I baš rigidno bolesni Stevan Končar glasanjem općinskoga vijeća legalizirao je 1974. svoj osobni nalog za rušenje ratom teško oštećene crkve sv. Kvirina, čija zvonjava nije smetala ni radnicima Teslićeve tvornice žestokih pića. Bio je to početak kraja cijelog groblja i ne baš potpunog preseljenja zemnih ostataka na Viktorovac i počesto skupocjenih mramornih spomenika sisačkih Židova na krajnjem ograđenu sjeveru i siromašnih hrvatskih humaka
Napisao i snimio: Josip Frković
U dva i pol milenija dugoj povijesti rimske Siscije i njene panonske provincije, grada na tri rijeke Siska, još za prvoga gradonačelnika Darka Pavlaka (HDZ) iza 1993., graditeljska tvrtka TVIM pok. Vladimira Markovića otpočela je radove na otkopu arheološkoga lokaliteta “Siscia in situ”. Njegovi zemljani slojevi, s kojih su uklonjene stoljetne platane središnjega gradskog parka, Šetališta Vladimira Nazora i netragom nestali četverokutni meteorološki stup, nizom opisnih sadržaja posjetiteljima staroga trga objašnjava se činjenica da se tu stoljećima nalazio južni rimski gradski bedem s katedralom i najstarijim župnim grobljem.
Dominantni Srbi
Na drugoj, sjevernoj strani grada omeđenoj željezničkom prugom i starom industrijom Teslića, u gradskoj četvrt Zelenoga Brijega postojao je kompleks staroga ograđena gradskoga groblja sv. Kvirina. Unutar njegovih zidina je do 1974. postojala i istoimena zidana crkvica iz 18. stoljeća s imenom prvog sisačkog biskupa Kvirina utopljenog od Rimljana u mađarskom Sabariju grada Szombathelyja. Tijekom povijesnih i političkih mijena, iza maspokovske 1971. – kada su velikosrbi tri godine kasnije došli u prigodu da se obračunaju s nositeljima nacionalnog pokreta Hrvata sa Savkom Dabčević Kučar i Mikom Tripalom na čelu – iz velikog metalurškog giganta željezare, kadrovskoga rasadnika KPJ/KPH uza stotine drugih ne baš kompetentnih direktora stigao je na čelo grada komunistički neborac hvalisavac i poratni radnik “ministarstva inostranih dela” u Beogradu Stevan Končar. Govoreći bilo gdje, korpulentni je dopredsjednik čeličane kazivao “ja kao predsednik skupštine opštine Sisak” ili pak 1971. u progonu nacionalista Hrvata “ne pada sneg da pokrije breg, nego da svaka zverka pokaže svoj trag”. Bila je to mnogonacionalna željezara opremljena reparacijskom njemačkom tehnologijom s dominantnim Srbima na čelu (pogona od 54 direktora 53 su bili Srbi, a samo jedan musliman – govorio je pok. Đuro Brodarac). I baš rigidno bolesni Stevan Končar glasanjem općinskoga vijeća legalizirao je 1974. svoj osobni nalog za rušenje ratom teško oštećene crkve sv. Kvirina, čija zvonjava nije smetala ni radnicima Teslićeve tvornice žestokih pića. Bio je to početak kraja cijelog groblja i ne baš potpunog preseljenja zemnih ostataka na Viktorovac i počesto skupocjenih mramornih spomenika sisačkih Židova na krajnjem ograđenu sjeveru i siromašnih hrvatskih humaka. Rastakanje staroga doma mira, međutim, nastavljeno je i poslije, pa je ubrzo obznanjena ideja o gradnji velikog montažnog objekta i djelomičnom uređenju polovice zelene parcele s borovima i tužnim vrbama za potrebe novog dječjeg vrtića. I dok je radnik vodoprivrede Vinko Turkalj postupno rušio crkvu od zvonika do temelja, odvozeći staru prirodno sušenu opeku za gradnju obiteljske kuće, od arheološkog lokaliteta sv. Kvirina malo je toga ostalo. Tek temelj sakristije i molitveni prostor podno raspela Isusa Krista, do kojeg se dolazi popločanom stazom vrtičkoga dvorišta. Na drugoj strani Jagićeve prtene ulice, pak, u nepreglednoj visokoj livadi arheolozi (Gradskog muzeja Siska?) ostavili su dva terenska nepristupačna kontejnera. Dok je južna trećina grobljanske parcele, kraj Ulice Kvirina biskupa, za gradonačelnika Dinka Pintarića (HDZ) ekshumirana i pretvorena u travnato nogometno igralište i šetnicu kućnih životinjskih miljenika.
Neizbježan kraj
Sve navedeno, dakako, spada od 2013. u nadležnost SDP-ove gradske uprave Siska i njegova “Komunalca”, odnosno Gradskoga muzeja Siska. Ne želimo vjerovati da prva žena lokalne samouprave Kristina Ikić Baniček rođena 1975. i dalje, usred neokomunizma, inzistira na veličanju daleke međuratne tegobne komunističke prošlosti s nehrvatom iz Kumrovca navodnim Josipom Brozom, nesvršenim bravarskim učenikom radionice majstora Vjekoslava Karasa iz Ulice kralja Tomislava 10, navodnim graditeljem umjetničke stubišne ograde Županijskoga suda ili pak šegrtom za podizanje “kegli” u birtiji i kuglani Strieglovih na kupskoj desnoj obali, kraj velebne Domobranske vojarne. Što god radila i tako prkosila sugrađanima i široj javnosti uz asistenciju komunističkog bračnog savjetnika Darka Baničeka, negdašnjeg pisara propalog komunista i ministra gospodarstva obvezne Gordana Marasa, Kristina Ikić Baniček mora osvijestiti da se njenom vladanju Siskom bliži neizbježan kraj. T
21 komentar
Uskoči u raspravupurchase augmentin – order generic augmentin 1000mg levothroid us