KRVAVA KOMUNISTIČKA VLAST IZA 1945. U SISAČKOM KRAJU

KRVAVA KOMUNISTIČKA VLAST IZA 1945. U SISAČKOM KRAJU

25. veljača, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

16548
„Sisački vjesnik“ Jedinstvene narodne fronte grada Siska (list „Jedinstvo“ počelo je još 1944. Izlaziti u Glini – op. a.), u broju pet od 23. lipnja 1945. – između reklama, obavijesti i javnih zahvala – donosi i kratku agencijsku vijest. Citiramo: „Presudom Vojnoga suda IV. Vojne oblasti JA Komande grada Siska, zbog suradnje s okupatorima i zbog drugih ustaških zločina, presuđeni su na kaznu smrti strijeljanjem slijedeći: Kapac Mato, Georgijević Dragutin, Pavlak Nikola, Farkaš Roko, Tomazetić Viktor, Bišćan Antun, Janušić Franjo, Janušić Ivan, Bolešić Mato, Saler Antun, Sertić Josip, Penga Luka, Wolf Ernest, Šepec Ivan, Svolšek Vinko, Raušer Đuro, Savinc Ivan, Marčec Franjo, Sabljak Petar, Tomazetić Branko i Vlahinić Mile. Na kaznu prisilnoga rada u trajanju tri godine kažnjeni su Šumiga Tinka i Orešković Pero…“

Napisao: Josip Frković

Svim domoljubnim Hrvatima, osobito onima koji sedam desetljeća u duši nose traume poratnih masovnih partizanskih ubojstava, bez sudskoga dokazivanja krivnje gubitnika, pripadnika oružanih snaga NDH – najbrojnijih domobrana, ali i ustaša, te civilnih „narodnih neprijatelja crvene vlasti“ – minulih je dana i tjedana laknulo otkad je Predsjedništvo Hrvatskoga sabora donijelo odluku o ponovnom pokroviteljstvu bleiburške i križnoputaške tragedije 750.000 Hrvata. Svojevrsnoga svetišta hrvatskoga puka. Od 1945. i masakra na austrijskom Bleiburškom polju i kasnijem križnom putu do Makedonije, koji je po nalogu staljinista Šapajeva (JBT-a) varkom režirao Britancima omiljeni premijer Winston Churchill s nečasnim časnicima i generalima rojalističke vojske. Crnu sudbinu hrvatskim je ratnicima i civilima u zbjegovima namijenio i najodgovorniji čelnik kratkotrajna zločinačkoga ustaškoga režima i prvi veleizdajnik, „poglavnik“ Ante Pavelić, koji je narod ostavio u doslovnoj klaonici. Pola stoljeća kasnije – u krvlju natopljenoj i opustošenoj, ali neovisnoj Hrvatskoj – povijest će se ponoviti još trima nečasnim postupcima slične ili niže političke vlastodržačke razine. S druge strane, vječiti ugnjetači i otimači teritorija, Srbi i posrbice, agresori i nekažnjeni ratni zločinci, Hrvate žele proglasiti genocidnim narodom. Od 1945. kosti hrvatskih ratnih gubitnika, bez križa i imena, razasute su posvuda. Najviše u Sloveniji, a potom i diljem hrvatske domovine. Nije stoga čudno što se za bivše države, najprije potajice, svakoga svibnja hrlilo u Austriju. Na svete mise zadušnice, polaganje vijenaca i kolektivne komemoracijske molitve za stotine tisuća nestalih i nedužnih. Od 950 masovnih stratišta iza Drugoga svjetskog rata, čak 119 ih je u Sisačko-moslavačkoj županiji, s 45.000 pogubljenih (dr. Andrija Hebrang nedavno tvrdi 129 – op.a.) . Red je da se sedam desetljeća kasnije i najveća šumska stratišta dostojno obilježe. Makar i hrastovim križevima sjećanja na hrvatske domoljube.

