Suci koji se toga drže brzo napreduju
Piše: Darko Petričić
U hrvatskom pravosuđu postala je, očigledno, uobičajena i sama po sebi razumljiva ali nakaradna praksa da se suci na niže rangiranim sudovima nagrađuju za upitne i sumnjive presude napredovanjem na hijerarhijskog sudskoj ljestvici. Kada pojedini sudac donese presudu koja ima malo veze sa zdravim razumom ili elementarnom logikom, on se u pravilu nagrađuje sa boljim položajem, većom plaćom i utjecajnijim novim radnom mjestom na više stupanjskim sudovima. Što sudac ima u svojoj karijeri više «naručenih» presuda, to je njegovo napredovanje izvjesnije i unosnije.
GUBITAK SPORA ZBOG ISTEKA LEGTIMACIJE
Sličan slučaj dogodio se u sudskom postupku Antuna B. protiv Republike Hrvatske. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na svojim web stranicama javno se pohvalilo kako je Županijski sud u Velikoj Gorici usvojio njihovu žalbu čime je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Antuna B.
Međutim, tom prilikom nije navedeno da je ovaj sud koji je usvojio njihovu žalbu do sada već četiri put sudio po ovom istom predmetu. Tu je postignut i novi hrvatski sudski rekord gdje je donesena ekspresna presuda u roku od svega 3 tjedna od zaprimljene žalbe Općinskog državnog odvjetništva. Žalbeni navod je taj da tužitelj nije imao aktivnu legitimaciju, unatoč čistom pravnom poslu (cesije), na temelju su čega su već prethodna dva suca presudila u korist tužitelja Antona B.. Time je sada preinačena prvostupanjska presuda koja je u cijelosti išla u korist tužitelja, a upravo je sudac Josip Turkalj, koji je predsjedavao tom vijeću, odmah nakon donesene presude unaprijeđen na višu funkciju – suca Visokog trgovačkog suda u Zagrebu. O ovom slučaju, prema kojemu bi tužitelj za sada trebao izgubiti spor, je tužitelj i revident pisanim putem zatražio zaštitu putem predsjednika Vrhovnog suda kao najviše sudske instance u RH, koji ima u svojoj ingerenciji i nadzirati pravilan rad nižih sudova. Tužitelj Antun B. u ovom konkretnom slučaju jedini je zakoniti i valjani primalac i korisnik ove tražbine koja se temelji na pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog suda u Zagrebu još iz 2000-te godine, a pored toga Antun B. je imao i poseban status kod glavnog državnog odvjetnika, odnosno DORH-a i USKOK-a. Tužitelj je taj status aktivnom i efikasnom asistencijom kod DORH-a u cijelosti opravdao. Tu se radilo se o jednom izuzetno osjetljivom predmetu protiv, tijekom suđenja, odbjeglog poznatog tajkuna Josipa Gucića iz “zlatnih vremena» hrvatske privatizacije, gdje je pomoć tužitelja Antuna B. kao pouzdanika DORH-a bila neophodana. DORH ga je unatoč čistom pravnom poslu, bez obzira na njegovu pomoć, «nagradio» brojnim žalbama. Posljednjom žalbom se, nakon trećeg suđenja, kod istog suca poništava njegov odštetni zahtjev radi političko – interesne intervencije, navodno, ženske osobe izvan ovog suda.
SUD RUŠI SUD
DORH, odnosno ODO se odmah po objavljenoj presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici pohvalilo na svojim internetskim stranicama kako je uspio srušiti presudu Općinskog suda iz Zaprešića, čime je «spasio» državni proračun. Dio priopćenja glasi:
– U predmetu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu je zaprimljena presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 25. travnja 2012. kojom je usvojena žalba republike Hrvatske i preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zaprešiću od 4. listopada 2011., na način da je tužbeni zahtjev tužitelja A. B. za isplatom iznosa od 21.908.177,90 kn s pripadajućom kamatom, odbijen kao neosnovan u cijelosti, a tužitelj je obvezan na platež parničnog troška u iznosu od 340.210 kn.
Za pojašnjenje, umjesto da se tužitelju isplati traženi iznos od 21 milijun kuna, kao što je to prethodno presudio Općinski sud u Zaprešiću, tužitelju se stavlja na teret plaćanja sudskih troškova od 340 tisuća kuna! Ovakav obrat potvrđuje novo pravilo u hrvatskom pravosuđu prema kojem je upućena politička preporuka sudovima da ne dosuđuju presude s velikim iznosima protiv Republike Hrvatske zbog nedostatka novca u proračunu, a bez obzira na pravnu snagu i dokaznu argumentaciju! Kome i čemu onda služe zakoni?
DVOSTRUKI KRITERIJI
Apsurd u cijelom slučaju je i u tome što je DORH izravno i priznao ovu tražbinu tužitelju jer ga je pozvao u svoje službene prostorije radi pregovora i postizanja moguće vansudske nagodbe kako bi se utvrdio samo iznos isplate. Dok DORH priznaje potraživanja tužitelja i nudi mu nagodbu istovremeno paralelno tijelo, Općinsko državno odvjetništvo, podnosi žalbu za poništenje njegove presude. Drugi paradoks u ovom slučaju je taj što se ovih dana navršilo punih 20 godina od nastanka štetnog slučaja i pokretanja spora, pa bi se moglo očekivati da će ipak Vrhovni sud RH donijeti konačnu presudu te suditi ažurno i pravilno ocijeniti aktivnu legitimaciju tužitelja.
33 komentara
Uskoči u raspravu