USTAŠA NA STUDIJU U BEOGRADU

USTAŠA NA STUDIJU U BEOGRADU

18. rujna, 2016.

 

Crnčević omalovažavao i vrijeđao Hrvate, dok ih je Bule kao branio. Taj Bule napisao mi je na svojoj knjizi “Ljudi sa četiri prsta” ovu posvetu: “Bratu Hrvatu, pesniku Matiću! Stvara se veliki srpski nacion. Kad to doba dođe ko neznadne slušat srpsku pesmu, slušat će oluju.” Mnogo godina kasnije, kad su Hrvati u bici nazvanoj Oluja njihove zaokupili i pobijedili, sjetio sam se Bule i njegove posvete, davne 1973. godine. Da je bio živ, nazvao bih ga i pitao na koju je oluju mislio?

Napisao: Ante Matić

U vrijeme Juge, svi oni koji su bili sjemeništarci, studenti teologije ili svećenici sa završenom ili nezavršenom teologijom, nisu se nigdje u Hrvatskolj i BiH mogli uspisati na nijedan fakultet. Bez prijemnoga upisivali smo se u Beogradu, Skopju, Prištini, Novom Sadu i Subotici. Tako sam se ja našao u Beogradu i upisao, naravno, bez prijemnoga, filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu.

Prvog časa u prepunoj dvorani, profesor Veljko Korać prozivao je studente. Kad je rekao Ante Matić i ja se digao, gledali su me kao krokodila. Kad je završio prvi sat i ja izišao na hodnik pomalo ošamućen pogledima onih oko mene, podviknuo je neki jak, korpuletan čovjek mojih godina:

Desi bre poglavniče!?”

Ja sam ga pitao zašto me vrijeđa. On je prišao bliže i rekao, da me vodi u Kolarac na piće, pa će mi objasnit zašto je to rekao i još neke stvari. Prihvatio sam poziv i krenuli smo prema Kolarcu. Usput smo razgovarali. On me pitao što sam radio, pa tako kasno uspisujem fakukltet. Ja sam mu onako iskreno ukratko ispričao odakle sam i što sam sve učio i zašto sam došao studirati u Beograd.

Kad smo banuli u taj Kolarac, u tu zadimljnu krčmu, prišli smo stolu za kojim su sjedlila tri pjesnika. Čovjek koji me je nazvao onako na faksu, rekao je još gore: “Doveo sam vam pravog ustašu. Iz Duvna, bre, čovek!.”

Jedan od njih predloži da spojima dva stola, da se ne tiskamo za jednim stolom. Naručili su meni neki lincuru bez da me pitaju što ću piti. Uto dođoše još dvojica pjesnika i opet me Čude predstavljao kao brata Hrvata, hrvatskog pesnika i ustašu. Iza njih došla su još dvojica i jedan od te dvojice bio je Ambro Marošević, hrvatski pjenik. Netko reče: “Bre Ambro, nisi više sam i jedini ustaša. “

Letjele su runde da je divota. Kako nisam bio, navikao piti veće količine alkohola, mene je uhvatilo to njihovo žestoko piće, pa sam počeo slobodnije pitati zašto mene zovu ustašom, a ja sam rođen poslije rata. Onda je Brana pitao, jer je vodio glavnu riječ za stolom: “Jesi li ti ustaša ili srpski sluga? Tako mi registrujemo Hrvate.”

Ako je tako, onda sam ustaša. Rađe ustaša nego sluga. Prasnuli samo u smijeh i Brana je kazao kako sam od danas njegov prijatelj i zvat će me brat Hrvat.

Kako smo nasamarili Amerikanca

Za vrijeme studija u Beograda, kad sam imao koju kintu u džepu išao sam u Kolarac, a katkad u Francusku 7 (klub srpskih književnika), gdje se dobro jede, pije, psuje, muti i bistri sve živo i mrtvo, a ponajviše politika.

U Kolarac su zalazili novinari, mladi glumci, pisci i pjesnici, snobovi i mlade dame željne slave i brbljanja. Jednog podvečerja svratio sam u Kolarac i pridružio se Brani, Aci, Ambri, Čudi i Buli. S njima za stolom sjedio je neki Amerikanac. Pili su svi votku, ali na eks, što me iznenadilo, jer sam dobro znao da Brana pije samo lincuru. Tek što sam sjeo, Brana veli: “Brat Hrvat, pije se na eks i ćuti.”

