GLAVNE TEME PRIČA

FORNIKACIJA, DEFEKACIJA I FEKALIZACIJA ZVONE BOBANA

25. svibnja, 2025.

Evo što Zvanimir Boban piše na 10. str. u predgovoru knjige G. Gerovca, (Nikad Robom, V.B.Z. Zagreb, 2018.):  „Kroz svaku kolumnu ovog vrsnog autora s kojim se dopisujem i razumijem, odgrabim u neka druga i drugačija neba koja, da ga parafraziram, „budale ne ruše“ jer u eruditskom rafalu slobode i borbe za dobro ove naše male nesretnice,  Goran Gerovac ostaje jedan od zadnjih pravih „starinskih“ novinara. Novinara pisaca. Novinara mislilaca. Novinara koji ne izdaju predivnu profesiju i koji ne izdaju nas ni sebe.“

Napisao: Velimir Žigo

Zvonimir Boban je gostovao na postaji Cadena SER ( Sociedad Española de Radiodifusión) za katalonsku publiku. Predstavljen je kao važna osoba u svijetu nogometa, nogometni autoritet. Naveli su kako je bio u Fifi kod G. Infantina, u Uefi kod A. Čeferina, u upravi Milana s Maldinijem i da ih je sve napustio svojevoljno.

Pitali su ga o VAR-u, o Superligi. Iskazao je velike simpatije prema Barceloni i ne baš lijepo mišljenje o upravi Real Madrida.

Kad su ga upitali je li Luka Modrić najveći hrvatski nogometaš počelo je izmotavanje: „ Teško je reći tko je najbolji, to je neelegantno i ne sviđa mi se odgovarati na takva pitanja“. Spomenuo  je Vukasa, Bobeka i Skoblara. Ovi u studiju su bili zatečeni, skoro posramljeni takvim odgovorom, sigurno su očekivali zanosno potvrdni odgovor.

Noge i glava       

Da bi ublažio neugodnu napetost uskočio je otac Bojana Krkića podsjećajući Bobana na vrijeme kad se Barcelona zanimala za Modrića,  kad je on tada želio čuti Bobanovo mišljenje o tadašnjem Modriću i podsjetio ga je  na njihovo razmišljanje o balkanskim nogometašima koji imaju u nogama, ali nemaju u glavi na što mu je Boban odgovorio da Luka Modrić nije takav  da „taj ima glavu“ i peporučio je Barceloni da ga dovedu. Barcelona je  navodno odustala od Modrića jer su imali Xavija i Iniestu. Boban se potom  nadovezao pohvalama Pedriju, navodeći da mu se jako sviđa te da je po njemu, Bobanu, Pedri najbolji vezni igrač trenutno.

Zanimljivo kako je Boban spominjao igrače koje nije vidio već je o njima čuo; Vukasa, Bobeka i kasnije nadodao Skoblara. I Vukas i Bobek su prestali igrati prije nego se Boban rodio pa sami taj podatak oduzima uvjerljivost njegovom sudu. Međutim o tome se zapravo radi. Priča koja se pretvorila u mit, znači čista fikcija nudi se kao fakcija, važnija od same stvarnosti koju su i um i osjetila iskusili.

Zašto to Boban čini? Čiju igru igra? Che giuoco giochi caro Zvone?  Je si li svjestan toga što govoriš i radiš?

Zvonimir Boban je postao zajednički ponos, Zvone Nazionale, nakon onog legendarnog skoka na policajca. Bili smo mu spremni oprostiti čak i one dvije „asistencije“ protivničkom igraču u utakmici protiv Francuske u polufinalu SP 1998. Zahvaljujući Bobanovom dodavanju  Lilian Thuram je tada postigao jedine pogotke u čitavoj svojoj nogometnoj karijeri.

Zašto se Boban se nije priključio Šukeru, predsjedniku HNS-a u njegovu pohodu na Moskvu niti je sudjelovao u zajedničkom slavlju po povratku iz Rusije. Znao je ponekad uputiti zajedljive opaske na račun HNS-a. Mnogi su tada znali reći: nije to onaj  naš Zvone. Zvone je počeo pametovati,  pomalo usiljeno, neki bi rekli izvještačeno govoriti. Bio je čest uzvanik onih kojima je smetao Luka Modrić, primjerice urednika Večernjakova obzora Goranom Gerovcem. Taj je u svojoj kolumni pod naslovom  „Nikad robom„ posuđenim od Mirka i Slavka iz Gornjeg Milanovca, znao i vrlo ružne stvari pisati. O Modriću i o Hrvatskoj.

Boban je to znao jer se s njime družio i dopisivao, čak mu je napisao i predgovor za knjigu u kojoj je Goran Gerovac ukoričio izabrane  kolumne.

Evo što Zvanimir Boban piše na 10. str. u predgovoru knjige G. Gerovca, (Nikad Robom, V.B.Z. Zagreb, 2018.):  „Kroz svaku kolumnu ovog vrsnog autora s kojim se dopisujem i razumijem, odgrabim u neka druga i drugačija neba koja, da ga parafraziram, „budale ne ruše“ jer u eruditskom rafalu slobode i borbe za dobro ove naše male nesretnice,  Goran Gerovac ostaje jedan od zadnjih pravih „starinskih“ novinara. Novinara pisaca. Novinara mislilaca. Novinara koji ne izdaju predivnu profesiju i koji ne izdaju nas ni sebe.“ Završen citat.

Bobanu je Hrvatska naša mala nesretnica.