Kanibalska četnička klanja Hrvata pod petokrakom

Zločinačka partizanska i komunistička ruka na sve je strane kosila. Ginulo se posvud. A kako je počelo još 1944. godine? Na pravoslavni Badnjak, 6. siječnja, partizani su zarobili sedmoricu imućnijih seljaka Kratečkoga i Mužilovčice i na predjelu Kostrine u šumi Brezovici (Lonjsko polje) i smaknuli ih. Posmrtni ostaci su osam mjeseci kasnije pronađeni i pokopani u zajedničku grobnicu doma mira u Kratečkome. Tri tjedna potom noću su iz Gušća oteli Josipa Đajića, Ivana Kukurića, Nikolu Vukelića i Maru Torman koje su opet u Lonjskom polju ubili. Slični zločin zbio se i u turopoljskom mjestu Pešćenici 8. kolovoza 1944., kada su partizani u šume Vukomeričkih gorica odveli Ivana Blažinčića, Ivana Celjaka, Franju Tomašića i Zoru Perović. „Klasni i narodni neprijatelji“ mučki su ubijeni krajem istoga mjeseca u Lijevim Štefankima. Članovi županijske komisije za istraživanje komunističkih ratnih i poratnih zločina, na čelu s Adamom Zahirovićem, iscrpno su saslušali svjedočenja o rujanskom krvoproliću u Sunji. Tada su za borbi s postrojbama NDH partizani zarobili veću skupinu domobrana i ustaša. Na glavnom sunjskom trgu, istoga su dana naočigled mještana dvadesetoricu zaklali i nestali u šumama. Prema kazivanju svjedoka, zapovjednik toga krvavog pira svojim je ubilačkim kanibalskim primjerom prednjačio. Stigla ga je, međutim, zaslužena Božja kazna: pomračena uma nakon zločina, sam je sebi presudio. Dan iza navodnoga oslobođenja Siska, 6. svibnja 1945. (45. srpska udarna divizija sastavljena od bivših četnika i hrvatskih dalmatinskih boraca – op.a.) partizani su iz sela jasenovačke Posavine i Lonje poveli 30-ak seljaka „ na sječu ogrjeva“, zapravo u zatvor Ozne u Kutinu. Bez ikakve dokazane krivice, strijeljani su na obali Ilove. Tijela zaklanih žrtava bila su toliko unakažena da jedna od svjedokinja, Barica Krnic među mrtvima nije mogla prepoznati vlastita oca. Kroz sisačke zarobljeničke logore, pak, prošlo je iza svjetskoga sukoba 30.000 ratnih gubitnika ili pak imućnijih i uglednih građana, „narodnih neprijatelja“, kojima je potom otimana imovina.
Iz zasjede smaknuli sportaša Karla Poetzla
Prema navodima i danas živućega svjedoka Lojze Buturca, prilikom razoružavanja pripadnika bivše kraljevske jugoslavenske vojske 1941., smrtno su stradali sisački krojački obrtnik Ivan Špoljar i strojobravar Zlatko Trepo. U široj okolici, pak, ojačali banovinski četnici već 1935. ubili su u Bučici župnika Janka Vedrinu, a 1. lipnja 1941. u Krajiškim Brđanima iz zasjede su usmrtili svestranog sisačkoga sportaša Karla Poetzla. Otac dobro znanoga hokejaša „Segeste“ i nekadašnjega radnika „Radonje“, Olivera Poetzla, vraćao se na motociklu iz Hrvatske Kostajnice, gdje je nabavljao hranu za obitelj. Zločinci su mu svukli svu odjeću, a potom ga pokopali kraj ceste. Posredovanjem Franje Knebla, Oliverova školskoga kolege, očevo je tijelo dopuštenjem partizanske vlasti preneseno u groblje „Viktorovac“. U Malom Jarku nedaleko Gline, ubijen je prodavač kruha i peciva „samo zato što je bio Hrvat“, a 23. srpnja 1941. četnici Vasilja Gaćeše napali su željezničku postaju Banskoga Grabovca. Zgradu su zapalili, ali su u znak osvete novoj državi NDH ubili šefa postaje, skretničara, općinskoga načelnika i talijanskoga opekara, odreda nesrbe zatečene u selu. U ubojstvu je neposredno sudjelovao i Nikola Demonja, poput Vasilja Gaćeše, kasniji narodni heroj Jugoslavije. Početkom rujna prve ratne godine u Glini je od četnika, nakon teškoga mučenja, ubijen Ivan Žinić. Od četničke zločinačke ruke poginuo je i veći broj vojnika i časnika Hrvatskoga domobranstva (među njima i pukovnik Matagić), za koje je početkom listopada služena i sveta misa zadušnica. Nekako u isto vrijeme u logor Vasilja Gaćeše na Banovini (četnika, iza 28. rujna presvučenih u partizane – op.a.) stigla je iz sisačke Brezovice skupina 40 komunističkih boraca s Vladom Janićem Capom. Bio je to začetak antifašističke bajke o prvom partizanskom odredu. Zajedno s pripadnicima Gaćešina odreda, u prvoj zajedničkoj akciji, napali su oružnike Gornjega Klasnića i Maloga Gradca, a na Božić i povijesno Gvozdansko Šubića Zrinskih. Spalili su cijelo selo sa župnom crkvom sv. Filipa i Jakova, te ubili velik broj mještana.

