AKO TITO MOŽE IMATI TRG ONDA TO MOGU STALJIN, HITLER I MUSSOLINI

AKO TITO MOŽE IMATI TRG ONDA TO MOGU STALJIN, HITLER I MUSSOLINI

16. travanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

sedlarNa listi tih kulturnjaka koji nas napadaju nema Ive Pogorelića, Ivana Aralice, Ruže Pospiš Baldani, Zrinke Cvitešić, Nele Rošić, Tonka Lonze, Slobodana Novaka, Gorana Višnjića… Tko je od najuglednijih kulturnjaka među onima koji stalno viču i prozivaju? Ono što radi ministar Hasanbegović se meni sviđa

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Jakov Sedlar je filmski Thompson. Poslije ministra kulture dr. Zlatka Hasanbegovića filmski redatelj Jakov Sedlar je na kulturnoj sceni proživio najviše napada od strane lijevo nabrijanih. Nakon premijere njegovog dokumentarnog filma “Jasenovac-Istina” danima ga ne prestaju napadati. Borci koji totalitarizam i zločine Titovog socijalističkog režima prikrivaju i umanjuju nazivajući se antifašistima, proglašavajući fašistima one koji se tako ne izjašnjavaju, što je očiti kultorološki fašizam, propeli su se na zadnje noge kao i svaki put kad se njihovo tumačenje povijesti sagleda iz neke druge objektivnije perspektive. S filmom “Jasenovac-Istina” gospodin Jakov Sedlar je dirnuo u domaće povjesne dogme i proteklih dana svjedočili smo velikoj medijskoj paljbi po gospodinu redatelju i njegovom najnovijem filmskom ostvarenju. Uobičajeno oni desniji su slabo parirali tradicionalno lijevo usmjerenim meanstream medijima. Ukupnoj buci i osudi Sedlarovog filma pomogla je i osuda ustaškog režima pristigla i iz zemalja okruženja. Na momente je sve izgledalo kao u vrijeme dok je postojala Jugoslavija. I tko zna što bi bilo da svjetska premijera filma nije bila u prepunoj dvorani ”Arab Hebrew Theatrea” u Tel Avivu, filmski Thompson bi možda prolazio kao pravi Thompson u pulskoj Areni, Sarajevu, Berlinu… Prikačili bi mu govor mržnje i zatražili bi zabrane i progon.

Osmog dana nakon zagrebačke premijere filma o Jasenovcu s gospodinom Jakovom Sedlarom za naš portal Tjedno razgovarao sam u jednom kafiću na Gornjem gradu blizu njegova stana. U međuvremenu javna projekcija filma dogodila se i u Sedlarovom rodnom Splitu.

Jakov Sedlar je jedna od rijetkih osoba koja mi prije objave nije zatražila autorizaciju intervjua.

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Kako se osjećate osmog dana nakon zagrebačke premijere održane u kinu Europa?

– Mislim da svaki čovjek u demokratskom društvu ima pravo izraziti svoje mišljenje. Odgojen sam kao slobodan čovjek i zalažem se za slobodu. Oni imaju pravo izražavati svoje mišljenje. Ali Urša Raukar i Dunja Vejzović nisu najuglednija kulturnjačka imena u Hrvatskoj. Na listi tih kulturnjaka koji nas napadaju nema Ive Pogorelića, Ivana Aralice, Ruže Pospiš Baldani, Zrinke Cvitešić, Nele Rošić, Tonka Lonze, Slobodana Novaka, Gorana Višnjića… Tko je od najuglednijih kulturnjaka među onima koji stalno viču i prozivaju? Ono što radi ministar Hasanbegović se meni sviđa, a on se tim glasnim kulturnjacima zamjerio jer je im je kao prvo uskratio financije, a drugo jer je rekao da je jedini prava hrvatska pobjeda u prošlom stoljeću Domovinski rat. Mogu oni zamračiti što god hoće, ali taj će se dio hrvatske povijesti revidirati. Tito i njegovo razdoblje će se smatrati najvećim mrakom u hrvatskoj povijesti. Samo mrak koji je bio od 1918. do 1941. je usporediv s Titovim mrakom. Bilo koji trg nazvati po Titu je bolesno, jer ako Tito može imati trg onda može imati tko hoće. Mogu imati Staljin, Mussolini, Hitler… To treba ići na referendum ne samo u Zagrebu nego u cijeloj Hrvatskoj, treba zabraniti da se ijedna vila zove po Titu. Sve što nosi Titovo ime treba zabraniti.

Znači po mnogima najljepši zagrebački trg se ne treba se zvati Trgom maršala Tita?

