SAVEZ ZA PROMJENE

Vuk je samo promjenio dlaku!

6. lipnja, 2011.

Piše: Ivan Pernar

U teoriji, Hrvatska je parlamentarna demokracija, u stvarnosti, nalazimo se pod kontrolom totalitarnog i desničarskog HDZovog režima.

 “Ne postojanje trodiobe vlasti”

 U svim totalitarnim režimima ne postoji trodioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Sukladno tome u našoj zemlji sve razine vlasti su pod potpunom kontrolom HDZ-a. Osjetio sam na vlastitoj koži kako institucije rade svoj posao.

 14 puta sam bio uhićen, a 4 puta spavao u pritvoru, nekoliko puta su čak i izmislili prekršajnu prijavu protiv mene da bi me mogli držati iza rešetaka.

 A što reći o pravnoj osnovi tih prekršajnih prijava, uglavnom se radilo o prekršajima vezanim uz odredbe zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koje reguliraju pravo građana na prosvjed. Te odredbe od riječi do riječi su preuzete od komunističkog režima koji je bio usmjeren na suzbijanje političkih prava i sloboda, a prethodio je HDZovom. Zakon po kojemu su mi sudili, preuzeli su od SFRJ.

 Izmišljanje prekršajnih prijava kako bi me se moglo držati u pritvoru, kao i davanje apsurdnih zabrana kretanja, poput one kojom mi je zabranjeno kretanje trgom Bana Jelačića i davanje drakonskih novčanih kazni (za sada već 24.000 kn) spada u domenu očaja i ludila vladajućih struktura koje shvaćaju da uobičajene mjere kontrole više ne djeluju. Namještene suđenja i lažne optužbe ujedno su i dokaz ne postojanja pravne države. Kada se tome pridoda i zlouporaba vlasti i partijske čistke koje provode ljudi iz vrha njihovih struktura jasno je na kojim temeljima počiva Hrvatska demonska zajednica.

 “Sveto trojstvo HDZ-a – propaganda, cenzura i represija”

 Bitno je napomenuti i da se svi totalitarni režimi oslanjaju se na tri osnovna elementa. Prvi je propaganda. Njezin smisao je oblikovanje percepcije i spoznaje u javnosti uz pomoć medijske indoktrinacije i masovne manipulacije kako bi vladajuća partija učvrstila svoju vlast i pokušali navesti ljude na to da im slijepo vjeruju. Zato na svakom dnevniku morate 20 minuta gledati Jadranku Kosor. Istodobno radi se i na stvaranju njezinog ‘kulta ličnosti’, zato se mediji pod državnom kontolom nekritički osvrću na njezin rad i uzdižu njezine ‘uspjehe’, prikazujući ju kao ‘majčinsku figuru’ i vođu društvenog napretka koja čini sve da nama bude dobro.

 Međutim da bi to bilo ostvarivo potrebno je cenzurirati sva druga mišljenja koja razotkrivaju zločinačku i kriminalnu narav njenog režima, zato je cenzura ujedno i drugi osnovni element njihove vladavine. To znači da se kao urednike u javnim medijima stavljaju HDZu odane osobe, a ‘neposlušni’ novinari koji prekrše ‘zakon šutnje’ dobivaju otkaze ili im se ukidaju emisije koje su do tada vodili. Novinarstvo je uvelike pod utjecajem vladajuće stranke, a sloboda izražavanja je potisnuta. Da bi HDZ u tome uspio koristi represiju.

 Represija je ujedno i treći osnovni element njihove vladavine, ukoliko HDZ procjeni da metode cenzure i propagande više nisu dovoljne, tada se sa mrkve prelazi na batinu. To su doživjeli svi ljudi koji nisu bili po mjeri njihovog društvenog uređenja, a pokušali su javno djelovati.

 “Ne prihvaćanje osnovnih demokratskih principa”

 Totalitarni režimi na vlast u pravilu dolaze na polulegalan način, odnosno izbore dobivaju uz različite oblike prijevare, kao npr. uz pomoć glasova mrtvih ili žestokom propagandom koja je financirana iz nelegalnih izvora, tzv. crnih fondova.

 “Partijska pripadnost uvjet za uspod na društvenoj ljestvici”

 U svim totalitarnim režimima lijevog i desnog predznaka pripadnost vladajućoj partiji, a ne znanje i stručnost presuđujući je element za dobivanje radnog mjesta ili obavljanje nekog posla. Zbog egzistencijalnih razloga mnogi rade kompromis sa savješću i pristupaju vladajućoj partiji kako bi zbrinuli sebe i svoju obitelj. U neformalnim razgovorima postoji podjela na ‘mi’ (članovi vladajuće partije) i oni (svi ostali). Drugim riječima, mi smo za njih ‘oni’.

“Klerikalizam”

Između klerika i svih desničarskih režima, pa tako i onog HDZ-ovog postoji prirodno savezništvo motivirano prizemnim interesima. Zato klerici izravno ili neizravno podržavaju njihov režim, a kriminalce i makro lopove prikazuju kao religiozne ljude odane njihovoj vjerskoj tradiciji.

“Zašto ljudi šute?”

Mnogo puta sam se čudio zašto se ljudi ne usuđuju otvoreno iskazivati svoje mišljenje i javno kritizirati vladajući režim, gledao sam na to kao relikt preuzet iz doba komunizma, međutim sada shvaćam da ljudi podsvjesno shvaćaju da se malo toga promjenilo padom komunističkog režima, odnosno da je vuk samo promjenio dlaku, njegova ćud i način djelovanja – samo su se neznatno promjenili, bolje reći prilagodili novim društveno-političkim uvjetima.