32. IZDANJE MUZIČKOG BIENNALA ZAGREB

32. IZDANJE MUZIČKOG BIENNALA ZAGREB

14. travnja, 2023.

 

 

 

 

Piše: Igor Koruga

Nedokučivi internetski algoritmi i dalje Milka Kelemena (1924-2018) izravno povezuju s pojmom dirigenta, premda je on, prije svega, bio vrlo istaknuti svjetski skladatelj, školovan (i) na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji na kojoj je diplomirao glasovir i kompoziciju. Njegov golem opus do danas se sažeo u otprilike 130 djela, a utjecaj na razvoj svjetske ozbiljne glazbe sveo na neprocjenjiv pedagoški rad, za koji je dobio Europsku nagradu za kulturu (2007), i jednako takav međunarodni festival suvremene glazbe, Muzički biennale Zagreb (MBZ). Premijerno izdanje festivala bilo je održano još u (SR) Hrvatskoj unutar Jugoslavije, 1961. godine, u gotovo nemogućim (političkim) uvjetima u kojima je, između ostalog, utemeljitelj Kelemen prošao brojna saslušanja i provjere zbog zapadnih umjetničkih stremljenja. Srećom (i zapravo čudom), ondašnji skeptici u svojim nastojanjima nisu uspjeli i festival je zaživio. Ubrzo se stekao i svjetski ugled, simpatije brojnih partnera i pokrovitelja, a u novije vrijeme i podrška Ureda predsjednika RH, Ministarstva kulture i medija te Ureda za kulturu Grada Zagreba. Međutim, sve do ovogodišnjeg 32. izdanja, osmišljenog na različitim zagrebačkim lokacijama od 13. do 22. travnja, festival je bio i ostao sinonim za umjetničku slobodu, originalnost i individualnost, za praizvedbe i najširu moguću publiku, ulične nastupe (Urbofest, 1971), predavanja, masterclassove, video-priloge i MBZ priče, za one najmlađe.

U smislu ekologije i tolerancije

Sve se godine programski istaknuo i predfestivalski dvotjedan na kojem su, od srijede 29. ožujka do srijede 12. travnja, nastupili studenti Odsjeka plesa ADU, studenti Glazbene improvizacije MUZA-e, talijanski udaraljkaš Andrea Centazzo (1948), novomedijski umjetnici Luana Lojić, Tin Dožić, Branimir Štivić, Manja Ristić, Teuta Gatolin, Bojan Grgić, Deborah Hustić i Sara Salomon, (sopran) saksofonist Saša Nestorović (1964), i eko aktivistice, poput Lune Džidić i Dore Sivke, odabrane u suglasju s aktualnim načelima umjetnosti koja će se, po riječima organizatora, programski, produkcijski i organizacijski podjednako usmjeriti na optimizaciju suradnje u smislu održivosti i minimaliziranja ugljičnog otiska festivala kao i na princip tolerancije, uključivosti i participacije, poglavito na relaciji umjetnik – publika. Vrijedan pažnje bio je i dvodnevni (11. i 12. travnja) festival unutar festivala, miCROfest 2023, koji je u prostorima dokukina KIC-a, unutar predavanja Zorana Ščekića (1972) i neobičnih koncerata Zagrebačkog kvarteta i pojedinih solista (na saksofonu, hibridnoj harfi, klavijaturama i samplovima), otvorio nove mogućnosti razumijevanja, skladanja, sviranja, snimanja mikrotonalne glazbe kao i oblike autonomne glazbene pedagogije u stručnim školama.

Virtuozni flautis

U smislu otvorenja festivala, svečanim se smatrao deseti koncert iz Majstorskog ciklusa SO HRT-a koji se održao u četvrtak 13. travnja 2023. u Velikoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, razumljivo, u suradnji s 32. izdanjem MBZ-a. Sa svojim prisustvom i/li djelima, svečanost su uveličali austrijski skladatelj Clemens Gadenstätter (1966), austrijski flautist Karl-Heinz Schütz (1975), francuski skladatelj Tristan Murail (1947), francuski pijanist François-Frédéric Guy (1969), ali i istaknuti hrvatski umjetnici poput orguljašice Urse Ljuban (1990), trubača Ivana Đuzela, skladateljice Mirele Ivičević (1980) i skladatelja Davorina Kempfa (1947-2022). Početak je bio rezerviran za nekoliko uvodnih rečenica umjetničke ravnateljice MBZ-a, Margarete Ferek-Petrić (1982), nakon kojih je uslijedila virtuozna solistička (flautistička) predodžba glavnine praizvedbe Gadenstätterove Making of – intimacy, za flautu i orkestar, naručene u koprodukciji s festivalom Musikprotokoll iz Graza. Da, glavnine, jer je tek manji dio skladateljevog neponovljivog intimnog iskustva, opisanog uz pomoć preoblikovanih i šabloniziranih zvukovnih oblika, bio namijenjen orkestru Pascala Rophéa (1960), zvučno pozicioniranom u smislu nestalnih društvenih normi, mode i konfuznih društvenih medija. Jednako opširna, dakle, otprilike polusatna, bila je i Murailova L’œil du cyclone (U oku ciklona), fantazija-impromptu za klavir i orkestar, no ona je ipak, premda nadahnuta Chopinovom istoimenom skladbom u cis-molu i Prvim klavirskim koncertom u e-molu, op. 11, kao i Lisztovim pijanizmom, zahtijevala u virtuoznom smislu uobičajeniji angažman istaknutog francuskog solista. Nešto odista posebno moglo se čuti tijekom dva, također praizvedena, sedmo i trominutna glazbena intermezza How to fly, za trubu i orgulje, inače dijelova ciklusa Glazbe za vjerske ustanove, s liturgijskim elementima i rekvizitima u jednom novom kontekstu. A čak i bolje bilo je Kempfovo djelo, Plohe i boje, za gudački orkestar, pregledno i komplementarno skladano, navodno po uzoru na slikarske ¨kompozicije¨ nizozemskog slikara Pieta Mondriana (1872-1944), s glazbenom fakturom i čak četiri neovisna glasa (divisi), različite individualne fizionomije, dakako, unutar majstorski korištenih polifonih tehnika i postupaka. Brojnost i egzaltiranost publike također je bila rijetko viđena, pogotovo uzmemo li u obzir biennalna događanja i, po prirodi stvari, nikome poznate praizvedbe. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code