Piše: Željko Krznarić
Imamo čudnu sklonost da uvijek više vjerujemo u nešto što nemamo nego u ono što smo stekli ili dobili.
*
I ne samo to. Više vjerujemo da je tuđe bolje nego naše. Više mislimo na to tuđe nego što uživamo u našem.
*
Kava s mlijekom zaslađena s malo nedjelje najbolje prija ako je dobijete u krevet. No to je privilegija zaljubljenih.
*
Netko vjeruje u nešto što i ne vidi a netko vidi ono u što vjeruje. Nije važno da li se vidi ili ne. Važno je vjerovanje.
*
Kad shvatimo da smo izabrali loše obično je već kasno. Preostaje nam da sa svojom pogreškom djelujemo na druge. Ali nitko još na tuđem iskustvu nije profitirao.
*
Jeste se kad zapitali što je uzrok vašeg nezadovoljstva? Vi ili netko drugi? Možda se drugi i trude oko vas a vi se jedostavno nedate.
*
Radnička klasa koja prva dolazi na radna mjesta reže hladan zrak i zagrijava ga dahom za one koji će kasnije krenuti od kuće.
*
Šutnja je zlato ali tko još može šutjeti uz sve ovo što mu se događa. Neka šute oni koji imaju zašto šutjeti. Vi ste svoje odšutjeli.
*
Smješite se kad vam je najteže. Radujte se kad se nemate čemu radovati. Volite i kad nemate koga voljeti. Bolje je i to nego da budete namrgođeni i nikakvi.
Radnička klasa koja prva dolazi na radna mjesta reže hladan zrak i zagrijava ga dahom za one koji će kasnije krenuti od kuće.
*
Šutnja je zlato ali tko još može šutjeti uz sve ovo što mu se događa. Neka šute oni koji imaju zašto šutjeti. Vi ste svoje odšutjeli.
*
Smješite se kad vam je najteže. Radujte se kad se nemate čemu radovati. Volite i kad nemate koga voljeti. Bolje je i to nego da budete namrgođeni i nikakvi.
3 komentara
Uskoči u raspravuSVE gore napisano potpisujem!!!
I, ni ja više (ni manje) ne ću šutjeti! 🙂