ULOMAK IZ NOVE HIT KNJIGE „PRIRUČNIK ZA ESTREMISTE“

ULOMAK IZ NOVE HIT KNJIGE „PRIRUČNIK ZA ESTREMISTE“

8. srpnja, 2021.

 

I zašto je duboka država onda duboka? U prvom redu zato što se – to ste također već oćutjeli – o njoj ne može govoriti ni jasno, ni razgovijetno, što bi prema Wittgensteinu značilo da o njoj treba šutjeti. Da bi se ta šutnja što bolje zacementirala – ćutite također – brinu tehnikalije poput popularnih chem-trailsa (globalnog zaprašivanja), velike farmacije (općeg procjepljivanja), ali i naizgled sasvim dobroćudne obmane poput one da je zemlja okrugla ili da je ljudska noga doista kročila Mjesečevom površinom. Jer tek kad budete uljuljani u varljivu izvjesnost tehničkog i znanstvenog napretka, vi se više nećete pitati tko to iz dubine gospodari vašim životom

Tekst: Biris Perić i Tomislav Pletenec

Kao svojevrsni nastavak na njihov prethodni bestseler „Ne možeš ti to“ ovih dana iz tiska izlazi nova knjiga zagrebačkog pisca Borisa Perića i antropologa Tomislava Pletenca, u kojoj se pod naslovom „Priručnik za ekstremiste. Uvod u anatomiju slabašne misli i njezino vlasništvo nad stvarnošću“ kroz petnaest lekcija na humorističan način obrađuje ekstremizam kao popularni fenomen svjetske, pa tako i hrvatske političke svakodnevice. Uz ljubazno dopuštenje nakladnika, zagrebačke „Naklade Ljevak“ donosimo jedno od poglavlja iz te knjige, što je autori, bar u njezinom ozbiljnom dijelu, s pravom nazivaju „više upozorenjem, negoli zbirkom poučaka“.

7. „Ja“ i istina: Zavjera nas spaja

Kako onomad reče Nietzsche, tko žudi za istinom prije će zagnjuriti glavu u prljavu vodu nego u plitku. To, naravno, nije priča o higijenskim uzusima, jer i plitka se voda može itekako zaprljati, dakako, imate li dovoljno mašte i nepokolebljiva uvjerenja da vas čuvstva vode ravno do logičkih zaključaka. S druge strane, ne reče li Aristotel da istina proviruje iz neskrivenosti, iz čega se sasvim logički dade zaključiti da je netko skriva? Znao je to bome i Hegel, koji je istinu onako dijalektički zastirao debelim naslagama laži, a vi dobro znate tko i zašto širi laži samo kako se ne bi dospjelo do prljavih plićaka istine. Ipak, da vas previše ne zamaramo filozofima i njihovim konstrukcijama, najveći jebač među misliocima još uvijek je Buda sa svojom nezaboravnom rečenicom: „Sam sam se uzdigao do spoznaje, na koga da se pozovem?“ A to se danas jedino i traži, zar ne?

Jedna od temeljnih istina svakog iole čestitog ekstremizma jest postojanje zavjera. One su, naravno, tajne, jer ekstremizam ne bi bio ni upola tako zabavan da nema pronicanja u to općesvjetsko zamagljivanje. Zašto su tajne? Pa valjda da ih vi ne biste otkrili i prestali biti robom zlih zavjereničkih rabota. Jer, kao što i samo ime kaže, zavjera čuči iza vjere i kao meta-kreditna institucija lupa vas i po džepu. A da se zavjere slučajno ne bi razotkrile, e, tome služe em mediji, em slatkorječivost etabliranih političara, em podla industrija zabave, koja vam danomice podastire naopake slike svijeta, koji bi, da kojim slučajem nije tako, bio u cijelosti dostupan vašim sjetilima i u njemu ne bi bilo ni sile, ni nepravde, nekmoli nepravednih silnika koji iz prikrajka vuku konce vaše mizerije. Zato, ekstremisti, nikad robom (koliko god da nam je privreda još uvijek robno-novčana)! Ali nije li, da se načas zadržimo na Mirku i Slavku, također istina da nas u svakodnevnom životu ponajviše porobljuje upravo novac, a tek posredno roba koja se njime može ili ne može kupiti? I nije li i sam Marx pisao o „robnom fetišizmu“, koji danas, u tzv. neoliberalno doba, erotsku nasladu izvlači iz mučenja robe lišenih ropkinja i robova?