Kad sam iskapio prvu čašicu skoro sam glasno protestirao jer sam umjesto votke popio vodu, ali me Brana dokačio malo nogom ispod stola u potkoljenicu i zaskočio riječima, da se šuti dok se ispija, a kasnije će krenuti priča, kad ispratimo gosta iz Amerike. Taj riđobradi Amerikanac, navodno bijaše student nečega u Beogradu po svoj porilici zalazio je među pisce i novinare zbog svojega tajnovita posla, pa je tako zapao, po svojoj nesreći među velike pesnike i još veće lokadžije. Kad je Amerikanac eksirao petu votku, počeo je trabunjati nešto sebi u bradu, platio svih pet rundi, digao se i oteturao niz Terazije, a nama je pristupio konabar Šeki i rekao: “Šlušajte, bre, bando pesnička. Svaki ima pasulj so rebra i špricer. Časti vas, majku vam mangupsku, ona fukara iz bedne Amerike.”

Štos je bio u tome, što je Amerikanac pio votke, a mi vodu, pa kad je on platio pet rundi votke, nama je ostalo za grah i gemišt.

Kako sam trgovao u Francuskoj 7

U klubu srpskih književnika, Francuskoj 7 posluživali su slavne i neslavne pisce, pjesnike i razne druge umjetnike i povremene političke pičke, kako ih je zvao Brana, konabar Buda i kuhar Ivo, gospar od Dubrovnika. Ivo je bio kraljev kuhar i neko vrijeme kuhao je Titu, pa ga otjerala Jovanka. Kad bi Ivo pripremio svoje specijalitete, prste ste lizali. Jedne noći došao sam malo ranije, sjedio sam za stolom i krišom čitao katolički tjednik Glas Koncila i katoličku obiteljsku reviju Kana. Ivo je sa strane škicnuo i pitao me što čitam. Rekao sam mu da je to moja stvar, a on će meni: “Bit će i moja”.

Sageo mi se do uha, prišapnuo da mu je nezgodno doći do tih novina, a rado bi ih čitao, pa ako ja njemu budem donosio te novine, on će meni svaki put svoju slasnu pljeskavicu. Tako je i bilo. Donio bih Kanu i Glas koncila, a katkad i još neka katoličlka glasila, dao Ivi krišom iza šanka, a on bi meni donio pljeskavicu. To je postalo sumnjivo mom prijatelju sjajnom srpskom pjesniku Brani, pa mi jednom tiho, da drugi ne čuju, reče u uho: “Pitaj gospara Ivu čita li išta pravoslavno.”

Problem s imenom Ante

Moje ime Ante katkad je nekomu od njih zasmetalo, pa čak i prezimenjaku pjesniku Dušanu Matiću. Kad nas je Brana upoznavao u Francuskoj sedam, pružio sam mu ruku i rekao:

“Matić.”

Pogledao me gotovo radosno i rekao:

“A ime?”

“Ante.”

Ošinuo me riječima:

“Što nisi Stevan.”

A ja sam mu odbrusio :

“Što vi niste Muradif?”

Stari i posve sijedi pjesnik se osmijehnuo, odmahnuo rukom i otišao za stol za kojim su sjedili klasici: Ćosa, Oskar, Bora, Bule i Steva.

” Đe ga nađe?” – odsječe pjesnik Đetić. Aca odgovori umjesto mene:

“U Kuranu ili Kumranu. Tu je neđe!”

Bulina posveta

U Kolarcu katkad sam sjedio sam, a više puta u društvu mlađih srpskih pisaca i pjesnika. Tako sam jedne noći zaružio u društvu Vuka, Bule, Dule, Ace i bogme žestoko se spoprio s nekima od njih, jer je Crnčević omalovažavao i vrijeđao Hrvate, dok ih je Bule kao branio. Taj Bule napisao mi je na svojoj knjizi “Ljudi sa četiri prsta” ovu posvetu:

“Bratu Hrvatu, pesniku Matiću! Stvara se veliki srpski nacion. Kad to doba dođe ko neznadne slušat srpsku pesmu, slušat će oluju.”

