PETRINJSKA OBITELJ NA RUBU OČAJA

PETRINJSKA OBITELJ NA RUBU OČAJA

7. prosinca, 2013.

  Orlići-21

 

Bolesni otac i nezaposlena majka male Ire trabaju smještaj

 

Napisao: Josip Frković

Prosinački mraz dobrano steže, s njim i svekoliko siromaštvo, a živa u termometru odavno se spušta ispod ništice. Jedna mlada i socijalno nezbrinuta petrinjska obitelj strepi od prisilnoga iseljenja iz privremenoga stana na trgu iza ratom devastirane robne kuće. Vlasniku se žuri, jer krov nad glavom želi prodati, a podstanari koji su korištenje i režijske troškove dvije godine dosad plaćali 1.500 kuna ne znaju kamo će i kako.  Kao i svi mladi, na početku su 2009. godine imali velike planove, kaže odgajateljica predškolaca gospođa Ivana. Radila je ona i najteže poslove u mesopreradi, a do stjecanja prava na rad u struci nedostaje još stručni ispit i slobodno radno mjesto. A prve najave muževe teške bolesti javile su se još za njene trudnoće. Hoće li dužnosnici petrinjske ili sisačke gradske uprave, odnosno pojedinac ili neka plemenita obitelj Sisačko-moslavačke županije, naći suosjećanja za smještajne probleme obitelji Orlić? Za rođenu Petrinjku Ivanu (31) i Siščanina Marija Orlića (34) i njihovu trogodišnju kćerkicu Iru, makar i privremeno, ustupiti topao stan u gradu ili okolici, pa i vikendicu na Vukomeričkim goricama i Banovini, u Pokuplju. Ovo je pitanje portalu „Tjedno.hr“ i najširoj sisačko-moslavačkoj javnosti nedavno uputila Petrinjka Snježana Sužnjević Vago. Ta je facebook-humanitarka s prijateljem, politički angažiranim diplomiranim ekonomistom i bankarom Darkom Bjelicom početkom studenoga organizirala akciju „autića za rastrošnu županicu“. Tada su brojni građani domišljatim prosvjedom pred županijskom palačom u sisačkoj Drugoj ulici podsjetili na svekoliko siromaštvo i svakim danom veći broj nevoljnika „kojima noge vire iz kontejnera“ u potrazi za PET-ambalažom. A bivši transportni radnik pivovare i trgovačkog centra Mario Orlić, koji je zbog bolova, kronične i teško podnošljive upale kičme (spondijalitis – op.a.), prestao privređivati za svoju obitelj, nada se ipak nekakvu izlazu. Prvenstveno poslije dogovorena pregleda, pouzdanih nalaza i djelotvorne terapije vrhunskih specijalista u KBC-u „Rebro“. Kad već medicinsku pomoć reumatologa ne može dobiti u sisačkoj Općoj bolnici dr. Ive Pedišića“. Otečena lica i ruku od primanja infuzije i injekcija, mladi se čovjek jedva kreće i stenjući od teških bolova u kičmenom stupu gubi dah. Njegovoj supruzi Ivani, koja je šest godina za minimalac radila u pogonima „Gavrilovića“, da bi – zbog čestih opravdanih izostanaka ili odlazaka kući, gdje su njegu očekivali malo dijete i bolešću shrvani muž – bez imalo milosti dan je otkaz. Sada je jedini siguran mjesečni prihod Orlićevih je 200 kuna dječjega doplatka. Za stjecanje prava na socijalnu pomoć, kako zakon nalaže, trebaju proteći tri mjeseca od ženina otkaza.