I sad ostanimo vjerni Marxu: što je taj nazivao robnim fetišizmom danas se razotkriva kao pohlepni sadomazohizam šačice imućnika, koji njime svoju nadmoć ne samo da potvrđuju, nego je i stvaraju, kao što je robni promet u Marxovo doba stvarao nemili profit. Marx je, naime, još u svome stoljeću ustanovio da profit ne niče na gnojištima upotrebne, već razmjenske vrijednosti (robe ili robova, svejedno). A profitabilne viškove, bili oni financijske prirode, puka naslada ili jedno i drugo, prisvajaju, naravno, „oni“, koji to itekako imaju razloga skrivati pred gladnim očima obespravljenih. Ali, reći ćete spremno, gladno oko samim time nije utisnuto u masonski trokut, pa vidi i što mediji ne žele priznati. Jer to što zakukuljeni moćnici rade s vama medicinski se lijepo naziva triangulacijom (utrokućivanjem) oka, a ne govore li nam zakoni rimovanja da se tu negdje nužno mora motati i strangulacija (davljenje, utapanje i sl.). Ako ne vjerujete, maznite negdje novčanicu od jednog dolara, pa se uvjerite kakvo oko zvjera s vrha piramide. To što oko u trokutu zapravo i nije masonski, nego katolički simbol (Sv. Trojstva) zasad ćete ostaviti postrani, jer nisu ni katolici tu baš sasvim čisti. No, vaše oko je ono što je bitno, a njega neće magliti nikakve prizme, koje su ionako samo trodimenzionalni trokuti. I vi se nećete miriti s trima škrtim dimenzijama, kad znate da istina viri iz četvrte, pete, šeste i tako dalje.

Sad znamo zašto se zavjere taje, a naslućujemo i kako nastaju. Ali što bi točno bilo ono što podli zavjerenički umovi točno taje pred vama? Drugim riječima, imaju li one osim trokutaste forme i kakav sadržaj? Naravno da imaju, ali njega je teško odgonetnuti, o čemu se dovoljno napisao i Marx, čiji najveći grijeh, sad vam to polako sviće, nije toliko bio pokušaj znanstvenog utemeljenja komunizma, koliko odbacivanje bilo kakvog anarhizma, koji bi se hrabro suprotstavio svjetskim zavjerama i raskrinkao ih temeljitije nego što je Marx tobože raskrinkavao nekakve fetišizme. Pa ako je Marx i rekao da svijet treba mijenjati i vi se s time apsolutno slažete, to vas još uvijek ne čini ljevičarom, a bome ni desničarom. Jer ono što je lijevom i desnom ekstremizmu i dalje zajedničko jest zahtjev za promjenom svijeta na revolucionaran način, ma tražila revolucija nadahnuće u staležima, klasama, rasama ili nacijama. Naposljetku, revolucija kojoj vi težite nije ni klasna, ni nacionalna, već istinska revolucija svih vas koje je globalni establišment natjerao da lakovjerno životarite u prljavim plićacima, dok će izvorsku vodu isti taj establišment itekako dobro znati unovčiti, a da vi za to nećete ni saznati.

