Ronaldo prilazi lopti. Iz svog klasičnog raskoraka. Ide desnom nogom, svi žmire. Koliko njih i među bijelima i crvenima, zazivaju Madonnu. Tup! Bilo je dosta jedan munjeviti stisak očiju, i – šok! Nešto je zazvonilo. Nije to zvono moje pučke škole, u Trnju. To je tupi, mukli udarac lopte o gredu, dole, u desnom kutu, i odbijanac u polje. Nije gol. Hombres! Mensch argere dich nicht!
Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić
Bordeax: Belgija-Irska 3:0
Wilmotsa izvkao na bijelo – crni Lukake!
Puno se trčalo. Jedni i drugi. Ali su Belgijanci, ipak, više znali od dragih ‘republikanaca’ Irske. Sjećam se, kao dječak, slikopisa: ‘Moj život za Irsku’. A sada znam, veliki je broj Hrvata na radu u Dublinu. Većina veli: zadovoljni. Pa, ipak, unatoč mog srca za svetog Patricka, čije proštenište pratim, godinama, na Zrinjevcu, ništa se nije moglo s ‘crvenim vragovima’.Bili su, kapa dole, bolji. I još nešto trebalo je spasiti glavu temperamentnom izborniku Marcu Wilmotsu. Hic Rodhus, hic salta. Evo, Stade de Bordeaux i – skočilo se.3:0 Belgijanaca. Proslavio se Lukake. Dva gola. Jedan glavom, drugi nogom. De Bryne mu je munjevitim šprintom, desnom stranom i finim udarcem u sredinu, namjestio loptu za čisti gol. Lukake, od kojeg se puno očekivalo i još očekuje, bio onaj stari. Točan. Teško uhvatljiv. I – miran. On će jednako, lakoćom primiti ‘dodavanac’ Hazarda i zabiti treći gol! Posljednji. Dostatan za smirene duše Belgijanaca. Između, u intermezzu, Meuinier, s desna, razigrava Witsela i ovaj je točan – glavom. Drugi gol. Jedna borbena utakmica. Podjednakih primanja i davanja. Ali, veća je klasa, belgijskih igrača. Nekih posebnih parada i nije bilo. Otvoreno i pošteno. Doboli su – bolji.
Marseille: Mađarska – Island 1:1
Autogolom Island ispustio pobjedu!
U odmičućem vremenu, Mađari su, konačno, našli onaj svoj poslovični dupli pas iz vremena Kocsis-Puskas, upali su s desna, u šesnaesterac, vraćena usporednica u šarenoj lopti, i onda nehotična ili nespretna intervencija Sevarssona, punog strasti, padom, istina, ispred protivnika, ugurava loptu u vlastitu mrežu. 1:1. Islanđani nisu padali u očaj. Nije im bilo lako. Bili su, do zadnjih pola sata jednaki Mađarima. U svemu. A Mađari su, duboko razočarali. Jedna od onih, koja ih je pratila zadnjih godina. Ni sjena utakmice s Austrijancima. Povećalom sam tražio bar jednog Hungara. Niti jedan! Je li onda čudo da se do, ipak, boda došlo golovima zdravih, uvjerljivih Islanđana. Ne dišu oni slučajno s vjetrovima Sjevernih mora. Ne gutaju svakodnevno glomazne haringe. Ima u njima – zdravlja. Čak, s tihom zavisti. Pa, ti nisu, gospodo moja, oni obični rukometaši! Potvrdili su se. Po drugi put. O ovom Europeu, moći će pričati, u nedogled. S kakvom je sigurnošću, raspalio opravdano fućkani elf-metar, odlučni, veliki znalac Sigurdsson. Sigurno. Nisko, resko. Ni Kiraly, kojeg stišću i godine i kile i trenerka, u kojoj igra, otišao je na drugu stranu. K vragu, ta rutina. I taj, 1:0, vukao se, gotovo, do samog kraja. I bez super-klase, može se igrati bar – muški. Otvoreno. Bez straha. Jednostavno, osvojili su – sve. U Marseilleu, na onom prekrasnom Veledromu, koji osvaja svojom krovnom konstrukcijom, Kontinent će ponijeti na ramenima – Islanđane. Bit ću – među njima. Srcem. A onaj promašaj, poslije slobodnog udarca u plus četvrtoj, sučeva nastavka, Gudhjonssona – za Vrapče!
