslav Ćiro Blažević, Zvonimir Boban, Marijan Beneš, Ivica Osim i drugi; neki više puta i drugdje spominjani, a posebice opširno zastupljen je splitski Hajduk. Od svih priča i intervjua najdublje dojmljuje iznesena istina o generalu Praljku.
Knjiga Nikole Šimića Tonina Druga strana medalje je izniman i značajan doprinos zadarskoj, hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj i široj sportskoj publicistici, kao i općoj izdavačkoj djelatnosti. Ona je veledar i sportu i kulturi.
Drago Marić T