A kako se točno postiže taj teror odabranih nad uspavanim revolucionarnim terorom potlačenih masa? Za početak zlouporabom znanosti. Pa, tko još nije čuo za tajne elektromagnetske valove ili, hoćete li preciznije, iluminatska zračenja, kojima se možete suprotstaviti jedino dizajniranjem staniolskih šeširića? Jer inače te mračne zrake, znate vi to dobro, ulaze ravno u vaš nezaštićen mozak i tamo proizvode kojekakve neutemeljene žudnje, kao što je, uostalom, i Jura Stublić lijepo pjevao: Ti zračiš zrake kroz zrak. Mozak, dakle, treba prozračiti, a to se postiže radikalnim zatvaranjem istog prema bilo kakvim primamljivim medijskim lažima. Medijske laži, istina, ne zrače elektromagnetski, već, što bi se u narodu reklo, subliminalno, dakle, ispod praga, ispod limesa ili, pojednostavljeno rečeno, ispod limarije. I to nisu otkrili samo limari, nego i tesari, tišleri, recimo Carpenter u svom filmu „They live“, u kojem se iza svake reklame otkrivaju suptilne zapovijedi. Ali ne treba za to biti ni Carpenter, ima uma i u nas, pa će vam tako, za striktno balkanske potrebe, internet-stranice tzv. Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti domovine i dijaspore (HAZUD), lijepo objasniti kako Srbija koristi tzv. EMP-tehnologiju, ne bi li njome zagospodarila mislima, željama i snovima ne samo vas, nego i čitava svijeta. Pritom nažalost nije sasvim jasno stoji li EMP za elektromagnetsko polje, europsku monetarnu politiku, emulaciju misaonih poruka, emancipaciju maskulinih pičaka ili što točno, ali sve nekako paše.

U tome – da sve nekako paše – i jest tajna formula razotkrivanja bilo koje i bilo kakve zavjere, jer ne definira li se i sam znak, to najveće zlo među kriptološkim zlima, kao bilo što za bilo što (aliquid pro aliqo)? Dakle, što god mogli povezati s bilo čim drugim, to vas navodi na trag istine. Uzmimo malo suvremeniji primjer: 5G. Dobro znate da će ta tehnologija izbezumiti i vas i vaš mobitel, ali ne znate zašto. E, na to vam – ponovno za balkanske prilike – odgovor nudi jedan zagrebačko-gornjogradski internet-portal, koji zloguku šifru 5G tumači ovako: zbrojimo li redne brojeve što ih slova p, e, t i g zauzimaju u abecedi (odatle vam konačno i 18 i 88), dobit ćemo 68, što je već dovoljno suspektno. Kabalistički međuzbroj tog broja (6+8) iznosi 14, a četrnaesto slovo abecede je – gle čuda! – j, dakle, Jugoslavija (a ne jebanje, kako ste možda isprva pomislili). Zaključak je, dakle, na dlanu, odnosno, kako bi se u carstvu zla reklo, jednostavan poput graha: EMP tehnologija, koje je 5G samo dio, smišljena je i već se uvelike koristi isključivo kako bi se u manipuliranoj svijesti masa ponovno uspostavila Jugoslavija, koja će potom podmuklo zagospodariti Kinom, Europskom unijom, Njemačkom, čitavim svijetom, SAD-om i naposljetku Hrvatskom.

Istina, na taj način (nazovimo to kabalom ako baš moramo) mogao bi se i sam HDZ preko svoje pisane ćirilične (!) transliteracije (X23) protumačiti kao velika nepoznanica koja se u svom programu povodi za mističnim značenjem broja 23. A podijelimo li 2 s 3 (triangulacija broja 2) dobit ćemo 0,6666666666… i tako unedogled, što je, opet, beskrajno umnožavanje apokaliptičke zvijeri, jer ne piše li i u Otkrivenju: „Tko umije, neka računa“? To što je riječ račun u našem jeziku izvedenica iz latinske imenice ratio (razbor) neka vas pritom ne ometa. Više bi vas trebala uznemiriti činjenica da ste ovaj računski zadatak upravo provjerili računarom na mobitelu, a njega je 5G ionako već zahvatio. I sad bi, eto, svi trebali znati što smjerate, ali vi ćete se takvim objedama hrabro suprotstaviti tvrdnjom da vas u vašem istraživačkom radu još uvijek predvodi svijetao lik tek privremeno poraženog Donalda Trumpa (anus dei), čije njemačko prezime dolazi od tamošnje imenice „Trumpf“, što nije samo adut u kartaškim igrama, nego i germanizacija latinskog „trijumf“. Čemu nas, dakle, uči mistika brojeva, koja, vidimo, nije ni plaćeničko-pitagorejska, ni kabalistička (jer znamo čija je kabala)? Prvo tome da za svaki zlonamjerni lonac postoji poklopac dobra. Nadalje, da nema šifre koju ne bi dešifrirala Enigma u vašoj glavi, kao i da vas tzv. visoka matematika samo navodi na pogrešne zaključke, dočim je za istinite dovoljna i ona pučkoškolska.

