U Sisačko-moslavačkoj županiji, najviše u ratovima slomljenoj Hrvatskoj, ostavili za sobom 119 stratišta i grobišta oko 45.000 forenzički potvrđenih žrtava. Kad je riječ o samom gradu, poznate su nesretne sudbine tisuća ubijenih u Brezovici, žrtve Teslićeve staklane, prijekih sudova, šume Lasinje, gradske bolnice i strijeljanih domobrana u Crncu, onih pod bazenom Željezare i druge. Petoga svibnja 1945., pri ulasku u grad Sisak, primitivni mrzitelji pripadnici 45. srpske udarne divizije i njene orjunaške dalmatinske bojne pucali su po svemu što se kreće. Čak i na profesora Mladena Žepića, koji je na cestu istrčao oduševljeno pozdravljajući slobodu
Napisao: Josip Frković
Baš kao što su politički srbijanski autoriteti kroz stogodišnju povijest podjarmljivanja, zaposjedanja teritorija, sustavnoga uništavanja Hrvata i drugih okolnih naroda jedno govorili, drugo mislili, a treće radili – poput preobražena komunističkoga balkanskoga krvnika zadnjih četničkih misli Slobodana Miloševića, koji je devedesetih pomislio da je vrijeme velikosrpskoga oživotvorenja misli i djela Garašanina i Moljevića, slaveći gubitnički kosovski mitski boj kao pobjednički – tako su stari hrvatski komunisti i njihovi potomci na važnim položajima u demokratskoj Hrvatskoj nastavili mitsko slavljenje Dana antifašističke borbe u šumi Brezovici. Ove godine i povijesno neutemeljene 80. obljetnice antifašističkoga ustanka hrvatskoga naroda, na stvarni nadnevak Hitlerova napada na SSSR 1941. Istoga dana 1593. zbio se i pobjedonosni boj hrvatsko-slovenskih četa nad Osmanlijama pod Siskom.
Nisu vjerovali čestitom generalu Janiću
Zašto neutemeljene obljetnice ustanka i formiranja sisačkog partizanskoga odreda? Jednostavno zato što istinu čestitoga sisačkoga radnika željeznice, komunista i ratnoga zapovjednika jugoslavenske vojske Vlade Janića Cape u Trstu 1945., pok. crkvenom povjesničaru Lojzi Buturcu nisu uvrstili u povjesnicu druge Jugoslavije i školske udžbenike. Dapače, postala je još jednom kontroverzom i mitom NOB-a, doduše naknadnim pokušajem Titova generala Tuđmana, kojem se nije sviđao mit četničkoga Srba i spremljenih kokardi pod petokrakama i zanemarivanje najvažnije uloge Hrvata u zajedničkoj antinacističkoj antifašističkoj borbi i pobjedi do 1945.
I dok je u Sisku, ubrzo nakon obnovljene komemoracije ličkoga Srba tadašnje nasljedne Jadranke Kosor pod imenom dana ustanka naroda Hrvatske, te prve pobjede SDP-ove Kristine Ikić Baniček na čelu grada Siska 2012. slavlje u Brezovici postalo obvezno, za govornicom u Spomen-području Brezovice smjenjivali su se mnogi stranački politički autoriteti.
Drugovi, “Smrt fašizmu – sloboda narodu!”
Sve do bivših i ovoga lipnja nazočnih, prevrtljivi kameleonski antifašist Stipe Mesić, sudski dokazani idiot u sporu s prvim ministrom informiranja RH Hrvojem Hitrecom, Ivo Josipović, te Zoran Milanović. I dok su na stranicama tiska i internetskih portala članovi partije iz ćelije sisačkih komunista i navodni pripadnici sisačkoga partizanskoga odreda, polemično brisani i dodavani, general je Janić obznanio javnosti i povijesnim knjigama da su se 22. lipnja 1941. u žabenskoj šumi Šikari u ilegalu jednostavno sklonili pripadnici kompartije. Za to vrijeme, oslovljavanje drugarica i drugova, uvodili su za govornicom Kristina Ikić Baniček i njen prijatelj, socijaldemokratski uzor na čelu SDP-a i premijer, sada predsjednik države i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović. Gradonačelnica Ikić Baniček, koja ulogu Katoličke crkve u tradiciji naroda nije mogla smisliti i prihvaćati, sve do perfidnih zabrana tradicionalnih pučkih procesija za vjerničku Kvirinovu i gradsku civilnu svetkovinu Drugom ulicom, uvodi i staro-novi odiozni partizanski komunistički pozdrav “Smrt fašizmu – sloboda narodu!”. Zbog agresivnoga srbijanskoga fašizma, uostalom, Hrvati su i pobijedili u Domovinskom ratu, premda umni Siščanin Klasić, kratkotrajni branitelj, drži da su partizani bili najbolji borci.
