NAJNOVIJE NA PORTALU

ZLOČINAČKO STRANAČKO DVOUMLJE

ZLOČINAČKO STRANAČKO DVOUMLJE

2. siječnja, 2015.

kolumna-opljackano-LN

Piše: Saša Radović

U povijesti kriminala pojam diabolizma veže se za poznate slučajeve parova kriminalaca koji su poticali jedan drugoga (ili jedno, drugo!) na zločin. Možda je najpoznatiji američki par Bonnie i Clyde o kojima je snimljen i film. Zajedno su pljačkali banke i zajedno poginuli. U tijeku svoga djelovanja, poticali su jedno drugo na zločin. Sama Bonnie i sam Clyde, da nisu bili u paru, znatno prije bi završili svoje djelovanje. No, poticanje jedno drugoga bio je izvjesni reinforcer (pojačivač) tako da su nastavljali pljačke.

Taj diabolizam, poticanje na zločin, prisutan je u političkom okružju – uglavnom tamo gdje se smjenjuju u vlasti dvije stranke. Korupcija u takvim slučajevima eskalira do neslućenih dimenzija, a stvara se i izvjesno partnerstvo tih inače konkurentnih stranaka. U dugogodišnjem dvovlađu, uspješna korupcija u jednoj stranci potiče i drugu stranku na korupciju, što rezultira diabolizmom (kao u slučaju Bonnie&Clyde). Eklatantan primjer imamo u Hrvatskoj gdje su sestrinske stranke SDP i HDZ „kastrirale“ Državno odvjetništvo i pretvorile ga u zaštitnu tvrtku bogate političke elite. Hrvatska godišnja zarada u K&K (kriminal i korupcija) kreće se između 6 i 8 milijardi kuna, no „kalmete“, „jakovčići“ i slični i dalje su u „pogonu“. Istrage se otvaraju vrlo rijetko, samo u ekstremnim slučajevima očiglednog kriminala.

SESTRINSKE STRANKE

Navest ćemo tri poznata slučaja eksplozije korupcije u zemljama dvovlađa dviju stranaka. To su Španjolska, Italija i Hrvatska.

Španjolski dvostranački sustav postojano traje otkad je nacija usvojila demokraciju u 1970-ima. Vladajuća je konzervativna Pučka stranka (PP), a opozicija su socijalisti, Socijalistička stranka Španjolske (PSOE). Gnjev naroda potječe iz istog razloga kao i u Hrvatskoj. Korupcija je prešla sve granice, a tu je i nezadovoljstvo građana zbog neodlučnosti ili nesposobnosti aktualnih predstavnika da odgovore na mnogobrojne društvene i gospodarske probleme u zemlji. “Jedina stvar koju svi dijelimo je bijes zbog onog što se događa u Španjolskoj,” kaže jedan nezaposleni građanin.

Iz nezadovoljstva i gnjeva iznikla je nova agresivna politička snaga Podemos („Mi možemo“). U kratkom roku Podemos je stekao veću naklonost birača od dvije tradicionalne i duboko ukorijenjene glavne stranke. Ostaje samo pitanje vremena pada dvovlasti korumpiranih stranaka PP i PSOE.

Španjolski vladajući dvojac (PP i PSOE) pokazao se lukav i žilav u želji za ostankom na vlasti i u relevantnoj oporbi. Te dvije stranke dogovorno transformiraju španjolsku političku scenu prisiljavajući vladu desnog centra da ustukne od mjera štednje, dok ljevica u opoziciji traži nova, karizmatična lica. No, bit će vrlo teško anulirati uzlet Podemosa i zadržati dugogodišnju dvovlast.
Od tri spomenute države s dvovlađem stranaka, Italija se jedina izvukla. Tijekom pet desetljeća u Italiji politička oligarhija, stranke (PSI) Socijalistička Partija Italije i (DC) Demokratska Unija (identične stranke SDP-eu i HDZ-eu), provele su nezamislivu korupciju unutar sustava (koje li sličnosti s Hrvatskom!). Te dvije stranke smjenjivale su se na vlasti od osnutka “Prve republike” poslije rata sve do 1992. godine kad je antikorupcionaški sudac Antonio Di Pietro u istragama, te presudama koje su uslijedile, uništio ove dvije zločinačke stranke. Premijer Bettino Craxi podnio je ostavku i pobjegao u Tunis, gdje je i umro.

Zbog dugogodišnjih zatvorskih kazna samouvjerenih i korumpiranih političara i uništenja dviju povijesnih stranaka u toj akciji pod imenom “Mani pulite” ,(čiste ruke), stvoren je politički vakuum. U nastalom prijelaznom periodu, mafija je bila ekstremno nasilna i bezobzirna, što je kulminiralo bombaškim napadima, atentatima na suce, političare i načelnike policijskih postaja. Politički vakuum popunili su reformirani fašisti i poduzetnička elita Silvia Berlusconia, no to je ipak bila prolazna faza.

