GLAVNE TEME

VRIJEDILO JE POKUŠATI S REFERENDUMIMA

7. listopada, 2014.

Konačno rješenje je u građanskom neposluhu

Napisao: Saša Radović

Udbaška klika 24 godine prodavla nam je šarenu laž da su svjetonazorski i po svemu podijeljeni u dvije stranke, HDZ i SDP. Prevarili su nas iako je opće znano da je HDZ 17. lipnja 1989. godine u jarunskoj baraci 47 udbaša utemeljilo stranku i izabralo predsjednika generala JNA, Franju Tuđmana. O SDP-u ne treba dvoumiti, Račan i njegova svita nisu se mijenjali od „Oktobra 1917“.

Vuka ogrnutog janjećom kožom otkrili smo ovih dana. Pokazao je oštre zube, spreman da pojede Željku, njezinu baku i cijelu Hrvatsku – ako treba. S razlogom – Željkina udruga „U ime obitelji“ prijeti referendumom gorim od onog ognja koji je sažgao Sodomu i Gomoru. Uz preferencijalno glasovanje bez cenzusa, udruga referendumom traži da se izborni prag s pet posto smanji na tri, ujednači vrijednost glasova birača u izbornim jedinicama te omogući glasovanje dopisnim i elektroničkim putem. To su uzusi u svim normalnim, demokratskim državama. Zabranile bi se i zajedničke predizborne liste političkih stranaka, jer to ne postoji u razvijenim demokracijama.

Doticanje ili remećenje izbora najveća je noćna mora hrvatske vlasti. Izbori su omogućavali stabilnost vlasti interesne zajednice HDZSDP, da dva i pol desetljeća grabi sve što se zgrabiti moglo. Omogućili su da se do danas kontinuirano provodi kriminalnatranzicija. Najjače oružje u rukama vladajuće elite su birački spiskovi – stotine tisuća glasova mrtvih i lažnih glasača iizborne manipulacije. Nakon provedenog ratnog i pretvorbenog profiterstva, mućaka s bankama i prodajom svega i svačega – zadnji učinkoviti business vladajućih bile su predstečajne nagodbe. Milijarde su godinama, ustaljenim putovima, „lijegale“ na privatne račune elite u poreznim oazama. Sve je išlo kao po loju i zbog toga svaki pokušaj promjene izbornog sustava – ili ne daj Bože referendum o promjeni – remeti mirnu površinu hrvatske močvare kriminala i korupcije.

KOZARAČKO KOLO

Na inicijativu o referendumu udruge „U ime obitelji“ vukovi s Gornjeg grada reagirali su gromovito. Pokazali su bratstvo i jedinstvo, kao nikadado sada – i monolitnost interesne zajednice HDZSDP. Dvije vodeće stranke preplele su ruke i zajednički pocupkuju kao nekad u kozaračkom kolu. No, to njihovo pocupkivanje nije više ono prelijepo partizansko kolo, nego su to grčeviti trzaji slični onom „dancemacabre“ („Ples mrtvaca“ majstora Vincenta odKastva). Da je naš Tito, ljubičica bijela, vidio to nesinkronizirano, groteskno kolo, dvojica sekretara, Zoki i Tomislav tuckali bi kamen na Golom. Drug Tito vjerojatno ne bi ništa imao protiv preferencijalnog glasovanja, pa ni protiv spuštanja izbornog praga. On je na izborima uvijek dobivao 100% glasova, jer nije nitko – baš nitko, nije bio protiv. Osim toga nije bilo drugih kandidata.

Druga Tita više nema, ali 24 godine događa nam se vrlo slična priča. 24 godine na svim rukovodećim mjestima uredno se smjenjuju uvijek isti opskurni likovi, stasali pioniri i SKOJ-evciiz HDZSDP interesne grupacije. Vlast i oporba uredno se rotiraju i svi zajedno žive dugo i sretno. Zakoni koje su skrojili sami sebi garantiraju primanja i privilegije neviđene u demokratskim sustavima. Uz potpuno ignoriranje puka i svake empatije, stvorili su sjajne mehanizme obrane za svaki slučaj. U stotinama koruptivnih afera dogodi se da „strada“ i poneki političar, no to se može na prste nabrojati. U tom slučaju „Zakon o bezobraznim privilegijama“ (Lex Sanader) omogućava im da i u zatvoru primaju svoje nebeske plaćetine i kasnije u sudskom procesu dobivaju kazne humanitarnim radom. Iako je svima jasno da je lopov svaki onaj tko ne može dokazati podrijetlo svoje imovine, lopovi-članovi SDPHDZ mogu u Hrvatski sabor (LexMerzel). Jasno je da im opljačkanu imovinu – nitko ne konfiscira!

