6. RUJNA 1967.

6. RUJNA 1967.

6. rujna, 2014.

 index

Dinamo je osvojio Kup Sajamskih gradova

Napisao: Zvonimir Magdić

Još uvijek me rasteže. Ali, rasteže i druge. Zlatko Škorić nije dobio ‘ grama’. Vježba vratare. Posebnjaković u nas. Na tim ‘ poslovima’. Puno zvanih, malo odabranih. Jedno je popodne završeno. ‘Viva’. Pivica. I, priča. Zlatko, znate koji je dan, danas? Nasmijao se od srca.

‘Kaj mislite mene rolati. Znam da volite rolere.’

A, ja vam velim: ‘ Znam’. Bilo je to šestog rujna 1967. Remisom, 0:0, pobjeda Dinama! I, osvojeni Kup Sajamskih gradova, s Leeds Unitedom. Kakva je to remis- pobjeda, Zlatko?’

Ovakva. Dvije su igre u završnici tog, tada trećeg, po značenju, no, ne i po vrijednosti, kontinentalnog kupa. Prvu smo dobili u Zagrebu, zadnjeg kolovoza. Ja znam da ste bili. Sve znate.

VELIKI PLAVI NIZ

‘Znam, 2:0. Golovi: glavom Čerčeka, modrog debitanta i nogom- Rora. Sjećam se, moj Zlatko, plavog dima nad istokom, izgarajućih cigareta. Pratio sam tu utakmicu, čak sam i intervjuirao, u Esplanadi- u to vrijeme, tamo su uglavnom, odsjedali klubovi, koji su dolazili’ iz vana’ – Jackie Charltona, prvaka svijeta. Leeds je imao dva istaknuta igrača. Na prvi pogled: malog, plavog, kovrčavog Bremmnera ali, visokog, sjajnim loptanjem. Pomagač, kako se onda govorilo. I dugog, uistinu visokog, dugovratog Jackie Charltona, srednjaka i kluba i Engleske. Rođeni je bio brat, slavnijem, možda i najslavnijem Englezu, Bobby Charltonu. I dok su Lidsovci raspalili po ‘ bingu’, zvlekel sam Charltona. On je bio svjetska klasa… Bilo je to, uvečer, a drugi dan, u srijedu, velika utakmica. Na klupi Dinama više nije Branko Zebec, koji je u pobuni, zbog trgovine s igračima, na njegov očigled, koji traže mjesto pod suncem Europe. I on, veliki igrač i veliki učitelj, odlazi. Sjedi na klupi finala, Ivica Horvat. I, on zaključuje veliki plavi niz. Dinamo je sve tukao u Maksimiru. Impresivno! 13:0! Koji je to bio modri stroj! Čvrst. Stabilan. Uvjerljiv. Utakmica poluzavršnice s Eintrachtom iz Frankfurta je bila pravo čudo. Sad upada Žoga, kako od milja, zovu Škorića: ‘ No, to je bila tekma Štefova. Lamza ju je dobil sam.Tam’ smo ‘kihnuli’ ( voli humor, i pun je viceva!) 0:3! Trebalo je napraviti, doma, 4:0. I, napravilo se. Nakon solo- parade Štefa, koji je zdriblao tuce Nijemaca i gol- Gucmirtla za 3.3! U produžetku, uspjeli smo. Belin, iz jedanaesterca.’ I – kraj. I pred kraj i ja sam spasil, nekaj. Ne sjećam se ikada bolje igre, velim to Škoriću, bolje igre Dinama, od tog produžetka. Moglo je biti i – deset! A, onda, velezavršnica ‘ sajamca’ s Englezima, nikad lako.

