Izgrađen prije pola stoljeća pod vodstvom neporočnih BG-Jugoslavena, prikrivenih velikosrba željezare Sisak i protivnika Matice hrvatske većinskoga naroda, riješen je gradski prometni problem, nazvan po željezarinim maštarijama. Nije, međutim, i glavni politički problem Titova jalovog bratstva i jedinstva.
Novi riječni prijelaz s lijeve obale Kupe i međuratnoga hipodroma kroz silos, skladišta i operativnu luku odavno nestale kompanije Dunavskoga Lloyda dobio je ime mosta samoupravljanja.
Poslužio je, istina, za vrijeme brutalne srpske agresije, a onda je morao na oporavak. Već šest godina, naime, mostograditelji “Spegre” obnavljaju vozne trake i učvršećnja gornjih voznih ploha, da bi potom na red došli i nosivi armirano-betonski stupovi kroz tzv. komunalnu zonu” trgovačkih centara.
Nakon produbljenja temelja, sada se armiranim 20 – milimetarskim željezom ojačavaju i “šepavi” stupovi. Dok traju radovi, sisačka gradonačelnica i uz kamere ZG Mreže obilazi radilišta na kojima se obnavlja asfaltni tepih. Bolje ikad nego nikad. (J.F.) T
