VIŠNJEVAC IZ SISKA KAO SVIJETLO U TAMI

VIŠNJEVAC IZ SISKA KAO SVIJETLO U TAMI

3. svibnja, 2021.

Iza potresom razrušena zida stare “Segestice” u vlasništvu Meteor-grupe i “Labuda” Zagreb (Raspudić i Knez) prema temeljito uređenu i potresom razrušenu kolodvoru, i dalje proizvode špirit, ocat i niz drugih proizvoda. Na policama sisačkoga  “Kauflanda” Siščani su ovih dana mogli pronaći i kvalitetan “Višnjevac” s oznakom “Labuda”. Ne onoga “Labuda” za deterdžente i druge proizvode tjelesne higijene, nego njegova sisačkoga pogona alkohola, octa i likera

Napisao: Josip Frković

I Sisak, rodni grad mnogih suvremenika s obala Kupe, Save i Odre, središte rimske provincije Panonije Saviaeje otprije dva i pol milenija i progonjena kršćanstva, pun je ratnih i poslijepotresnih ožiljaka divljanja čovjeka s istoka i prirode u 20. i 21. stoljeću. Osobito, nesretnoga, katastrofalnog 29. prosinca 2020. u 12.19 sati. Statičari i statističari tijekom minulih 120 dana sanacijsko-obnoviteljskoga i kontejnerskoga snalaženja za krov nad glavom i pun želudac, očito s pravom tvrde da je najteže stradala stara ili najstarija povijesna gradska jezgra Gline okružena opkopom stare Maje, potom Petrinja na Kupi i Petrinjčici, a potom i nekadašnji  div s 25 posto industrijskih potencijala hrvatske domovine. Kao i svih minulih stoljeća, međutim, bilo je na tim koordinatama mnogo ljudske patnje prouzročene ekološkim nemarom i nebrigom, pa i kontaminacijom iz dimnjaka pirolitičkih palionica u sastavu industrijskih divova stare, Sjeverne ili Južne industrijske zone u Capragu. Prva je nestala tvornica tanina i furfurola. S njom i tvornica namještaja i DIP. I dok  sa starih postrojenja visokih peći bivše talionice/željezare u šumi Lasinji nestaju zadnji ostaci Bešlinca, odnosno 1937. i kasnijih godina tzv. jugosocijalizma, stare i oronule hale postrojenja “Shella” i ostaci najstarijeg njegova “rafunga”, ispod staroga groblja i župne crkve sv. Marije, prizori svjedoče  o zastrašujuće velikom lokotu madžarskih vlasnika MOL rafinerije za nekad najplaćenije trudbenike. Umjesto rada u Capragu, od tunela do Crnca, dio zaposlenika održavanja dobio je premještaj u inozemstvo, MOL rafineriju nadomak Budimpešte.

 Hrvatski samokresi za utjerivača straha

Rafineriju je, zna se, prodao “crveni” premijer Ivica Račan. Za radnike i rafinerijske sindikalce koje u tajnovito najavljivanoj krizi otpuštanja stotina zaposlenika na razgovor verbalne podrške nije htio primiti umišljeni ministar  (tć), prijatelj favorizirane ravnateljice Nele Slavice iz Nacionalnoga parka Krke, Tomislav Ćorić. Kad već spominjemo bivši gigant crne metalurgije, kojem je sudbinu s kriminalnim krivotvorinama otetih 10-ak milijuna kuna zapečatio novovjeki pljačkaš, suvremeni Jovo Stanisavljević Čaruga u liku jedva otkrivena sisačkoga suca Mihaela i mnogobrojnih bliskih suradnika, još ponešto. Navodno je Uskok otkrio, a vječito pijani vođa bande i divljački obogaćeni Krez priznao, mnogobrojne članove obitelji na istom poslu. Pa i stečajne upravitelje/ice koji su s vrećama gotovine u skupocjenim terencima kružili do jadranskih vila i odredišta. Da bi zločinačke akcije lakše obavio, tip s kojim je stečajka navodno ljubovala naoružao se i s dva hrvatska samokresa, koje je, vježbajući sigurnu ruku ili prijeteći čelnim nesretnicima propalih tvrtki, koristio bez ikakvih ograničenja. Za razliku od slavonskoga Jove Čaruge, ipak,sisački bivši sudac plijen nije dijelio sirotinji… Nije mislio zastajkivati, koristiti stanke, sve dok mu Uskok nije sjeo za vrat. Vjerojatno se tada sjetio “prvoaprilske šale” i uhićenja negdašnje sisačko-moslavačke dužnosnice.