Jednom ih je- ovo je, kako kažu Španjolci, cante jondo- duboki spjev- Gradjanski 1936., deklasirao. Tukao je Liverpool 5:1. U Zagrebu. Na Concordijinom igralištu, u Kranjčevićevoj. Bio je to prvi poraz ‘ of reds’, crvenih, na Kontinentu. Tri gola Belog Lešnika. I u Zagreb i u Leedsu, bez Lamze. Žoga se i- sada- trese:’ Kak je to bilo? Poslije one pobjede s Eintrachtom, mi smo spremali za Rijeku, u nedjelju, za bodove. I zato, odmah poslije Leedsa, karantena u Vili Rebar. Sobe, zaključane. Takav je bil Zebec. Lamza je pun slavlja, jer on je bio heroj ‘ Eintrachta’. Izlazi na bocu pive, kroz prozor, prek’ balkona, sklizanac i pad, s pet metara. Jedva je preživio. Nastavit će još malo, mnogo kasnije, ali ga s Englezima, nema. Bilo je, u početku, gore, ‘papreno’? Zlatko: ‘Očekivali smo, u Leedsu, silne nalete Engleza. Onda su oni igrali opasno, visoko. Centeršutevima. I tu sam ja, imal puno posla. I – sreće. Išla me je- šaka. Stalno sam ‘visil’ u zraku. Vrijeme je, joj kak’ polako, odmicalo, mi smo polako izravnali igru. Juriši su odbijeni, a Pirić, koji je zamijenio Štefa, pogodio je vratnicu. Ipak, 0:0!

Naša dva gola u Zagrebu. I osvojeni Kup Sajamskih gradova.’ Točno. Ja se sjećam Zlatko, da televizija nije uzela u program, tu utakmicu. Ja sam slušao radio- prijenos mog dragog

prijatelja Jure Dodiga. Bili smo oduševljeni.Jurilo se na uzletište. Na Pleso. Silna masa, Špaliri – kilometre. Dinamo je osvojio Europu. Jedini, iz tog dijela svijeta. Hrvatski klub. Valjda zato nije bilo tv- prijenosa.

MAKSIMIRSKI PLAVI PUNI SLAVE

Šapat, koji je pao i koji, nažalost traje točno 47 godina. Momci- kako bi pjevao Ivan pl. Zajec- na brod! Genite se, već jednom. I još imam doma čak i engleske novine. Ustup, na uvid Krasnodra Rore, koji traje kao i sama ‘ kanta’. Blankity blank je pisalo. A Hrvati, Zagrepčani, Dinamovci – pobjednici, išli su ovak’: Škorić, Brnčić, Gračanin, Belin, Ramljak, Blašković, Čerček, Pirić, Zambata, Gucmirtl, Rora.

Kako su izgledali u – viteškim oklopima? Zlatko Škorić je bio sve i sva, u toj engleskoj utakmici, ali i u čitavom tom ‘sajamcu’ pamti: ‘Nikad se nisam osećal tak ponosito.Takvi smo mi, Trešnjevčani’ Marijan Brnčić, inteligent, idealan u dodavanjima sa strane. Branko Gračanin, na mjestu.Rudi Belin, pa tak’ se te lopte felšaju. Mladen Ramljak, kojeg su zvali Škombra, miran, staložen. Sve na dlanu. Filip Blašković poput hidre, iza leđa svakome. Sve ima. Marijan Čerček, pun junaštva. Denijal Pirić, preveliki vragolan, za tu Europu Slaven Zambata- plavi devet. Strijelac. Josip Gucmirtl je ljudina između dva , zehcenera’. I, Krasnodar Rora. Njemu je nogomet pošalica.Otkucaj povečerja. Škorić je povukao zadnji gutljaj piva, ja sam zbrisal na – ‘ tram’. Maksimirski plavi. Puni slave. I- nezaborava. Europa… Prije EU!

Na rastanku- a ona drajerica’, čista ko’ suza, u maksimirskoj šumi, 3:0 s Juventusom. Stara dama je skinuta, s oproštenjem, do samog donjeg rublja! U tom istom, pobjedničkom ‘ sajamskom’ kupu. ( Novak, Zambata i – Mesić!). To je bila plava priča. Legenda.

Ostaju i drugi junaci: Kiš, Lončarić, Pavić, Mesić Novak, Braun. Cvek, Jukić.

Plavi, plavi…!T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Puma
    #1 Puma 10 rujna, 2014, 01:31

    Poštovani,šteta da kao dobar poznavatelj Dinama niste napisali koju riječ o drugim velikim ljudima u i oko kluba. Npr. poput dr. J.File.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code