Što još imamo od zavjera? Nije nam namjera raditi top-listu, ali tu je, recimo, duboka država. Ta majka svih zavjera prodrla je u međuvremenu u diskurs većine svjetskih parlamenata, pa tako i u hrvatski, služeći mahom kao negativna oznaka nečeg što je riječima teško opisati, a to bi, opet, bila država kao takva. Pouči nas, opet, Hegel da je država ozbiljenje svjetskog duha, što bi značilo da se toj zbiljnosti iz dubina nešto priječi na putu. Jer ako na menijima američke brze prehrane još i nismo pronašli „deep fried state“, „deep state“ ipak nam je dobro poznat, a odnosi se sa kako na pojedinačne korumpirane vlade, tako i na svjetsku nadvladu, koja je tek pravi bauk. S dubokom državom povezuje se, pak, sintagma „duboko grlo“, koja (zakopčajte hlače, nije to pornić) datira nekako od afere Watergate (sjećate se, Nixon i to). Okej, neka je ta afera svijet potresala i relativno davno, ali vi ćete se sad – na tragu gore opisane alternativne matematike i etimologije – s pravom zapitati koja bi to bila „vodena kapija“ kroz čije grlo duboka država ipak progovara. Nije li Srbijom ranih sedamdesetih kružila fama da je rukovodstvo tadašnje savezne države miniranjem Đerdapa nakanilo istu potopiti, a sve zarad ponovne uspostave Panonskog mora kao medija globalne integracije? (To bi se, uz dosta vode, naravno, moglo proširiti i na Hrvatsku.) I eto vam dešifriranih poplava, potresa i sličnih prigodnih nepogoda! No, na stranu nastrane pošalice, duboka država je nešto mnogo gore, jer ona – tko umije, neka surfa – ne stoji samo u službi jedne buduće globalne ekonomije u kojoj više neće biti mjesta za vas i vama slične, nego i onog što smo gore opisivali kao nasladu. A tko se naslađuje na patnji obespravljenih? Naravno, oni pervertiti koji za sebe svojataju pravo na vječnu mladost, vječni život, vječni boljitak, vječni profit i razne druge vječnosti (dakle, Pizza-gate).

Dobro, pitat ćete, kako mi jedna vašingtonska picerija točno može zagorčati život kad ja pizze i ne naručujem, bar ne one adrenokromske? Pa, može, recimo, time što je pizza u svojoj kulinarskoj povijesti iz hrane za siromašne evidentno evoluirala u deliciju odabranih. A što znači da je evoluirala? Nije li i evoluciju onaj neki Darwin po nalogu elite izmislio samo kako bi opravdao njenu tobože prirodno-pravnu poziciju u preživljavanju vlasti? Nu – ma koliko cijenili mafiju – nisu sve zavjere nastale u Italiji i tamošnjoj pizza-evoluciji. Ima nešto i u kebab-revoluciji, točnije, činjenici da se termin duboka država u značenju sprege političkog elitizma, vojne discipline i kriminalnog podzemlja (to ste moguće negdje i pročitali) prvi put javlja u postimperijalnoj Turskoj. A zašto je, bogzna, Istambulska konvencija donesena upravo u Carigradu, a ne, recimo, u nekom podneblju koje bi bilo osjetljivije za njezine subliminalne smicalice, koje vam žele utuviti u glavu da su rodovi evolucijska pojava?