“Herbos”/”Kemokopov” pašnjak magaradi

Kad već spominjemo sisačko-zagrebački pljačkaški lanac od dvanaestoro najcrnjim kriminalom zločinački uortačenih, kažimo da je čelna trojka dugo, mjesecima dugo, viđana u birtijama i u krugu bivše tvornice vinske kiseline, odnosno “Radonje”/”Herbosa”. Stečaj je i njoj, nakon “Slavijatransa” i “Tempa”, nemilosrdno presudio, pa je šest stotina djelatnika ostalo bez mjesečnih zarada i obiteljske egzistencije. Ne spominjući sve nakaradnosti što ih je u kriminalnom poslovanju i pred samu smrt tvornice provodila ekipa vodećih osoba, kažimo tek da su stečaj sa žaljenjem prihvatili i bivši Sovjeti, najveći uvoznici kemijskih sredstava zaštite bilja. I, umjesto da gradska uprava pronađe kreditna sredstva za obnovu bar dijela proizvodnje, “Herbos” je u kolopletu čudovišnih privatizacija prodan dugoselskom poduzetniku zbrinjavanja opasnoga otpada. Za oko mu je svakako zapela krajnje povoljna cijena, ali izuzetno vrijedan zeleni tvornički krug od 20 hektara kraj desnoobalnoga zaštitnoga nasipa Save. I dok se novi naziv bivše tvornice sjaji na logotipu kemijske kooperacije, tvorničkim krugom na sve strane napasaju se konji i magarci…

Teslićevi likeri iz “Labuda”

Da stari i oronuli proizvodni pogoni i poslije stečaja, minimalnim zahvatima obnove postrojenja, mogu i dalje djelovati, najbolje potvrđuje tvornica alkohola, octa i likera stara osam desetljeća. Riječ je o nekadašnjem kombinatu bivšega austrougarskoga i kraljevskoga jugoslavenskoga časnika i kuma beogradskoga dvora Karađorđevića (jedno vrijeme zapovjednika Rijeke), Ličanina Petra Teslića. On je svoje prve rafinerijske kotlove šljivovice smjestio na sjeveru grada, između staroga groblja sv. Kvirina i ložionice, gotovo na kolosijecima i reprezentativnom kolodvoru Južnih željeznica iz 1862. I sve to nadomak riječnog kupskoga pristaništa  i crpilišta tehnološke vode. Kad je dvadesetih godina 20. stoljeća krenuo u potragu za naftom, osnivač pravoslavne parohije Siska i podupiratelj velikosrpske Orjune, ni slutio nije da će otkriti termalno vrelo najtoplije jodne vode u Europi. Korak po korak investirao je i u pogon staklane i drvene ambalaže, pa i u moderno jodno kupalište/lječilište. Raznovrsni likeri tvornice P. Teslić, najčešćih francuskih receptura, donijeli su Siščanima odlikovano europsko ime, a  proizvodi su bili cijenjeni i za druge Jugoslavije. Iako se iza potresom razrušena zida stare “Segestice” u vlasništvu Meteor-grupe i “Labuda” Zagreb (Raspudić i Knez) prema temeljito uređenu i potresom razrušenu kolodvoru, i dalje proizvode špirit, ocat i niz drugih proizvoda. Na policama sisačkoga  “Kauflanda” Siščani su ovih dana mogli pronaći i kvalitetan “Višnjevac” s oznakom “Labuda”. Ne onoga “Labuda” za deterdžente i druge proizvode tjelesne higijene, nego njegova sisačkoga pogona alkohola, octa i likera. (T)

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code