Pariz: Portugal –Austrija 0:0
Ronaldo – jedanaesterac u gredu!
Bio sam svjedokom, kako se pišu trileri. Dosta ti je osamdeset od devedeset minuta i – pico, jedne nogometne utakmice. Ove, u Parku prinčeva. U Parizu. Na Europeu. I – jedanaesterac. I, na bijeloj točki, najveći od najvećih, ‘štoser’ prvog reda: Ronaldo. Moj jug, na Maksimiru, pjevao bi: gotovo je, gotovo! To su stisnuli, na hladnim usnama i Austrijanci. Portugal ide po ‘drajericu’. Tri boda, sto posto, su tu. A koliko se za njih, krvarilo. Teklo je, curkom. Lopta, lopta još više, zaredale lopte. Ali, Almer, koji sigurno nije ni Hiden ni Zeman, još nije okrenut, na ovoj tekmi, leđima – mreži. Ona je čista. Ko’ suza. Sad je tren. Srušen je sam genij nogometa. I, nema nikog drugog ni trećeg, ni petog da završi ovo, sad već pomalo, komediju. Jer, nitko ne briše iz povijesti Austriju. Gdje su bili drugi, toliki, kad se u Beču plesao valcer, onaj Straussovih, i haklao nogomet Huge Meisela. Zvali su ga Wunderteam. Čudesna momčad. Prvi, apsolutni kompliment koji je nekom dan, u tom ganjanju ‘svinjske kože’, kako je govorio moj prijatelj, juratuš, Jura, napumpane zrakom. Ti bečki knaben – singeri u nogometu, imali su Sindelara. A Sindi je bio jedan od najboljih nogometaša svijeta. Nije li, baš na današnjoj utakmici, njegov duh virio iz svakog austrijskog igrača. Tehnika je bila Portugalaca. Ali, umijeće nogometa, kao ideja, bila je Austrije. Za nazdraviti, šnapsom. Niti jednog trena, nisu odustali ne od borbe, od igre. Jesu, Portugalci su bolje dominirali loptu, ali su Austrijanci, po mom, znalačkije igrali. I, evo sada, točno u osamdesetoj minuti, lisabonski je ekspres ušao na glavni kolodor. Jedanaesterac. Jedan naprama milijun da neće biti gol. Samo u tom slučaju piše se, čak i snima – triler. Ronaldo prilazi lopti. Iz svog klasičnog raskoraka. Ide desnom nogom, svi žmire. Koliko njih i među bijelima i crvenima, zazivaju Madonnu. Tup! Bilo je dosta jedan munjeviti stisak očiju, i – šok! Nešto je zazvonilo. Nije to zvono moje pučke škole, u Trnju. To je tupi, mukli udarac lopte o gredu, dole, u desnom kutu, i odbijanac u polje. Nije gol. Hombres! Mensch argere dich nicht! Ne, čovječe, ne ljuti se, oplakuju slom viteza okruglog stola. Čak, i Austrijanci. Ronaldo ne da je blijed, on je bez daha. Čitava jedna utakmica, njegova, 128 po redu, rekordna, zdrobila se na toj gredi. Gol-štanga. Promašeni elf-metar. Nema druge: potpisuje se – remis. Nije predaja. Nije ni pobjeda. Nema golova. Almer je bio obješen o drugi kut. A, sve je odigrano, na drugoj strani. Elver kojeg neću nikada zaboraviti. Mala sorte! Rekli bi Portugalci. Zla kob. Nisu se ni danas, našli. Nogomet nije, ipak, samo balbehandlung. Tehniciranje. Nogomet je igra. Vraška igra. Treba ju znati. Santosovi garrotos, nisu je znali. Ni, protiv Islanda, nota bene. Ali, još nisu izgubljeni slučaj – osmine. Ne! Nije ovaj portugalski Ronaldo, onaj, madridskog Reala. Zaborav. Dužnik. Upitnik: jesi li ti – to. CR 7? Ja velim uz suzu: ne! Messi je bolji. Vamos! T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.