Mnogo godina kasnije, kad su Hrvati u bici nazvanoj Oluja njihove zaokupili i pobijedili, sjetio sam se Bule i njegove posvete, davne 1973. godine. Da je bio živ, nazvao bih ga i pitao na koju je oluju mislio? T

11 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Jovo Jovin p. Jovandeke
    #1 Jovo Jovin p. Jovandeke 25 listopada, 2016, 17:07

    Franinom krdu, komunjarima, partizanima, zagrepčancima, pederima, novinarima i ostaloj gamadi – stalno su na jeziku i u glavi: USTAŠE!
    To je dobro!
    Znači, ono kratko vrijeme u “onom ratu” Ustaše su tako radile svoj “posao” da i danas Franina (ako se uopšte zove Frano’) gamad sere u gaće, iako Ustaša odavno nema.

    Koliko je hrvatskih vojnika spašeno, kada bi u ovom zadnjem ratu srbske babe njištale, kada bi vidjele “zenge”: “Evo ustaša! Ustaše! Ustaše!” I sva srbadija, srbčići i srbende u – bijeg, zbijeg, u tri pizde materine.
    I to tako vail!
    ZDS!!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Velebit 1932
    #2 Velebit 1932 25 listopada, 2016, 10:51

    Taj “Ustaša na studiju u Beogradu” na vratima studentske sobi imao je natpis “Ante Matić, Srbin iz Duvna”

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. VELEBIT 1932
    #3 VELEBIT 1932 25 listopada, 2016, 10:49

    ????????

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Frano, frana, crni frana
    #4 Frano, frana, crni frana 19 rujna, 2016, 09:37

    Čovječe isti tekst stalno ponavljaš. Ti nisi normalan

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Bravo Matiću
    #5 Bravo Matiću 19 rujna, 2016, 09:35

    Čitajući tvoje doživljaje, ja sam shvatio te strašne odnose Hrvata i Srba. S njima mi smo bili stalno na gubitku, jer su hrvatski komunisti bili za njih vezani, kao drogeraš za drogu ili kao pušač za cigaretu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Profesor
    #6 Profesor 19 rujna, 2016, 09:32

    “Jesi li ti ustaša ili srpski sluga? Tako mi registrujemo Hrvate.”
    To je krvava istina nas i Srba. Oni nas tako dijele, oni nas tako vide, oni su s nama tako postupali od 1918. do 1990. godine.Mi smo to za njih biloi i ostali,ustaše ili njihove sluge. Nažalost više smo bili njihove sluge nego ustaše.

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Otkriće
    #7 Otkriće 19 rujna, 2016, 09:28

    Taj Frana isti tekst objavljuje gotovo u svakom tjednu na ovom portalu.On stalno sam sebe prepisuje, kopira, jede svoja vlastita govna

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. Za Franu
    #8 Za Franu 19 rujna, 2016, 09:26

    Ne seri, bitango

    Odgovorite na ovaj komentar
  9. Ustaša
    #9 Ustaša 19 rujna, 2016, 09:25

    Zar stvarno postoje žive ustaše.Koliko ja znam odavno nema ži vih ustaša. Pobili su ih četnici preobučeni u partizane i hrvatski komnisti 1945 i narednih još nekoliko godina tamanili su ih u Jasenovcu. Daleko su vipe partizani pobili ustaša i domobrana u Jasenovcu poslije rata, nego što su ustađše ubijakle za vrijeme rata. Jasenovac je radio sve do 1950 godine.Dokle će Srbi Hrvatima nabijat komples ustaša.

