Slučaj Stjepana Banića iz Siska
Napisao: Josip Frković
Prije punih pola stoljeća – u potrazi za lakšim životom – stanovnik pokupske Gračenice na Banovini Stjepan Banić odlučio je s obitelji preseliti na područje Siska. Poduzeo je pri tome veliku avanturu. Poput mnogih sunarodnjaka, tradicionalnih brodograditelja i zaljubljenika u plovidbu Kupom iz Pokupskoga, Degoja i drugih naselja, odlučio se na najjeftiniju (ali i mukotrpnu i skupu) selidbu. Uz pomoć rođaka i prijatelja, „rastepao“ je hrastove planjke drvene kuće, njene dijelove složio na splav i otisnuo se nizvodno rijekom. Plovidba je mnogobrojnim kupskim meanderima do sisačkog prigradskoga naselja Staroga Pračna trajala mjesec dana… Nakon iskrcaja brojevima označene drvena građa, zapregama je odvezena na kupljeni komad livade, gdje su se zahtjevna posla, sve do „glihe“, primili majstori „cimermani“. Otad su kuća i imanje djeda Štefa Banića bili prihvatna baza rođaka, kasnijih doseljenika iz Gračenice, pokupskih „dotepencov“, kako su ih zvali domaći.
OSTAVINSKA RASPRAVA
Desetljećima se živjelo skromno i složno. U Starom Pračnu i danas živi Milka, udovica njegova sina Drage, njen sin i unuk djeda Štefa Ivan s obitelji je na privremenom radu u Njemačkoj, a unuka Kata zaposlenica je lekeničkoga dječjega vrtića. Sve bi i dalje bilo u redu i skladu da se 55-godišnji radnik Inine Rafinerije Ivan Banić podosta zakašnjelo nije sjetio visokih troškova za pokop tete Ljubice. Žena s kojom je u skromnoj kućici živio praktično od djetinjstva, jer mu se mati Barica preudala, umrla je 5. kolovoza 2007. godine. Početkom 2008. kod javnoga bilježnika vođen je postupak i doneseno rješenje o nasljeđivanju. Ostavinska imovina pokojne Ljubice, koja je jedno vrijeme radila i u inozemstvu, bila je prvenstveno oranica tzv. Mosna greda površine 4158 četvornih metara, neisplaćena mirovina i devizna ušteđevina u banci. U ostavinskom postupku pronađeno je osmero nasljednika, od kojih su se neki odmah odrekli prava na ostavinu. Uglavnom, dvije sestre pokojnice, stric i jedan bratić proglašeni su nasljednicama 25/144 dijela, a ostali 13 i 9/144 dijela ostavine.
I VAS MOREM TUŽITI
Nakon što je na doneseno rješenje o nasljeđivanju, podnesen je prigovor (pretpostavlja se pokojničine sestre, odnosno tužiteljeve majke Barice), predmet je iz javnobilježničkoga ureda proslijeđen Općinskom sudu u Sisku. Potkraj ožujka 2013., valjda revoltiran, Ivan Banić posredstvom odvjetnika kod Općinskoga suda u Sisku podnosi tužbu protiv bližih i daljih rođaka koji žive u Sisku, Hađeru (Glina), Kučama (Velika Gorica), Lekeniku, Letovaniću (Lekenik) i Hrastovici (Petrinja) za isplatu 6.469,13 kuna pokopnih troškova. Uz ostale, tužba je podnesena protiv tete koja živi u susjedstvu, ujaka i njihovih potomaka. Trošak obavljenih karmina koji je odlučio snositi sam u tužbi nije uračunao. Sudac Općinskoga suda Vedran Medaković upozorio je tužene da odgovor moraju dostaviti u roku dvadeset dana, pa je jedan od njih, stričev sin Ivan, od dalekoga Karlsruhea automobilom prevalio tisuću kilometara…I on se, međutim, prisjetio nekih dubioznih kvadrata parcele, koju je kupio pokojni otac Drago, a uživa je današnji tužitelj. Želeći čuti što o svemu misli podnositelj tužbe, Ivan Banić, odbivši foto i audio snimanje, ispratio je novinara s naglaskom „I vas morem tužiti!“. 
1 Comment so far
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.