– To je apsolutno bolesna situacija. Jedna od bitnijih grešaka iz vremena Tuđmana je što se taj trg nije preimenovao. Iza Tita je ostala srušena država, stotine tisuća ubijenih, raseljenih, zatvaranih. Tito je apsolutna negacija svega pozitivnog u hrvatskoj povijesti. Jedan od najvećih zločinaca svijeta ne može imati ni jedan trg u bilo kojem hrvatskom gradu.

Nova diskusija o važnim temama

Osmog dana nakon premijere dokumentarnog filma „Jasenovac-istina“ još traju napadi na vas. Kako to podnosite?

– Vrlo dobro, znam gdje živim. Jedino me čudi količina mržnje i laži. Ne moramo se u svemu slagati, to je ljudski i normalno. Ono što me fascinira je količina laži koju neki mogu upotrijebiti. Mirno spavam jer u filmu nema ništa za što nemamo dokaze. Film je inicirao jednu novu diskusiju o važnim temama. Stalno se spominje revizija povijesti, revizije židovske povijesti nema, nego je to revizija komunističke interperetacije povijesti. Ovaj film inicira mnoge stvari, e sad gdje ćemo doći ne znam. Revidiranje povijesti bi bilo da sam negirao ustaške zločine.

Po meni vi ste u ovom filmu samo broj žrtva doveli do svega dvadesetak tisuća.

Nisam ni to napravio, nego sam samo nabrojao sve brojke koje se spominju. Od židovske procjene iz jednog filma da se radi od dvadesetak tisuća, do zapisa jednog komunističkog funkcionera koji spominje brojku od deset tisuća žrtava i deset tisuća drugova u okruženju. U filmu su navedene sve moguće brojke koje su u opticaju i ni za jednu ne tvrdim da je prava. Vrlo je teško utvrditi pravi broj žrtva jer je velikosrpska histografija radila da se dugoročno ocrni hrvatski narod. Najveći doprinos filma je postavljanje pitanja Jasenovca nakon 1945. i to je ono što protivnike filma boli. Oni ne mogu prihvatiti istinu da su komunisti u Jasenovcu također ubijali nevine ljude.

Veleposlanica Izraela se poslije zagrebačke premijere ogradila od filma. Jeste li se nakon toga čuli s njom?

– Ne. Meni je drago da je bila na premijeri i da je od prisutnih bila toplo pozdravljena. Pokazalo se da ljudi u Hrvatskoj Izrael smatraju prijateljskom zemljom. Gospođi veleposlanici ne zamjeram ništa jer ona je sve izvore na engleskom konzultirala, a na engleskom istine o Jasenovcu nema. To je naša, a ne greška Izraela. Naš je zadatak da na engleskom ne budu samo knjige od amaterskog povjesničara Ive Goldsteina.

Koliko danas ljude u Izraelu zaista zanima priča o Jasenovcu?

– Zanima ih u kontekstu židovskih žrtava. Jako su osjetljivi na umanjivanje i vrijeđanje židovskih žrtava. Pošto je tekst o stradanju Židova pisao poznati izraelski povjesničar Ilyhu Tal, u Izraelu nisu imali razloga sumnjati u moje namjere i zatražiti film na cenzuru. Vjeruju mi i znaju da nisam problematičan u smislu povijesnih procjena.

Zašto se na području Jasenovca ne poduzme iskopavanje i tako utvrdi pravi precizniji broj ubijenih?

– Mislim da bi to trebalo napraviti. Mnogo je tragova sakriveno. Mnogo je žrtava bacano u Savu. U njemačkim logorima su vođeni precizni podaci, od trenutka kad su logoraši stigli vlakom do trenutka kad su ubijeni. I nitko te podatke nije uništavao. Kod nas su se podaci stalno uništavali. Više se ne zna što je prava istina. I osim ako se ne pronađu neki orginalni dokumenti zauvijek će ostati prijepor o broju žrtava.

Optužili su vas da ste za potrebe filma falsificirali jednu naslovnicu Vjesnika iz 1945.?

– Nikad to ne bih stavio da nisam u rukama imao orginalnu naslovnu stranicu. To je bilo specijalno izdanje Vjesnika, tko ga je pisao ne znam. U rukama sam imao dvadesetak različitih brošura iz toga vremena, jednu je ilustrirao Edo Murtić. Jednu naslovnicu od tih brošura sam snimio i to što ona iz današnje perspektive izgleda nelogično, to nije moj problem. Naslov samo slijedi ono što je Tito rekao, a rekao je da će prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvatska postati neovisna država.

HAVC je ministarstvo unutar ministarstva

Na špici filma ste jasno naglasili da proizvodnju filma nisu podržali HAVC i Ministarstvo kulture.