Bez obzira na tamnu sjenu Berlusconia, eliminacija stranaka PSI i DC koje su opljačkale Italiju, bila je temeljni uvjet za napredak. Italija je tijekom zadnjih godina otvorena za demokratske pomake. Dokaz tomu je nedavni iznenadni uspon komičara Beppa Grilla čiji je Pokret pet zvijezda konsternirao ljevicu i desnicu prije nego što se socijalist Matteo Renzi izborio za mjesto premijera.

Hrvatska stoji mnogo gore. U 12 kvartalu recesije, tvrdo ukopane u Gornji grad, SDP i dobro uhljebljena vodeća oporba, HDZ ne pomišljaju o odlasku s vodećih pozicija – ali ni o bilo kakvim političkim pomacima. Uljuljani u 25-ogodišnju pseudo demokraciju u kojoj su nekažnjeno razgrabili resurse i razorili gospodarstvo i privredu – nastavljaju po istom modelu. Nastavljaju i s milijardskim kreditima kojima se godinama hrani nesposobnost i neviđeni hedonizam vlasti. Posljednja rotacija vlasti s SDP-om na čelu, pokazala je svu suštinu promašaja Republike Hrvatske. Reformirani komunisti naslijedili su prezaduženu državu od prethodne kriminalne HDZ-ove vlasti – i u tri godine mandata, umjesto boljitka, dotjerali Hrvatsku do ruba neminovnog bankrota.

Novim dugovima, bezobraznom rastrošnošću elite, tisućama uhljebljenih nesposobnih parazita s visokim primanjima i krajnjom nezainteresiranosti vlade RH za bilo kakvim reformama – polako ali sigurno urušava se ne samo dvovlast nesposobne SDP i zločinačke HDZ – nego i samo postojanje Republike Hrvatske.

LUSTRACIJA

Neophodna lustracija političara koji su upropastili Hrvatsku, te eliminacija SDPHDZ- ovih tajkuna, ratnih profitera i pretvorbenih zločinaca iz svih segmenata vlasti – imperativ je opstanka Hrvatske. No, njihov golemi crni kapital štiti ih od „svakog zla“. Milijardama opljačkanih eura oni discipliniraju i korumpiraju sve subjekte i državne institucije. Veliki crni kapital vladajućih tajkuna (280 multimilijunaša i tisuće milijunaša) anulira svaku, pa i verbalnu pobunu mislećeg dijela nacije. Nepodobni novinari i takozvani zviždači preko noći nestaju s javne scene, bilo otpuštanjima, bilo represijom. Bilo kakva ulična pobuna zaustavlja se kordonima specijalaca s dugim cijevima.

Na demokratskom planu još je teži problem. Svekoliki siromašni puk stjeran na rub egzistencije, bez ikakve perspektive, pasivan i vezan samo na golo preživljavanje – ne pruža više nikakav otpor. Izlaz na izbore jalov je čin, jer SDPHDZ godinama varaju na biračkim spiskovima. Ima više birača nego stanovnika Hrvatske što je apsurd i znači da ima nekoliko stotina tisuća lažnih birača. Uz korumpirane kontrole izbora (GONG, plaćeni „volonteri“ i povjerenstva…), vladajuće strukture na državnom i lokalnom nivou lako uguraju u glasačke kutije tisuće lažnih listića.

2014. godina donijela je dva pozitivna pomaka u demokratskom smislu. To je nagli uzlet nove stranke ORaH-a i pojava Ivana Vilibora Sinčića, kandidata na predsjedničkim izborima.

Disidentica reformiranih komunista, karizmatična Mirela Holy stvorila je stranku ORaH. Sa svojim  interesantnim, ali puku teško prepoznatljivim programom – bila bi to minorna strančica. No, Mirelin otklon od omrznutog premijera Milanovića i averzija puka prema vladajućim SDPHDZ uzdigao je ORaH do snažne treće pozicije u Hrvatskoj. Pojavila se nada u moguću pravu opoziciju SDPHDZ-u.

Nažalost, uspon ORaH-a zaustavljen je. Za uzlet, ali i za pad te stranke zaslužna je predsjednica Mirela Holy. Prva naznaka da je ostala u okvirima SDP-a pokazala se kad je gospođa Holy podigla ruku za primanje u Hrvatski sabor komunističke dame iz Remetinca, Marine Lovrić-Merzel. To moralno nakaradno glasovanje kosi se sa svim civilizacijskim normama i pojmom pravde. Drugi težak „kiks“ je njezina osobna podrška Ivi Josipoviću na predsjedničkim izborima bez konzultacije sa svojom strankom. To je označilo Mirelu Holy satelitom SDP-a i posijalo opravdanu sumnju da je stvaranje ORaH-a bio projekt SDP-a. Nema sumnje da će ORaH, stranka koja i tako nema prepoznatljivo čelništvo, nakon brzog uspona imati i brzi pad, kao što su imali Laburisti.