 

UDRUGA MALO DOBRIH LJUDI

Ušteđevine nemaju: prodali su automobil, TV-prijamnik, dijelove pokućstva, sve što se dalo unovčiti… Istina, prošlih su mjeseci očajni Orlići obijali mnogo, na stotine vrata ustanova i organizacija Petrinje, Siska i županije, ali… Namjesto stambenog rješenja, stručnjaci iz resora socijale Milanke Opačić, koji nerijetko gordijske čvorove još više zapetljaju,  uzaludno mrčeći papir i trošeći pretanki proračunski novac, zaprijetili su oduzimanjem djeteta ako bračni drugovi ne riješe svoje materijalne probleme?! A mala, živahna i bucmasta Ira nije gladna, gola i bosa, nije zapušteno dijele. Udruge humanitaraca i pojedinci svesrdno donose hranu i novac, hrabre bračni par u zdravstvenoj i socijalnoj potrebi, naglašava gđa Snježana Sužnjević Vago. 

– Za naše muke znaju svi, te pomažu jednokratnim novčanim pomoćima od tisuću kuna, priča Ivana Orlić. – To je taman za podmirenje učinjenih dugova, ni gledati ni trošiti…U travnju ove godine, doznajemo, djevojčica je bila polaznica dječjega vrtića, ali su materijalne teškoće obitelji bile jače od Irine radosti i procesa socijalizacije u društvu vršnjaka. Svjesna je da se teška, doživotna bolest Marijeva može lijekovima tek ublažavati, brižna majka nudi djevojčicu slatkišima što su ih donijeli ljudi velika srca. Na pitanje novinara jesu li ona i suprug joj Mario dosad koristili usluge pučke kuhinje, Ivana Orlić rezolutno odgovara: – Nije nam padalo na pamet drugima, koji su vrlo često u još težoj situaciji, otimati kruh iz usta! Do stjecanja prava na invalidninu, pak, njen muž treba proći i ocjenu liječničke (ne)sposobnosti za rad. Do tada će se Mario Orlić i dalje teško i s krajnjim naporom kretati i vrlo često nazivati dispečerski centar Županijskoga zavoda hitne medicine, lijekovima koji dvije i pol godine ne uspijevaju potpuno suzbiti užasnu bol zagonetnih uzroka, ublažavati zdravstvene tegobe teškoga invalida. Teško dišući i na granici plača nemoći, Mario Orlić podsjeća da već tri godine traže pomoć i spas institucija.

– Lopticu na žalost prebacuju jedni drugima, a što se tiče bolesti puno su mi pomogli humanitarci. Čuli su i vidjeli moje bespomoćne jauke, angažirali se na ubrzanju liječničke pomoći. Pisali su Ministarstvu zdravstva, tražeći da se, poslije „Dubrave“, pretrage obave i scintigrafijom utvrdi konačna dijagnoza u „Rebru“. Otkriva nam potom da se internetska Facebook-skupina zove „Malo dobrih ljudi“ i da pomaže na mnogo načina. – Da posredstvom interneta nisam sam priznao bezizlaznu situaciju moje obitelji, tko zna što bi poslije svega bilo. Javno sam se sramotio, tražeći pomoć.

 

DOBROČINITELJIMA ĆE SE ODUŽITI

Na žiro-račun Ire Orlić, p,rimjerice, jedna je obitelj iz Dubrovnika uplatila tisuću kuna, a iz Irske 240 funti. Pomoć pojedinaca dolazi sa svih strana svijeta. – Dao Bog boljega zdravlja, pa da im se supruga i ja bar možemo odužiti… Sirotinje je previše, pa vjerujem da će nakon dobra ishoda našega slučaja i drugi doći na red, osjetiti da nisu sami, napušteni i zaboravljeni. Prilikom dolazaka zagrebačkih humanitaraca, doznajemo u nastavku razgovora, stan Orlićevih uvijek je pretrpan hranom i odjećom. Napominjući da su i oni slali odjeću i hranu jednoj zagrebačkoj obitelji u potrebi, Mario Orlić kaže: – U znak zahvalnosti, ponudili smo plemenite ljude žgancima, onim što smo toga dana objedovali… Za kraj, evo i adrese s brojem mobilnoga telefona obitelji Orlić: Petrinja, Trg narodnih učitelja 3/III., 099/6468-281. T

 

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code