Ime ulice vojnog suca jugoslavenske armije Vlade Ranogajca treba se preimenovati u Ulicu komunističkih žrtava, Ulicu Blaiburških žrtava ili pak Ulicu nekog Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata!
Ako se možebitno „lijevi“ s time ne bi složili, onda bi bilo dobro da ta ulica nosi naziv – Ulica žrtava Vlade Ranogajca
Napisao: Mladen Pavković
U zadnje vrijeme ponovno je tema – nazivi ulica i trgova u Zagrebu.
Ekstremno lijevi nikako se ne mogu pomiriti što se najljepši trg u glavnom gradu više ne zove po komunističkom zločincu Josipu Brozu Titu, ali…u ovome gradu još ima ulica i trgova koji nose imena po komunističkim zlikovcima, od kojih je jedan – zloglasni kapetan JNA, vojni sudac, koji je na teške robije i u smrt poslao brojne nevine Hrvate.
Riječ je o Vladi Ranogajcu (1913-1975.)
Taj je u smrt ili robiju slao „svakog“ tko je hrvatski disao, a kojeg su dotjerali u njegovu sudnicu!
Ugledni i cijenjeni
Bio je to jedan od onih komunističkih vojnih sudaca koji „nije“ pitao „ni kako se zoveš“ već jesi li Hrvat ili Srbin. Ako si bio Hrvat po kratkom postupku osudio te je na tešku robiju ili vješala, a ako si bio Srbin uglavnom je presuda bila oslobađajuća ili uvjetna.
Istina, da ne bude zabune, nije samo tako sudio notorni Ranogajec, tako su ili slično u vrijeme komunizma sudili i ne mali broj drugih njegovih kolega, od kojih pojedini još i danas sude, ili su pak „ugledni i cijenjeni“ odvjetnici.
Nu, za zasluge ovaj je vojni sudac tzv. JNA među ostalim dobio i ulicu i to u glavnom gradu Hrvatske!?
Sramotno, ali je tako.
Sada su mnogi hrvatski domoljubi „granuli“ i traže da se makne ruglo od njegova imena, tj. da ulica u zagrebačkom Jarunu više ne nosi njegovo „krvavo“ ime.
Prvo je pitanje – što se čekalo do sada, da ime Vlade Ranogajca više ne „gadi“ Jarun, (u samo nekoliko mjeseci, piše Hrvatski tjednik, taj je u smrt poslao oko 750 ljudi!), a drugo- zbog čega se hrvatski desničari, koji se nažalost, svako malo „probude“, istim ili još većim žarom ne zalažu da ulice i trgovi u Zagrebu nose imena znameniti ljudi poput bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića ili pak svetog Ivana Pavla II.?
Ni jedan od njih u glavnom gradu još uvijek nema ulicu, trg, pa ni spomenik!
Pored toga, čudno je da malo tko protestira što se imenom partizanskog pjesnika, predsjednika Sabora do 1948. i velikog ljubitelja Tita i partije Vladimira Nazora, diljem Hrvatske zovu mnogobrojne ulice i trgovi, pa čak i-škole i kulturne ustanove!
Vele: Nazor je pisao kvalitetne, lijepe i dirljive pjesme o Hrvatskoj i Hrvatima, ali… još je ljepše pisao o Titu i njegovim (ne)djelima, pa čak i onda kad se u Blaiburgu, na Križnim putovima, u Golom otoku ili pak u Maceljskoj šumi ili u Jazovki masovno, bez suda i suđenja, slalo na robije ili ubijalo svakoga tko je bio za Staljina ili protiv Tita i Komunističke partije.
Na desetine tisuća ubijenih Hrvata nakon završetka II. svjetskog rata još nije ni pronađeno, a kamoli dosljedno pokopano.
Zašto, zbog čega, pa zar sve žrtve nisu iste?
Dakle, nikakvi komunistički zločinci nemaju što tražiti u slobodnoj, samostalnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi…
Nu, s obzirom da je relativno veliki broj Hrvata bio i ostao za Jugoslaviju i da su oni i dalje većina u Hrvatskoj, još se dugo neće pojaviti netko tko će zabraniti srpske derneke u Kumrovcu ili pak da nam srpske cajke i dalje usred Zagreba pune najveće dvorane i na oduševljenje brojne publike, pjevaju, kao Lepa Brena, pjesme o propaloj Jugoslaviji.
Ime ulice vojnog suca jugoslavenske armije Vlade Ranogajca treba se preimenovati u Ulicu komunističkih žrtava, Ulicu Blaiburških žrtava ili pak Ulicu nekog Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata!
Ako se možebitno „lijevi“ s time ne bi složili, onda bi bilo dobro da ta ulica nosi naziv – Ulica žrtava Vlade Ranogajca!
Da se ne zaboravi!
Drug Joža
Svako malo po zaslužnim Hrvatima nazove se neka ulica ili trg.
Nu, kako se sve više ti nazivi dodjeljuju i onima koji su stvarali komunističku Jugoslaviju, odnosno koji su tada bili istaknute osobe u tzv. represivnim aparatima, poput KOS-a ili OZN-e ili Udbe, predlažemo da se već sada razmisli o ulici ili trgu koji bi nosio ime – Josip Manolić, jer ako tko zadovoljava „sve“ uvjete za nešto takvoga, onda je to u prvom redu „naš Joža“!
Radio je kao visokorangirani dužnosnik u OZN-i i UDB-i, ali i u drugim policijskim i inim službama bivše, propale države.
Na vrijeme je okrenuo kapu i početkom 1990-tih godina aktivno se uključio (kao i mnogi drugi Udbaši) u stvaranje hrvatske države. Jedno vrijeme čak je bio i „lijeva i desna ruka“ prvom hrvatskom predsjedniku i vojskovođi dr. Franji Tuđmanu!
Nakon što je s bivšim, žalosnim predsjednikom države Stjepanom Mesićem, (1994.), napustio „Tuđmanovu“ politiku, želio je „državnim udarom“ srušiti legalnu hrvatsku vlast, ali mu to srećom nije uspjelo.
Međutim, svatko drugi bi zbog jednog takvog čina odgovarao, ne samo politički, ali ne i Manolić. On je nažalost i dalje „rado viđen“ gost na državnim manifestacijama i prijemima, za razliku od pojedinih istinskih hrvatskih branitelja!
A da Manolić ima „sve“ zasluge da se njegovim imenom nazove neka ulica ili trg u glavnom gradu Hrvatske, dovoljan je i dokument Ministarstva unutrašnjih poslova iz Zagreba od 26.12. 1952. u kojem je tada načelnik III. Uprave Josip Manolić (sic!) potpisao uvjetni otpust osuđenom Anti Grbavcu (zidaru iz Prološca, kraj Imotskog), a koji je bio osuđen na kaznu strogog zatvora od 9 godina zbog (čujte sad ovo!) „krivičnog djela protiv naroda i države“, a kojem je kazna bila snižena na 6 godina.
Inače, takve i slične presude razni manolići su svakodnevno potpisivali, ali i puno gore nego što je ova koju smo naveli, jer „hrvatski nacionalisti“ i članovi njihovih obitelji, bili su na žestokom udaru sve do početka stvaranja hrvatske države.
I sada (da ti pamet stane) neki razmišljaju da se i po tim komunističkim zlotvorima nazovu ulice ili trgovi, ili da im se već sada „rezervira“ mjesto za pokop u nekoj Aleji velikana!
Smrt fašizmu- sloboda narodu! T
