Dnevni boravak obiteljske kuće Živkovićevih u Ulici braće Bobetko 39 (na pročelju su “Slava Ukrajini”, hrvatska i ukrajinska zastava), od stropa do poda, poput tapeta, zaklanjaju stotine ratnih i poratnih fotografija, pisanih zahvala i nagrada udruga i državnih institucija. Svjedočanstva o stradanju i plemenitosti Živkovićevih, i u ratu sve do velike potresne katastrofe grada Siska i županije, u kojima se ljudskost i danas potvrđuje
Napisao i snimio: Josip Frković
Iako od 1991., tragičnom smrću 20-godišnjega sina Roberta, dragovoljca HV-a u Komarevu, trajno žalosne roditelje, Veru rođ. Periček i Antu Živkovića u predgrađu Siska Capragu i negdašnjem posavskom selu Crncu uz spremnike “Janafa”, zadnjih godina gotovo svakodnevno posjećuju i uveseljavaju unuci. Sonjini i Damirovi potomci, Antonija i Luka Tominac sa snahom Tominčevih Antonijom Habijan i potomkom Makom iz susjednoga Budaševa, najmlađa unuka Mala Ana Živković (31), rođena tri mjeseca iz pogibije oca Roberta, iz Sela i gradskoga središta također redovito posjećuje baku i djeda na desnoj obali Save. S njom je trogodišnji sin Borna Periček Živković. Poslovično dobra apetita, mališan kod prabake najradije slasticama otjeruje glad i popunjava želudac.Već pola godine, međutim, prabaki i pradjedu radost pričinja i obiteljska prinova, maleni Tonči Živković Mustapić, kojega je u krilu sretne bake s majkom Tonkom snimio naš fotoreporter. Uz Veru i Antu Živkovića stalno je poput brižne kćeri i Verina nećakinja Anita Periček, zaposlenica Civilne zaštite u Sisku.
Od Badnja i Drniša do Posavine
Po mnogo čemu znameniti djed Ante Živković (83), koji je iz drniškoga Badnja, dijete oca ubijena 1944. od komunista, 1952. stigao u Sisak. Prihvaćen od plemenite i mnogobrojne obitelji pok. Dane Martinovića, završetkom školovanja, postao je rekorder na žalost stečajem nestaloga “Viadukta” sa čijim je gradilištima obišao stotine gradova bivše države S 42 godine staža, krenuvši u mirovinu, pohitao je među hrvatske domoljube. Najprije u rodnom selu prijatelja, državotvornoga nacionalnoga heroja generala Janka Bobetka i prvoga predsjednika HDZ-a Ivana Radičevića, a potom u Komarevu i diljem Europe u potrazi za naoružanjem i humanitarnom pomoći Hrvatima. Zavjetujući se da će dobrim djelima osvetiti smrt oca i dvadesetak drugih Badnjana, žrtava komunizma, Živković se našao među utemeljiteljima državotvornoga HDZ-a u Odri Sisačkoj, da bi na tisuću načina kao pričuvni bojnik HV-a nastavio pomagati braniteljima i ratnim stradalnicima domovine, te katoličkim vjernicima diljem Hrvatske.
Nagrađivani samozatajni bojnik u pričuvi
Dodajmo da dnevni boravak obiteljske kuće Živkovićevih u Ulici braće Bobetko 39 (na pročelju su “Slava Ukrajini”, hrvatska i ukrajinska zastava), od stropa do poda, poput tapeta, zaklanjaju stotine ratnih i poratnih fotografija, pisanih zahvala i nagrada udruga i državnih institucija. Svjedočanstva o stradanju i plemenitosti Živkovićevih, i u ratu sve do velike potresne katastrofe grada Siska i županije, u kojima se ljudskost i danas potvrđuje. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.