Drugi pozitivni pomak, pojava mladog kandidata na predsjedničkim izborima, Ivana Vilibora Sinčića neosporno je kapitalan događaj u dva i pol desetljeća Republike Hrvatske.

Posljednje dvije godine pojavile su se otvorene kritike vlasti na slobodnim portalima kao i naznake smjernica izlaza iz gospodarske i moralne krize, ali to nije moglo doprijeti do javnosti. Kroz oštru cenzuru državnih medija nisu mogle proći vijesti o opljačkanim milijardama, o bezobraznom hedonizmu i nesposobnosti vlasti… Nigdje nije spomenut jedini izlaz iz dužničkog ropstva države Hrvatske – oduzimanje opljačkane imovine i pokradenih milijarda, deponiranih u bankama svjetskih poreznih oaza. Nigdje nije spomenuta istina o posljednjem zločinu vlasti – predstečajnim nagodbama, novim načinom zgrtanja milijuna podobnima i tajkunima. Nigdje nije spomenut posljednji čin pljačke svega što je ostalo svekolikom puku (stanovi, zemlja, pokretna imovina…) ovrhama i deložacijama. Nigdje nisu spomenuti pravi (hrvatski) vlasnici banaka, INE i velikih konzorcija… Nigdje nije spomenuto da su DORH, policija i sudovi u službi tajkuna, a ne u službi naroda.

Vilibor je prvi javno i otvoreno otvorio sve navedene teme i pobrao velikih 16,42 posto glasova (300.000 glasova), skoro polovinu birača koliko imaju Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović. On i njegova stranka Živi zid najveća su nada sljedećih parlamentarnih izbora – da se razbije zločinačko „dvoumlje“ SDPHDZ.

Na jednoj radio emisiji nepoznati građanin iznio je žalosnu istinu: „Žalosno je da Ivan Vilibor Sinčić nije dobio barem 60 posto glasova!“.

 

Anno Domini MMXV./ 1. T

13 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Klarens
    #1 Klarens 17 siječnja, 2015, 18:37

    Sijamske blizanke
    +++++++++++++++++++++++
    Dvolichnici boluju od akutne
    +++++++++++++++++++++++
    Amnezije savjesti
    +++++++++++++++++++++++
    Lukavo su podijelili
    +++++++++++++++++++++++
    Vruche krumpire
    +++++++++++++++++++++++
    BUDALAMA !!!!!
    +++++++++++++++++++++++
    a njima PUTAR !!!!!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. zen
    #2 zen 11 siječnja, 2015, 14:19

    Milano per grandezza, Torino per bellezza ….. za S.:

    m.youtube.com/watch?v=Mv-JE-pXsFk

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Guest
    #3 Guest 6 siječnja, 2015, 22:02

    ZEN>>>>prijatelju dragi Grad Milano ima cca 7,5 miliona stanovnika ubrojivši i gradski prsten……ako slučajno voziš za Pariz bolje ti je Miano izbjeći….

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. lenko
    #4 lenko 6 siječnja, 2015, 17:44

    ma radović je mijenjao stranke kao ja čarape, od svih financiran,,,a onda pljuje po njima.i on je ratni profiter, malo mu ispitajte prošlost…..

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. zen
    #5 zen 3 siječnja, 2015, 22:04

    Evo kako se “to” događa u Grčkoj:

    Potjera trajala godinu dana: Uhićen najopasniji grčki ljevičar

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/potjera-trajala-godinu-dana-uhicen-najopasniji-grcki-ljevicar-/793178.aspx

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. zen
    #6 zen 2 siječnja, 2015, 22:29

    HDZ je hrvatski krak Rockefeller-ove globalne hobotnice a SDP – Rothschild-ove, … protiv tog “Bonye & Clyde” tandema Novog svjetskog poretka (NWO-a) – mogu se “boriti” samo novovjeki Don Kihot-i.
    Amerikom, sa 300 milijuna stanovnika, upravljaju također samo dvije (njihove) stranke.
    Hrvatska, ima stanovnika kao jedan Milano … i razvlastiti ovdje SDP & HDZ može se, ali samo – u “mokrim snovima”.
    Stoga, ostav’te se konačno – ćorava posla.
    Čuvajte S. kad već nećete samog sebe.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code