Vidimo kako njemačka prolazi s tim stanovništvom, gdje se ne žele prilagoditi već sileđijski nameću svoje. Gdje svojim ponašanjem i terorističkim potezima i akcijama unose strah i nesigurnost kao „invazivna vrsta”. Unosimo li sebi „guju u njedra”?
Upravo nedostatak transparentnosti najviše potiče nepovjerenje, a ono se ne može ukloniti prešućivanjem nego otvorenim dijalogom. Jasno i odlučno reći ne želimo nešto što će nama i našoj djeci u bliskoj budućnosti zagorčati život. Gdje će Osječani postati podstanari u rođenom gradu
Napisao: Nikola Šimić Tonin
Posljednjih dana društvenim mrežama i internetskim portalima širi se tekst koji je izazvao brojne reakcije. Nevjericu. Strah. Upit zdravog razuma. Slijepost prema očitom planu, podmuklome planu, tihe islamizacije, na mala vrata.
U njemu se navodi kako u Osijeku živi svega nekoliko stotina muslimana, a da se unatoč tome planira izgradnja velike reprezentativne džamije. Autor uspoređuje Osijek s europskim gradovima poput Barcelone, Atene, Münchena, Milana, Dublina, Praga i drugih, tvrdeći kako mnogi od njih, iako imaju višestruko brojniju muslimansku populaciju, nemaju monumentalne džamije ili su njihove bogomolje arhitektonski prilagođene lokalnom urbanom prostoru. Jesu li Osječani guske u magli? U što srljate, tko vas i za čije interese nagovara na to?
Pitanja građana
U istom tekstu navodi se kako Islamska zajednica planira nove projekte i u drugim hrvatskim gradovima, među kojima se spominje i Pula, te se postavlja pitanje predstavlja li to odgovor na sadašnje potrebe vjernika ili pripremu za buduće demografske promjene. Širenje islama, tiho osvajanje HR. Pravljenje podstanara od autohtonog stanovništva.
Posebno je zanimljiv dio u kojem autor povezuje ove projekte s europskom migracijskom politikom. Podsjeća kako se već godinama u Bruxellesu raspravlja o mehanizmima solidarnosti i preraspodjele tražitelja azila među državama članicama, zbog čega dio javnosti smatra da Hrvatska dugoročno može postati jedna od zemalja koje će prihvatiti veći broj useljenika nego što se danas službeno predstavlja. Doista, Europska unija posljednjih godina razvija zajednički sustav upravljanja migracijama i mehanizme solidarnosti među državama članicama.
Međutim, iz toga automatski ne proizlazi zaključak da postoji potvrđen plan preseljenja muslimanskog stanovništva upravo u Slavoniju ili da je izgradnja pojedine džamije dokaz provedbe takve politike. Za takvu tvrdnju zasad nisu objavljeni vjerodostojni službeni dokumenti.
No to ne znači da pitanja građana nisu legitimna. Vidimo kako njemačka prolazi s tim stanovništvom, gdje se ne žele prilagoditi već sileđijski nameću svoje. Gdje svojim ponašanjem i terorističkim potezima i akcijama unose strah i nesigurnost kao „invazivna vrsta”. Unosimo li sebi „guju u njedra”?
Ako u gradu s relativno malom islamskom zajednicom nastaje reprezentativan vjerski objekt, sasvim je razumljivo da će dio javnosti pitati zašto se gradi upravo takav projekt, tko ga financira, prema kojim demografskim procjenama je planiran i kakvu dugoročnu viziju razvoja stanovništva ima hrvatska država.
Problem nije u tome što građani postavljaju pitanja. Problem bi bio kada bi vlast odbijala na njih odgovoriti.
Hrvatska se već godinama suočava s dramatičnim iseljavanjem vlastitog stanovništva, padom nataliteta i sve većim uvozom radne snage. U takvim okolnostima svaka veća investicija koja može imati demografske ili simboličke posljedice prirodno izaziva interes javnosti.
Zbog toga bi Vlada trebala potpuno transparentno odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja:
* Je li riječ isključivo o projektu namijenjenom sadašnjim potrebama Islamske zajednice?
* Postoje li procjene budućeg rasta broja vjernika na kojima se projekt temelji?
* Ima li Hrvatska dugoročnu migracijsku strategiju o kojoj građani nisu dovoljno informirani?
* Kakve će konkretne obveze Hrvatska imati u provedbi europskog migracijskog pakta u godinama koje dolaze? Mnoge europske katoličke zemlje odlučno su tome i takvim projektima rekli: NE!
Ukopna jama
Dok god takvih odgovora nema, javnost će sama tražiti objašnjenja. Tada nastaje prostor za različite interpretacije, od razboritih političkih analiza pa sve do teorija koje nije moguće potvrditi.
Zato bi odgovornost svake demokratske vlasti trebala biti jednostavna: umjesto da građane proglašava teoretičarima zavjera ili širiteljima straha, treba jasno i argumentirano objasniti svoju dugoročnu demografsku i migracijsku politiku. Upravo nedostatak transparentnosti najviše potiče nepovjerenje, a ono se ne može ukloniti prešućivanjem nego otvorenim dijalogom. Jasno i odlučno reći ne želimo nešto što će nama i našoj djeci u bliskoj budućnosti zagorčati život. Gdje će Osječani postati podstanari u rođenom gradu.
Naši junaci ginuli su da očuvaju vjeru i naciju a mi sad pristajemo i nasjedamo na nešto što bi nam se moglo debelo obiti o glavu. Zar nismo svjesni mržnje, i po mrežama i portalima „bliskih” nam muslimana, Bošnjaka u BiH. Njihove Islamske deklaracije Alije Izetbegovića koje se nisu odrekli po kojoj im je draži musliman u bilo u kojem kutku svijeta nego njegov susjed „komšija” druge vjere. I da se isti nisu distancirali od Muslimanske brače, režima Irana. Mašu palestinskim zastavama. Gdje je nestao osječki razum. Žašto radite, i tko to i za koliko i za što radi u korist vaše štete, zla… kada je Europa prepoznala sve opasnosti i prijetnje loše politike i vrača u njihove zemlje mnoge muslimane, Osječani sami sebi kopaju ukopnu jamu.
Evo nekih od komentara: „To se radi smišljeno iz Arapskih zemalja. Hrvatska svakako ne bi trebala dopustiti da se grade džamije, pogotovo što se financiraju iz arapskih zemalja. Kad naprave svoju bogomolju onda se brzo dosele a to je i cilj da se “Osvajaju” kršćanske teritorije i da se vrši tzv. zamjena stanovništva. To je samo zapišavanje terena. Nažalost!”
„Narode na ulice nema ništa od piskaranja kako vam to nije jasno!!?”
„ Mi Hrvati prodane duše a oni se samo podsmjehuju. Ljudi shvatite već
jednom da oni nas mrze iz dna duše.”
„Ja ne mogu vjerovati da bi Osječani to dozvolili. Vlada bi trebala pitati građane Osijeka jesu li za to. Ja mislim da nisu i građani se trebaju žestoko suprostaviti. NI U KOM SLUČAJU DOZVOLITI. „
„Crkve su izgrađene prije više stoljeća ili se obnavljaju zbog rušenja, a u BiH je živjelo 1952. nekih 51 posto Hrvatskog domicilnog stanovništva, pametnim dosta !„
Nove džamije u HR? Hvala ne! T