“Sisački vjesnik“ o strijeljanjima Hrvata

U traganju za teškim sudbinama sisačkih pripadnika domobranstva, odnosno ustaša i članova njihovih obitelji, „Sisački vjesnik“ Jedinstvene narodne fronte grada Siska (list „Jedinstvo“ počelo je još 1944. Izlaziti u Glini – op. a.), u broju pet od 23. lipnja 1945. – između reklama, obavijesti i javnih zahvala – donosi i kratku agencijsku vijest. Citiramo: „Presudom Vojnoga suda IV. Vojne oblasti JA Komande grada Siska, zbog suradnje s okupatorima i zbog drugih ustaških zločina, presuđeni su na kaznu smrti strijeljanjem slijedeći: Kapac Mato, Georgijević Dragutin, Pavlak Nikola, Farkaš Roko, Tomazetić Viktor, Bišćan Antun, Janušić Franjo, Janušić Ivan, Bolešić Mato, Saler Antun, Sertić Josip, Penga Luka, Wolf Ernest, Šepec Ivan, Svolšek Vinko, Raušer Đuro, Savinc Ivan, Marčec Franjo, Sabljak Petar, Tomazetić Branko i Vlahinić Mile. Na kaznu prisilnoga rada u trajanju tri godine kažnjeni su Šumiga Tinka i Orešković Pero…“ Istoga je dana strijeljano još 27 građana, mahom Galdovčana. Jesu li ti nesretnici skončali u korijenju hrastove šume Brezovice, odakle su se prvih dana „Titove krvave slobode“ nerijetko čuli rafali? Između Siščanima naročito poznatih prezimena pogubljenih 15. lipnja 1946. u Capraškoj šumi, prije sedam desetljeća, nalaze se i ona Đure Raušera, dugogodišnjega predsjednika DVD-a Sisak, te Ivana Šepeca, čuvara perivoja Viktorovca s drvenom piramidom, kraj koje je bio zloglasni logor ratnih zatvorenika, potom dvojice trgovaca Janušića, Franje i Ivana, Ernesta Wolfa, oca knjigoveže Emilijana, te braće Viktora i Branka Tomazetića. Njihovi su roditelji Jelka rođ. Lovas i otac Viktor puni užasa doznali da se toga dana, pod partizanskim rafalima crvene vlasti, ugasio život obojice njihovih sinova. Ali, bilo je iza pucnjeva u olako etiketirane ustaše i „narodne neprijatelje“ i puno malodobnih potomaka. Među takvima je i Siščanin Krešimir Bišćan (71), umirovljenik, privatni pčelar i povrtlar. Otac mu je na smrt strijeljanjem osuđen 1. lipnja 1945.

Tražili spas u Srbiji

-Rođen sam 10. listopada 1944., ali se oca krojačkoga obrtnika Antuna (1911.) ne sjećam, priča nam Krešo Bišćan. – Strijeljan je 15. srpnja 1945. Napominje kako i danas ljubomorno čuva kilogramima teške fascikle s izvornom dokumentacijom partizanskih zatvora, sudova i tijela vlasti s potpisima poznatih imena ondašnjih funkcionara, ali mu najteže pada činjenica da od njih nikad nije dobio odgovore na tisuće pitanja očajnika. Majci Barbari rođ. Hrgović, pak, sve je bilo jasno, kad su joj zatvorski stražari Ozne iz Gaussova podruma u Trećoj (Kačićevoj) ulici kazali da bivši unovačeni domobran, tadašnji zatvorenik, više nije na toj adresi… Potvrdu najtužnije vijesti dobila je udovica na sajmištu, među zaprežnim kolima s ukrcanim cjepanicama ogrjeva, kad je na banovinskom seljaku prepoznala zimski kaput ubijena muža. Bila je to siromašna 1945. Ispod podstave, naime, gospođa Barbara Bišćan pronašla je suprugov ušiveni monogram. Kako je iza smrtne presude hranitelju obitelj bila predmet otimačine, pročelnik Upravnoga odjela Gradskog odbora neki Bakarić odobrio predaju krave izvjesnom Joci Trniniću, pitoma je životinja mlijeko za prehranu davala djeci i starijima Komogovine. Osam mjeseci iza rođenja unuka Kreše, baka je umrla, djed je ostao sam u Tišinskoj i teško je odolijevao naletima partizanskih špiclova i suradnika, koji su se potajno radovali bogatstvu i kruhu bez motike. A Krešo je s majkom spas od krvoločnih sisačkih komunista pronašao u srbijanskom Lazarevcu. Ondje je majka pronašla zaštitu izvjesnoga pravnika Jovana, s kojim se, da zamete tragove Ozne koja sve dozna, u pravoslavnoj crkvi i vjenčala. Koliko se sjećam, očuh Jovan bio je pažljiv i nježan prema majci i meni, ali je njegova baba podvaljivala. „Što ti tuda nanašaš to ustaško kopile i derište?“ Nije bilo druge nego se uskotračnom željeznicom iz Kolubarskoga bazena pokrenuti prema Drini i vraćati prema Hrvatskoj. Djed je umro te 1946., ali je naša kuća bila zauzeta članovima obitelji iz susjedstva u Tišinskoj cesti. Novi početak bio je na sijenu dvorišne štale… T