I zašto je duboka država onda duboka? U prvom redu zato što se – to ste također već oćutjeli – o njoj ne može govoriti ni jasno, ni razgovijetno, što bi prema Wittgensteinu značilo da o njoj treba šutjeti. Da bi se ta šutnja što bolje zacementirala – ćutite također – brinu tehnikalije poput popularnih chem-trailsa (globalnog zaprašivanja), velike farmacije (općeg procjepljivanja), ali i naizgled sasvim dobroćudne obmane poput one da je zemlja okrugla ili da je ljudska noga doista kročila Mjesečevom površinom. Jer tek kad budete uljuljani u varljivu izvjesnost tehničkog i znanstvenog napretka, vi se više nećete pitati tko to iz dubine gospodari vašim životom. A lijepo vam probuđeni govore da je Zemlja okrugla tek mjestimice, dočim je u cjelini ravna ploča zasjela na leđa četiriju slonova koji stoje na kornjači, da se na Mjesecu, ako išta, nalaze tajne nacističke baze, čije posade za ljudsku nogu i ne mare, kao i da je svako cijepljenje onkraj laži medicinske etike samo čipiranje budućih robova. I još jedna sitnica uz Zemlju, koju nikako ne treba brkati s tzv. ekološkim upozorenjima: Zemlja jest ravna ploča, ali je iznutra šuplja, jer odakle bi se inače nacističke letjelice mogle vinuti do Mjeseca, Marsa i drugih nam bliskih, isto tako ravnih i šupljih, nebeskih tijela? Okrugla Zemlja samo je izlika za globalizam (odakle nam inače riječ globus?), dok je jedan od prvih plaćenika elite uz Pitagoru sasvim sigurno bio i Euklid. Naposljetku, hoćete li kao osvjedočeni Hrvat radije pjevati „Slavonijo ravna“ ili „Slavonijo blago zakrivljena“?

Za zavjeru se, znamo, kaže još i komplot. Ta se, pak, riječ, tek naizgled slična ukuhanom voću, temelji na imenici plot, koja nije samo pripovijetka ili sažetak filma, nego i nešto mnogo dublje, usudili bismo se reći, duboko poput države. Osim što je engleska, riječ plot je i staroslavenska i označava put, meso ili tkivo, što, opet, upućuje na tkanje, ali i na pletenje, pleter i zaplet (što nas vraća engleskom značenju). Kao put/plot pronalazimo je u srpskom ovaploćenju, ali i u hrvatskoj putenosti. Nadalje, pletu se i ograde, takozvani plotovi, recimo, onaj što ga je Trump htio podići prema Meksiku. Ako, pak, plot nije pleten, nego daščan, bit će upotrebljiv samo ukoliko su mu sve daske na broju. U svakodnevnom govoru oko plota smutljivci se motaju, dok iza njega čuče zaplotnjaci, koji, sjetite se, zajedno s jalnuškim diletantima samo remete sklad plitke države. S druge strane, uče nas da se plota, bila to priča, kontekst, tkanje ili drvenarija, moramo držati. Ali kako ga se moramo držati? Kao pijani! A tko je pijan, taj nije probuđen, to je ipak jasno i to bi bio krajnji interes zaplotnjaka, koji ne kontroliraju samo medije, nego i pregrade koje su ipak tu da razdvajaju, a ne da spajaju, kako o tome katkada snatre pjesnici. Duboka država, ovaj put ona francuska, platila je na koncu konca i Charlesu Baudelaireu da spjeva onu „Opijen valja vazda biti“, dok je, recimo, politbiro pokojne istočne Njemačke u svemu tome ipak naslutio nešto pozitivno, nazvavši Berlinski zid „antifašističkim zaštitnim bedemom“. Tako bi onda valjda i bedem ljubavi trebao biti plot koji odvaja žito od kukolja, umjesto da ih onako zanesenjački spaja. Tko je živio u Jugoslaviji (5G) i gledao tadašnji televizijski ekonomsko propagandni program prisjetit će se da nas je uistinu spajala samo mineralna voda (Radenska qe na bashkon), a otkako smo priniknuli u tajnu pučke matematike spaja nas samo još zavjera (a ne neka tamo triangulirana srca). (…) T

21 komentar

Uskoči u raspravu

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code