– Moj film „Četverored“ na HRT-u je prikazan 1999., znači prije šesnaest godina. Moji filmovi nisu vrijedni za njihove kriterije. Za sve te godine prikazuje se srpsko i bosansko smeće. Smeće iz cijelog svijeta. Za to vrijeme dobio sam razne svjetske nagrade, između ostalih dobio sam nagradu u Veneciji 2004. za film „ Jeruzalemski sindrom“ u kojem nastupaju Macaulay Culkin, Martin Sheen, Charlotte Rampling… Snimio sam film o Orsonu Wellesu u kojem govore: Steven Spielberg, Peter Bogdanovich, James Earl Jones… Nudio sam im još neke moje filmove besplatno, nikad nisam dobio odgovor. Moja najveća satisfakcija je što stranci, ljudi koji financiraju moje filmove, traže još uvijek da radim i ja sam sretan čovjek.

Kako se riješiti Hrvoja Hribara i njegove klijentelističke ekipe iz HAVC-a?

– Po mojim moralnim kriterijima, ako je netko nekoga postavio kao što su prethodne strukture vlasti postavile Hrvoja Hribara onda bi on sam trebao svoj mandat ponuditi na raspolaganje. Smatram da među tom ekipom vlada neviđeni klijentelizam, nekakvo plemensko uređenje. Po nekom njihovom zakonu Hribar može svakodnevno nekome od svojih dodijeliti 75 tisuća kuna što je sumanuto. Po meni HAVC bi trebao djelovati kao nekada. Ministar kulture bi trebao imati povjerenika za film, povjerenik predlaže projekte, a ministar ih potpisuje. Sedamdesetak milijuna kuna je u Hrvatskoj veliki novac. Takve financije treba potpisivati ministar, a ne kao sada da je HAVC ministarstvo unutar ministarstva. Najveći dosadašnji uspjeh hrvatske kinematografije je dolazak Ratova zvijezda u Dubrovnik, što objektivno nema veze sa zaslugama HAVC-a. Njihova zasluga su tko zna kakvi dilovi sa Žbanićkom i sličnim srpskim kopodrukcijama. Po meni dosadašnja zbivanja u HAVC-u bi trebalo prekinuti, a hoće li to ministar prekinuti ne znam.

Kakvi su naredni planovi s filmom „Jasenovac-istina“ i hoćete li ove godine imati još nekih filmskih projekata?

– Film će se prikazati još u nekoliko gradova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Idemo u Osijek, Dubrovnik, Zadar i Šibenik. Mostar, Široki Brijeg, Ljubuški i Posušje. U Njemačkoj projekcije će biti u Frankfurtu, Ingolstadtu i Hamburgu. U Americi: Los Angles, San Hose i San Pedro, te u u kanadskom Vancouveru. To su projekcijeza Hrvate. Bit će još dvije projekcije u Židovskim centrima u Los Angelesu i New Yorku. DVD engleske verzije filma ćemo još poslati na tridesetak tisuća adresa. Često me pitaju ima li smisla trpjeti napade koje trpim. Do 1. rujna imam tri premijere tri filma u svijetu. Prvi film se zove „Reqiem za Europu“ u kojem nastupaju Chralotte Rampling, Martin Sheen i Armant Assante. To je dokumentarno-igrani film. Drugi film zove se „Ciganka pravednica“, govori o jednoj Ciganki koja je dobila najveće izraelsko priznanje Pravednik među narodima. Treći film je „Ana Franck nekad i danas“ u kojem Branko Lustig priča o Ani Franck na hrvatskom jeziku. Imam što raditi, ali jednostavno neovisno o napadima želim ustrajati u svojoj borbi za hrvatsku povijest, Hrvatske kao zemlje i Hrvata kao naroda. Srećom filmski živim van, zahvaljujući ljudima kao što su Anton Kikaš, Ilija Letica i Ante Kusturić uspijevam ostvariti svoje projekte. Bez tih ljudi ne bih mogao. Slobodno mogu biti posvećen za mene svetim hrvatskim temama. Ne živim mirno, ali mirno spavam jer znam da ono što radim nisu laži. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Teo
    #1 Teo 27 travanj, 2016, 01:37

    Gospodin Sedlar je uman i talentiran umjetnik. Vrhunski. Domoljub, kada su ovoj mladoj državi i dandanas progonjenom joj narodu takvi najpotrebniji. U svojim djelima, koja sam ja konzumirao, na uštrb svog talenta, slobodu umjetničke mašte često suspreže u korist neophodne, samim djelom i temom zahtijevane realnosti događanja. I time se izdiže iznad uobičajene umjetničke individualnosti u sebičnosti.
    Hvala Vam veliki radniče, maestro !!! Teo

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.