    Odgovorite na ovaj komentar
  10. FRANO
    #10 FRANO 18 rujna, 2016, 14:41

    TKO JE ANTE MATIĆ????
    STEPINČEVSKI TALIBAN , DINARSKI DRIPAC ALTAJSKO-MONGOLSKE PASMINE,POKRŠTENI BALIJA, NEKI ANONIMUS, KOJI SE IZLEGAO U NEKOJ DINARSKOJ ČATRNJI U GORI JADIKI , ZOVE SE ANTE MATIĆ, SKRIBENT KRIŽARSKIH STEPINČEVSKIH , PASQUILNIH, HAJDUČKIH, TRIBALNO –TALIBANSKIH DAVORIJA IZ GORE JADIKE U KOJIMA PREBIRE KRVNA ZRNCA STANOVNIKA BALKANSKOG PODNEBLJA I NASLIJEDNO SAZNAJE ,TO SU SLAVENI POD RODNIM I NASLIJEDNIM IMENOM JUGOSLAVENI,KOJI SU SE NASELILI NA OVE BALKANSKE PROSTORE,U DAVNA POVIJESNA VREMENA, KAO HOMOGENA ZAJEDNICA KOJA JE IMALA I DANAS IMA ISTE KORIJENE ISTE ILI SLIČNE JEZIKE KOJIMA SE SLUŽE, ISTU ILI SLIČNU POVIJESNU PROŠLOST ,ISTU ILI SLIČNU KULTURU I TRADICIJU KOJU ŽIVE ,SVE DO DANAŠNJIH DANA, I UVJEK SE USPJEŠNO ODUPIRALI SVIM NAJEZDAMA ,GERMNA , LATINA A POSEBNO MONGOLSKIH RATNIČKIH HORDI ,ANTIH PREDAKA , ČIJI SU SE OSTACI ,NEKOG ČOPORA ,IZOLIRANI, NASELILI NA DINARSKIM OSOJIMA I PRISOJIMA ,KAO HAJDUČKE HORDE PLJAČKAŠA I UBOJICA ,ČIJIJ JE ISPRDAK I NAŠ ,POŠTOVANI,HOMO EREKTUS ,MATIĆ,SA DINARSKIH OSOJA I PRISOJA U BINJIŠU KATOLIČKO-KRIŽARSKOG HRŠUMA , PA ARALAUČE IZ NEKE HAJDUČKE JAZBINE AVAZOM SVOJIH PRADJEDOVA IZ GORE JADIKE TE NAS SLAVENSKE HRVATE, STAROSJEDIOCE NA BALKANSKIM PROSTRANSTVIMA, RASPOREĐUJE PO SVOJIM DILUVIJALNIM NAGONIMA TKO JE TO HRVAT A TKO JUGOSLAVEN ,PA GLE PARADOKSA , U HRVATE DOMOLJUBE UBRAJA TRIBALNO –ANTROPOIDNE ,ALTAJSKO-MONGOLSKE HORDE TALIBANA ,PLJAČLAKAŠA SA DINRASKIH OSOJA I PRISOJA ČIJE JE OBILJEŽJE KRIŽ ,NOŽ ,GENOCID I PLJAČKA, ČIJI JE I SAM ON ,ALATAJSKI ISPRDAK, JER SE NJIHOV RAZUM GNIJEZDI ,REČE HEGEL, NA STUPNJU ČULNE IZVJESNOSTI SA POVREMENIM OPAŽANJEM KOJI JE SPREMAN NOGAMA GAZITI KORIJENE LJUDSKE HUMANOSTI.PA NAS ,ANTIFAŠISTIČKE GRAĐANE HRVATSKE ,SLAVENSKE HRVATE ,AUTOHTONE GRAĐANE HRVATSKE, STAVLJA U ,NEKU ,SAMO NJEMU POZNATU , ODIOZNU JUGOSLAVENČINU, JER MI ,SLAVENSKI HRAVTI, NISMO STEPINČEVSKI ZATUCANI KATOLICI,KRVOLOČNIH ALTAJSKIH DILUVIJALNIH NAGONA I ČINA ,JER SU KATOLICI ,POVIJEST TO ZNA ,KRVOLOČNI KRIŽARI ,PLJAČAKŠI I UBOJICE BEZ IDENTITETA I BEZ DIGNITETA ,U ŠTO SE NE MOGU UBROJITI HRVATSKI GRAĐANI ,SLAVENI .
    .
    PA PROČITATI NJEGOVE PISANIJE NA PORTALU ,UGLEDNOM PORTALU =TJEDNO= IOLE OBRAZOVAN ČOVJEK BI ZAKLJUČIO DA JE TO, NE OSOBA NEGO SPODOBA , ČIJA JE SVIJEST ,REKAO BI HEGEL, NA STUPNJU NESRETNE SVIJESTI KADA TAKVA BIĆA NIKADA NISU SA SOBOM NI PO SEBI ,UVJEK SU ONOSTRANA BIĆA ,ČIJI JE RAZUM SPREMNA NOGAMA GAZITI KORIJENE LJUDSKE HUMANOSTI.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code