6 komentara

Komentari tjedno.hr
  1. FRANO
    #1 FRANO 1 ožujak, 2016, 02:38

    KOME TO TREBA DA STALNO PRIZIVA PRŠLOST I TO ONU KOJU JE PROIZVELA KATOLIČKA CRKVA ,ODNOSNO NJEN BASTION,VATIKAN, SA HITLEROM CONCORDATOM POTPISNIM U RIMU ,U VATIKANU, 1935 GODINE ,IZMEĐU TOG NAJVEĆEG BASTIONA SVIH ZALA OVOGA SVIJETA I GERMANSKO -NACI-NIBELUNGA HITLERA ČJI JE CILJ BIO OČISTITI EVROPU OD SVIH DRUGIH I DRUGAČIJIH.U TOM KOLOPLETU SE KAO POSEBNI SLJEDBENIK TOGA PROGRAMA I TOG ZLOČINAČKOG NAUMA NAŠLA KATOLIČKA CRKVA U HRVATA SA OVIM DINARSKO-ALTAJSKIM MONGOLSKO-HAJDUČKIM ESKADRONIMA SMRTI KOJI SU PLAĆENI ,PROFESIONALNI UBOIJICE PLJAČAKŠI I ZGUBIDANI. NARAVNO DUH TE POŠASTI KAKO UREDITI HRVATSKU INICIRAO JE ZLOČINAČKI UNIFIKAT ,OPAT ,BISKUP,EGZARH ,KRVOLOK STEPINAC KOJI JE TO PRETVORIO U BOŽJU DRŽAVU U KOJOJ NIJEDAN SLJEDBENIK NEMA PRAVO ODBITI DA BUDE ,AKO TREBA ,ŽRTVA TE BOŽJE DRŽAVE KOJU JE BOG DARAOVAO HRAVTIMA NAKON 7OO GODINA ,VIČE, ARLAUČE,KRVOLOK STEPINAC PREKO RADIJA I ALTO-PARLANTE-A UREĐAJA DA SE GRADOVI I NASELJA TRESU OD PRIJETNJE DA ČE TO BITI DRŽAVA SAMO HRVATA. I BI TAKO . PA U OKOLICI ČAPLJINE U SELU PRIBILOVCI ,ODMAH, PRVIH DANA PROGALŠENJA ZLOGALASNE KATOLIČKO-DINARSKE EPARHIJE BOŽJE DRŽAVE ,SLJEDBENICI STEPINČEVOG DUHA I NAUMA, FRANJEVCI HERCEGOVINE SA SVOJIM ZLOČINAČKIM BASTIONOM ŠIROKO-BRIJEŠKIM FRATRIMA,ODNOSNO ,NJIHOVIM SLJEDBENICIMA IZVRŠIŠE POKOLJ SRPSKOG STANOVNIŠTVA SVIH UZRSTA I SPOLOVA ,NJIH CC-A 18OO, GLAVA KOJE POBACAŠE U KRAŠKU JAMU ŠURMANCI.PA U ČAT I PONOS NA TE ZLOČINE ISPJEVAŠE I ODNU SVOJOJ CRKVI I DUHU NJENIH ZLOČINAČKI NAGONA, ISPJEVAŠE ODU SVOME POGLAVNIKU I CERIBAŠI STEPINCU KOJA GLASI:PAVELIĆU ŠTA ĆEMO OD SRBA, VEŽ’ U LANCE GONI U ŠURMANCE. I ZAISTA SU TI STEPINČEVI KRIŽARI BOŽJE DRŽAVE BILI DOSLIJEDNI DA BOŽJU DRŽAVU OČISTE OD SVIH DRUGIH I DRUGAČIJIH PA SU KRENULI U ZLOČINE. NAPRIMJER,AKO SE POĐE OD ROMANIJE I MJESTNCA BANJA-LUČICA PA DO HAN- PJESKA NIJEDNO SRPSKO NASELJE NIJE PRŽIVJELO.STANOVNICI SU PALJENI UZ PLASTOVE SIJENA A NASTAMBE POPALJENE I PORUŠENE. PA AKO SE TKO UPUTI PO ZAPADNOJ BOSNI SUSREST ĆE SE SA ISTIM PRIZORIMA .SVA TA MJESTA I PODRUČJA SAM LIČNO OBIŠAO 1954 GODINA I UVJERIO SE U RAZARANJA I OBILJEŽENA STRATIŠTA. PO ONOM ŠTO SU MENI I MOM PRIJATELJU KAZIVALI PREŽIVJELI DA SE ZAJKLJUČITI DA SAMO NA PODRUČJU OD ROMANIJE DO HAN PJESAK UBIJENO JE NAJMANJE 😯 HILJADA ŽIVIH BIĆA SVIH UZRASTA ,SPOLOVA I DOBI. NEĆU SPOMINATI LOGORE PO HERCEGOVINI ,PO HRVATSKOJ ,PO SREDNJOJ BOSNI ,JER BI TO BILO PREVIŠE. PA JE NEVJEROJATNO DANAS PROČITATI ILI ČUTI POZIVE DANAŠNJIH POTOMAKA STEPINČEBIH KATOLIČKIH KOLJAČA I ZLOČINAČKOG KAPTOLA KAKO JE VRIJEME DA SE OTKRIJU ZLOČINI KOMUNISTA, PA SE STALNO ARHOLOGIZIRAJU NEKE UMKE I TRAŽE SE LEŠEVI,KAO NAPRIMJER OVA SLIKA IZ SISKA GDJE SU NARODNE VLASTI SUDILE I OSUDILE PREŽIVJELE ZLOČINCE I NJIHOVE POMAGAČE ZA KOJE OVAJ STEPINČEVSKI KRIŽARSKO-KOLJAČKI SVIJET KAŽE DA SU ŽRTVE.KAKVOG LI PARDOKSA ILI PAROLOGIZMA KOJE IZVODE SKRIBENTI OVIH NAPISA .A ŠTA IM TO TREBA .???