Najviše stratišta u sisačkoj županiji
Pozdrav onih koji su samo u Sisačko-moslavačkoj županiji, najviše u ratovima slomljenoj Hrvatskoj, ostavili za sobom 119 stratišta i grobišta oko 45.000 forenzički potvrđenih žrtava. Kad je riječ o samom gradu, poznate su nesretne sudbine tisuća ubijenih u Brezovici, žrtve Teslićeve staklane, prijekih sudova, šume Lasinje, gradske bolnice i strijeljanih domobrana u Crncu, onih pod bazenom Željezare i druge. Petoga svibnja 1945., pri ulasku u grad Sisak, primitivni mrzitelji pripadnici 45. srpske udarne divizije i njene orjunaške dalmatinske bojne pucali su po svemu što se kreće. Čak i na profesora Mladena Žepića, koji je na cestu istrčao oduševljeno pozdravljajući slobodu. Ubijen je tada i invalidni sudionik prvoga svjetskoga rata, djed hrvatskoga branitelja od velikosrpske najezde Stipe Krpana u Školskoj ulici. Puno je i previše nedužnih žrtava jugoslavenskoga komunizma i njegova neslavnoga čelnika i ratno-poratnoga zločinca JBT, jednog od najvećih u 20. stoljeću.
Brutalne izjave lažnoga JBT-a
Krvnika hrvatskoga naroda, koji je i pod lažnim identitetom JBT-a i maršala, koji je posvuda zasjedao na vlast nakon prolaska rulajućih ruskih formacija, te 20. svibnja u Varaždinu izrekao zlokobno “Da svaki hrvatski smrad živi samo do prve grabe, te da se Srbi izdovolje…” Tako je govorio lažni Tito i Staljinov sljedbenik, navodni Ukrajinac Šapajev, za čijim su formacijama ostajale tisuće grobova. tome i takvu JBT-u plebiscitarno izabrani bi gradonačelnik u metropolu vratio trg njegova imena…
Te i druge teme naše teške ratne i poratne povijesti, ponovili su 22. lipnja u Novom Selu Palanječkom, na rubu šume Brezovice kod prvoga “Bijelog križa istine” što ga je 17. lipnja 2015. blagoslovio sisački biskup mons. dr. Vlado Košić, članovi Ogranka “Hrvatskoga domobrana”. Na samom ulazu u Spomen-područje Brezovice, pod državnom su trobojnicom udrugari dočekivali stotine “drugarskih” blindiranih automobila i autobusa iz cijele zemlje. Od Istre do Dubrovnika, od Zadra do Osijeka.
Ubojstvo 700 ranjenika u Vrginmostu
I nikog od dolazećih nije zainteresirao bijeli plastificirani križ, u čijem je podnožju spomenut brutalni zločin partizana i dolaska komunista na vlast iza 1945.. Nakon svečanosti otkrića i blagoslova prvoga, bijeli su križevi postavljani u Općoj bolnici Sisak, Crncu, Kratečkom, Galdovu Erdedskom, Sunji, Bobovcu, Stazi, Majuru, Glini, Vrginmostu, Unčanima, Hrvatskoj Dubici, moslavačkoj Ilovi, te Osekovu, Strušcu, Gornjoj Jelenskoj za 984 žrtve… Prešućivani poratni zločin komunista nad nedužnim civilima Petrinje i ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, njih sedam stotina, trebat će još obilježiti u Gornjoj Čemernici (Topusko), na Sajmištu u Petrinji, kordunskom Kozarcu, šumi Jelik u Banskom Grabovcu, Krnjaića potoku Dvora na Uni, i na mnogim drugim mjestima županije. Hoće li posao istraživanja i svjedočenja preživjelih, nastaviti dosadašnji sastav županijskoga povjerenstva i u izvođenju udruge domobrana, odlučit će nasljednik Ive Žinića, župan Ivan Celjak. Bilo kako bilo, u Petrinji će nova gradonačelnica Magdalena Komes istinom nadvladati laži svoga glumatajućega prethodnika Dumbovića o nepodesnom obilježju na mjestu zloglasna partizanskoga logora.
“U izjavama medijima, po završetku skupa o Brezovici, Milorad Pupovac, dr. Ognjen Kraus i Radimir Čačić, komentirali su donošenje zakona o ustaškom znakovlju i zabranjenim pozdravima. Dok vrijeme prolazi i teče, mitovi o hrvatskoj starijoj i novijoj povijesti ipak se nastavljaju. T