IZBORNA MANIPULACIJA

I pored uspješno provedenog referenduma, uz kapital od stotina tisuća glasova mrtvih i lažnih glasača, i uz „kontrolu“ podrepnog, korumpiranog  GONG-a – izbori bi opet mogli rezultirati novom – starom rotacijom. Lukavi marketing vrhuške pokušat će „eskivirati“ i preferencijalno glasovanje i novi izborni prag. Ako ne bude poštene kontrole neovisnih subjekata – izborne kutije mogu se napuniti lažnim listićima s imenima Zokija, Crnog Marka, Ingrid, Milanke… U tom slučaju sigurno je da će Republika Hrvatska i dalje kročiti sigurnim putem u promjene – u novu koloniju Croatiju. S prosječnim plaćama od 300 kuna mjesečno!

Eliti ostaju realne mogućnosti da po, ne znamo koji puta, izmanipuliraizbore zbog lažnih biračkih spiskova, no svaka naznaka promjene izaziva – panični strah vladajućih. S pravom! Zamislite samo koliko bi glasova na poštenim preferencijalnim izborima dobili; Karamarko, Šuica, Šuker, Šeks ili Milanović, Milanka, Grčić i Jakovina… Ingrid nam priča na čistom engleskom: „People must trust us!“ To ona Hrvatima (svekolikom puku) poručuje „da moramo vjerovati njima!“. Hm, njima, to jest onima koji nas opljačkaše, osiromašiše, ubiše nam svaku perspektivu! Što mislite koliko bi naša Ingrid dobila glasova? Nije potreban ni odgovor, ni komentar!

Zoki i Crni Marko očajnički su posegnuli za svim oprobanim hrvatskim oružjima: lažima, prevarama, spinovima, GONG-ovima, i podlim „Lexovima“ (Lex Perković, LexMerzel, LexGrbin…), pa i ustavnim stručnjacima.Potegnuli su najmoćnije alate za zastrašivanje i onemogućavanje građana da svojim mišljenjem bilo kako participiraju u vlasti. Referendum postaje crvena krpa, tabu tema! Ne treba nam referendum o promjeni izbornog modela – ne treba nam nikakav referendum!!!

STRAH ELITE

Inicijativu za referendum elita ne želi potpisati; Josipović, Milanović, Karamarko, Kolinda, Leko, Holy…, javno se izjašnjavaju protiv referenduma, jer ne žele izborne modele kakvi su u demokratskim državama. Genijalni ustavnopravni stručnjak i vanjski član saborskog odbora za Ustav, Branko Smerdel, predlaže genijalnu doskočicu; da se posebnim ustavnim zakonom uvede moratorij na održavanje svih referenduma dok se ne donese novi Zakon o referendumu. To znači barem do 2050. godine, a još bolje i zauvijek! Simpatični i također genijalni PeđaGrbin u svom prijedlogu LexGrbin (zakon) predlaže sve moguće začkoljice da se nikakvi referendumi u Hrvatskoj više nikada ne provedu: Mjesto održavanja referenduma su državni uredi, vrijeme, vjerojatno od 7 do 8 sati ujutro dok još službenici nisu popili kavu. Koliko dugo? Vjerojatno jedan tjedan, pet radnih dana. Broj potrebnih potpisa(?); barem tri milijuna!!!

Hrvatsko gospodarstvo i nadalje je u recesiji, nezaposlenost je raširena, fiskalna pozicija pogoršana, a izgledi za kratkoročno razdoblje izloženi negativnim rizicima, ocjena je Izvršnog odbora MMF-a. Šest godina recesije – uzdvovlast SDPHDZ bit će to i 50 godina recesije!

Kako iz Hrvatske istjerati dvovlast HDZSDP, odnosno Sotonu koja nas vuče u svoje carstvo mraka i propasti? Može li se pokušati referendumom(?) – barem odrezati po neki krak zloćudne i halapljive hobotnice. Referendum o izbornom zakonu ne može u potpunosti riješiti problem, ali svaki pokušaj promjene nedemokratskog, hrvatskog izbornog zakona – pozitivan je pomak.

Čini se da je konačno rješenje u građanskom neposluhu i u MalleusMaleficarumu (Malj koji ubija vještice). Nažalost!

AnnoDomini MMXIV. /LXXIII.