Zašto se hrvatsko velejunaštvo nije veličalo u tursko doba, u doba Austro-Ugarske Monarhije, u doba kraljevine i komunističke Jugoslavije?
Zato što junački i složan narod ne možeš držati u pokornosti. Zato ih dijeli. Zato ne može biti Hrvat pravoslavac, Hrvat musliman. Kako ćeš stvoriti veliku Srbiju bez pravoslavnih Srba i bez Jugo-Hrvata
Napisao: Josip Horvat, HŽD
Misno slavlje u spomen na 445. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko, te velejunaštva tri stotine smrznutih rudara i branitelja kovnice novca Zrinskih, privući će i ove godine u spomen na 1578., hodočasnike iz svih krajeva Hrvatske. Misno slavlje je održano u nedjelju 14. siječnja, u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Predvodio ga je dubrovački biskup mons. Roko Glasnović u zajedništvu s domaćim biskupom mons. dr.Vladom Košićem i uz nazočnost predstavnika braniteljskih i povijesnih udruga te hodočasnika iz cijele Hrvatske. Nakon mise slijede mimohod selom i komemoracija žrtvama. Dodajmo da su svoj dolazak najavili članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva s predsjednikom Antom Beljom i društvenim kroničarom Josipom Horvatom, te ratni veterani zagrebačkih udruga branitelja i sisačkog “Hrvatskog domobrana”.
U svjetskoj povijesti ratovanja poznate su opsade židovske utvrde Masade, u pustinji pored Mrtvog mora od strane Rimljanja prije gotovo dvije tisuće godina i to je danas turistička atrakcija, portugalskog Alkazara i teksaškog Alama, gdje su svi branitelji izginuli, pokazujući time najveću hrabrost, svjesnog žrtvovanja zadomovinu i junačkog otpora agresoru do posljednjeg čovjeka. No junaštvo i žrtva posade utvrde Gvozdansko, malo je poznata u povijesnom sjećanju hrvatskog naroda, kada su se smrzli ili poginuli gotovo svi branitelji u noći sa 12. na 13. siječnja 1578. godine. I sigurno vojnici i rudari nisu bili odreda Hrvati, ali su voljeli i zdušno branili svoje i nije bilo izdajica, već ponos i zajedništvo.
I zato sam sebe pitam i sam si odgovaram a možda ćete vi imati bolja pitanja i jasnije odgovore.
Zašto se s Masadom, Alkazarom i Alamom tamošnji narodi ponose, a mi za svoje Gvozdansko ne znamo, probajmo zaključiti sami.
Zašto se hrvatsko velejunaštvo nije veličalo u tursko doba, u doba Austro-Ugarske Monarhije, u doba kraljevine i komunističke Jugoslavije?
Zato što junački i složan narod ne možeš držati u pokornosti. Zato ih dijeli. Zato ne može biti Hrvat
pravoslavac, Hrvat musliman. Kako ćeš stvoriti veliku Srbiju bez pravoslavnih Srba i bez Jugo-Hrvata?
Odnarođeni potomci
A danas, zašto ni danas nema isticanja hrvatskog braniteljskog junaštva? Zašto su branitelji, a naročito
HOS-ovi vladajućima nepoželjni. Sramotno i kukavički isključeni su s proslave u Kninu?!
Zato što su na vlasti odnarođeni potomci proglašenih heroja za djelo rušenje hrvatske države i poratnog genocida nad hrvatskom vojskom i civilima radi uspostave komunizma, pa ne mogu se i branitelji sa
zabranjenim usklikom “za dom” proglasiti herojima ili junacima unatoč pobjedi.
Čarobna Una i Pounje
Zašto u Gvozdanskom nema premijera ni predsjednika države, već uvijek šalju izaslanike, koji onda govore bez grižnje savjesti kako za zločine nitko nije odgovarao, nema niti HTV prijenosa.
Zato što znaju da i narod zna. Kad bi znali da ih čeka pljesak došli bi. A TV ne stiže na sve. Zar nam nije dosta što HTV prenosi četnički spomen na klanje Hrvata iz Srba, oh što govorim, valjda dan ustanka Hrvata protiv hrvatske države?
Bilo bi još pitanja i bezvrijednih odgovora, ali nećemo dalje, idemo u Pounje, idemo u Gvozdansko, idemose diviti ljepoti hrvatskih krajeva, ljepoti Banovine, proći ćemo Petrinjom ili Glinom, Sunjom, Majurom, Hrvatskom Kostajnicom, kraj brda Čukura pa ćemo kroz prozor busa gledati čarobnu rijeku Unu, te brdima i zavojima do brze rječice
Žirovnice, preko koje je plemeniti gospodin i domoljub Damir Borovčak sa suradnicima izgradio most i omogućio nam prijelaz preko riječice i uz brijeg dostup do danas zapuštene utvrde hrvatskog junaštva Gvozdanskoga. A za kraj, za dušu, prisjetimo se himne “Horvatska domovina” Antuna Mihanovića, uglazbljenu od pravoslavnog krajiškoga dočasnika rođenjem Vinkovčanina Josipa Runjanina 1848. u Glini. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.