Onima koje voliš  ne pridijevaš ovakve pridjeve. Sigurno svom djetetu nećeš reći „moj mali nesretniče“  Ovaj „vrsni autor, pisac i mislilac“ kako ga veliča Boban znao bi u svojim kolumnama svašta o Hrvatskoj napisati. Zadnja kolumna u ovoj ukoričenoj zbirci, nosi naslov ni manje ni više  nego Moja Hrvatska. Na str. 255 stoji:“ Gađenje. Samo prezir i gađenje  čovjek iskreno može osjetiti u takvom ponižavanju pravde, silovanju Hrvatske, u svojatanju zemlje da bi se njezinom zastavom prekrila otvorena raka, masovna grobnica i blatno grotlo u koje smo pobacali i smisao i ponos i vjerodostojnost i integritet četiri milijuna ljudi.“

Zatim nastavlja (str. 256.-257. O.C. ): Moja Hrvatska nisu Thomsonova opstipacijska nadimanja, nacistički marš Savskom na Rakićku, horor Jasenovca, mrak Jazovke, Šator u Savskoj i trajna komemoracija. Moja Hrvatska nisu Srbi i Romi koji gledaju u pod. Moja Hrvatska su Hrvati koji čine sve da Srbi i Romi gledaju uspravno i ponosno.   I završava ovu kolumnu,  kojom završavaju sve kolumne u ovoj knjizi sabrane:  Moja Hrvatska nije granicom ograđen kifl neznatnosti. Moja Hrvatska je bezgranična sloboda gigantskog duha. Moja Hrvatska danas nije. Ali moja Hrvatska sutra jednostavno mora biti. Čak i ako optuženi krivokletnik Luka Modrić ne bude igrao za nju.

Savladati gađenje

Knjiga je složena, sudeći po nadnevku Dražena Klarića, (glavnog urednika Večernjeg lista, koji je napisao pogovor), 10. lipnja 2018. Uoči samog početka SP u Rusiji. Bio je to jedan u nizu   pokušaja da se Luku Modrića izbaci iz reprezentacije.

Je li to Zvonimir Boban znao?

I prije nego zaključim ovaj osvrt o Zvonimru Boban u i o ovom vrsnom autoru s kojim se Boban dopisuje i razumije navest ću nešto iz njegova proznog uratka „Razbijeni“ ( Profil 2009.), nešto jako znakovito što  objašnjava osobu Bobanova prijatelja.

Na srt. 96. piše: „Kao da mi se iz gušta j….. Leu, tu žlundravu, ocvalu žensku lešinu. Koja se prelijevala po krevetu, gnječila u rukama poput govnaste gline, u tragikomičnosti obrijane p…. dok se ko šlapa klatila između celulitnih butina i zijevala uz moje prste što su nasumice jurišali, trudeći se svladati gađenje i odaslati k…. dovoljno potrebnih pozitivnih  impulsa da se pripremi i zaroni u glib.“  Namjerno sam pokratio riječi koje bi inače trebale imati erotski naboj. One to ovdje nemaju, ovdje nema ni traga erotskom naboju, ovo nije fornikacija više sliči defekaciji, odnosno fekalizaciji. No moralna fekalizacija slijedi u nastavku teksta: „I kad mi se taj ugođaj nije svidio, kad mi je piton ostao imun i neposlušan na zapovijedi koje je dobivao odozgo, prizvao bih Sašin lik i sve bi proradilo. Karao sam je i uživao u pomisli da to činim popodne, dok će Saša to, eventualno, raditi navečer. Gotovo 20 centimetara ispred njega.“

 Ne znam u kojem sam narodnom ciklusu našao ovaj stih : On ne j..e jer je njemu drago, već on j..e da joj se osveti. Možda je to iz zbirke narodnog erotskog stvaralaštva koje je sakupljao Vuk Karadžić. Ali sjećam se dobro scene iz Kusturičina „Oca na službenom putu“ kad se Miki Mamojlović osvećuje Miri Furlan u poljskom zahodu, nakon povratka sa službenog puta na koji ga je ona poslala. Kusturica je htio da osveta bude žestoka, a nakon toga se čuo vodokotlić iako poljski čučavac vjerojatno nije imao vodokotlić. Važno je da su fornikacija i defekacija spojile u jedno.

Lukina Hrvatska

Real Madrid složio je mali video u čast Modriću u kojem se vidi kako je Zvonimir Boban zasuzio na dodjeli nagrade The best.

Više sam puta pogledao snimku te svečanosti. Zvonimir Boban ne plače u trenutku kad Modrić govori na engleskom i spominje svoga nogometnog uzora, idola. Infantino zna o kome se radi i smiješi se, kamera zumira Boban, a on gleda odsutno kao da se ne radi o njemu. Kao da nije  razumio Modrićeve riječi u novom svečanom trenu.

Boban će briznuti u suspregnuti plač tek onda kad Luka Modrić progovori na hrvatskom i izrekne: „Volio bih pozdraviti svoju Hrvatsku.“ Tek tada će Zvonimir Boban zasuziti i to će ostati zabilježeno u Realovoj videoteci, ali naravno  povezano s Modrićevom rečenicom o nogometnom idolu, izrečenoj na engleskom, na koju Boban „nije reagirao.

Nisam Bobana nikada čuo kako govori engleski no sada to nije ni bitno, ali sam 100% siguran da je razumio Lukine riječi izrečene na hrvatskom: „Volio bih pozdraviti moju Hrvatsku.“ 

Je li  Bobanu bliža Lukina Hrvatska ili Hrvatska kakvu priželjkuje Goran Gerovac? T