    Odgovori na komentar
    • vasilj
      vasilj 23 srpanj, 2016, 07:30

      kako lijepo zboriš “kome to treba” a svoju istinu plasiraš kako paše tvojoj četničkoj guzici…
      ti si onaj smrad kakvih je pun sisak grad!
      gamad polako nestaje i veselim se tome, nema vas više… još malo i nestat će svi partizani ubojice ! M.V.J.U.P. partizansku nadfašističku !

      Odgovori na komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 29 veljača, 2016, 00:38

    Puno je dokumenata o zvjerstvima uništeno,svjedoci pomrli,ali istina živi. Nadajmo se da će doći garnitura istinskih hrvatskih domoljuba na vlast koja će moći obznaniti javno kakva su zvjerstva počinjena od komunista nad stotinama tisuća Hrvata poslije 45! Imenom i prezimenom! Što će onda reči njihovi unuci i djeca? Dal’ će ih se sramiti? Onih koji su ih odgajali u laži i krivotvorili povijest. Bojim se da neće,već neki traže opravdanja za zločine jer je slika istine sve bliže…dao Bog!

    Odgovori na komentar
  3. vlado
    #3 vlado 28 veljača, 2016, 09:00

    Nije mi jasno kako da je itko mogao glasovati za milanovića, mesića, josipovića… i njegove crvene

    Odgovori na komentar
    • Anonimno
      Anonimno 28 veljača, 2016, 14:29

      E zato sto ih i danas istih tih ubojica ima i koji ne vole hrvate

      Odgovori na komentar
    • Anonimno
      Anonimno 29 veljača, 2016, 01:02

      Iz razloga kaj su ili odgajani od tih istih mrzitelja svega kaj je hrvatsko,od tih crvenih zločinaca. Oni drugi,a ima ih puno su ispranih mozgova. Metode ispiranja su poznate: nastavnim programom,tiskom,filmom,radio programom te kad je došao,tv.programom. I tak od 45.! Djeca doma baš i nisu čula od roditelja kaj se dogodilo,nisu od straha pričali o tom da dijete ne izbrblja vani jer su kazne bile strašne. Tak su ta djeca rasla,a zločinci pretvoreni u heroje,a heroji u zločince…na žalost,to je sad hrvatska zbilja. Zato to crveno zlo ima tolko simpatizera dandanas! Kuda ideš Hrvatska? Za dom spremni!

      Odgovori na komentar

Your data will be safe!Your e-mail address will not be published. Also other data will not be shared with third person.