GLAVNE TEME

U SPLITU JE ZANIMLJIVO RADITI KAZALIŠTE

17. kolovoza, 2011.

Senka Bulić, direktorica drame na 57. Splitskom ljetu

Piše: Dražen Stjepandić

Splitsko ljeto je najstariji domaći umjetnički festival.  Održava se od 1954. i  starije je od Dubrovačkih ljetnih igara. Ove godine na  Splitskom ljetu u mjesec dana od 14. srpnja do 14. kolovoza održano je 40 različitih predstva. Sve zajedno koštalo je 12 milijuna kuna.
Senka Bulić je bila direktorica drame.  Glumica i redateljica iz Zagreba među najznačajnije osobe u hrvatskom glumištu svrstala se vodeći Scenu Gorica u Velikoj Gorici, gdje je nakon nekoliko zapaženih predstava uz veliku buku u javnosti bila smijenjena od lokalnih političkih moćnika. Jednako kao što kasnije nisu željeli nogometnog prvoligaša iz Gorice su izgnali i vrhunski teater.    
Kad je ravnatelj Splitskog ljeta maestro Nikša Bareza imenovao Senku Bulić direktoricom drame činilo se da su umjetnički krugovi znali cijeniti ono što političari u Velikoj Gorici nisu.

Intervju za portal Tjedno.com napravljen je dopisnim putem dva dana prije završetka Splitskog ljeta

Kako bi opisali ovogodišnje Splitsko ljeto počevši od predstavljanja plakata javnosti pa do zadnje predstave?

-Mogu reći da sam ipak zadovoljna iako je od početka priprema bilo mnogo razloga za drugačiji stav. Nisam mogla predvidjeti da ću veći dio priprema obaviti u atmosferi koja nije bila umjetnički poticajna, uz nepredviđene organizacijske poteškoće koje su samo ometale kreativni dio ovog posla. Mogu reći da sam u kratkom roku u dramskom programu predložila program na koji je publika dobro reagirala jer su obuhvaćeni i klasici, višestruko nagrađivane predstave, pučki teatar, performans… Očekivala sam različite reakcije na program . Ne zanima me kazalište koje nikoga ne motivira, koje ne traži reakciju, koje se ljudi ne tiče ni na koji način. U nekim slučajevima sam se, primjerice za plakat,  moram priznati prilično iznenadila pogotovo zato što nije ni mišljeno da bude provokativan. Među predloženim rješenjima bilo je i puno radikalnijih rješenja. S druge strane mi je drago da se razvija polemika već i uvezi vizualnog identiteta festivala. Kazalište i treba izazvati neku raspravu, sterilne , umivene festivalske atmosfere me ni ne zanimaju.  Šteta je što se u polemikama u vezi programa ne ide dalje od površnih primjedbi ili opredjeljivanja za i protiv bez nekog promišljenijeg stava.

Da li su Vas iznenadile negativne kritike predstave Jean  Michel Bruyera?

-Negativni komentari su uglavnom dolazili iz lokalnog miljea. Ja sam jako sretna što je Bruyere došao u Split i napravio jedno izuzetno zanimljiv i rafiniran performans, spojio je izuzetne momente ovog podneblja u jednu suvremenu simfoniju.Dio publike je bio iznenađen jer je očekivao drugačiju formu zbog toga što je projekt bio uvršten u dramski program. Bilo je zaista raznolikih reakcija, a najmanje je bilo ravnodušnih. Njegov rad nosi energiju velikog djela.

Koliko je koštalo gostovanje Jean Michel Bruyera na Splitskom ljetu?

-Radilo se o koprodukciji, dio troškova je snosila francuska kompanija, Sva potrošena sredstva su u okviru predviđenog troška. Tesko  mi je uopće njegov dolazak financijski ocjenjivati, radi se o  iznimnom umjetniku koji je došao direktno s festivala u Avignonu, koji radi velike projekte u svijetu pa ne želim njegov dolazak  komentirati kroz ekonomsku računicu.

Da li ste u vrijeme boravka u Splitu kontaktirali sa Željkom Kerumom I Duškom Mucalom?

-Kotaktirala sam povremeno s Duškom Mucalom jer je odgovoran za financijsko poslovanje i operativni dio posla budući da HNK Split producira festival. Kotakti su bili vezani uz potrebu olakšavanja realizacije Splitskog ljeta.

U Slobodnoj Dalmaciji je pisalo da je gradonačelnik Kerum govorio umjesto Hekuba hauba, da li je to točno?

-Koliko znam radilo se o tekstu Borisa Dežulovića u kojem ironizira ideju o kandidaturi Splita za kulturnu prijestolnicu Europe,a  pod  sadašnjom gradskom upravom.

Da li je Split  ¨grad slučaj¨?

-Split je grad krajnosti. Ne bih rekla da je grad slučaj, slična je situacija , gospodarski i u kulturološkom smislu  u mnogim gradovima u Hrvatskoj samo što su splitski slučajevi ekstremniji, uočljiviji, često groteskniji pa se čini kao da je situacija u Splitu posebnija nego drugdje. Takav grad koji intenzivno živi svoje suprotnosti traži stalno da se opredjeljujete, da zauzima stav. Zanimljivo je u takvom gradu raditi kazalište. Sljedeće godine sam opet na Splitskom ljetu, imenovana sam na mandat od dvije godine. Već sam u pripremama za sljedeći festival, uskoro ću objaviti program sljedećeg festivala. Osim toga i dalje igram u predstavi Ma and Al sa Markom Mandićem, radi se o koprodukciji mog nezavisnog Kazališta Hotel Bulić, Mini Teatra i Teatra &TD. U devetom mjesecu počinjem režirati Genetov komad Hotel Splendid’s u Mini Teatru u Ljubljani, u planu su mi i neki drugi  projekti.  Radit cu s Tomislavom Ćurkovićem, likovnim umjetnikom i mojim dugogodišnjim suradnikom performans-instalaciju-dramu., zatim iduće godine s Ivanom Jozić, Damirom Martinovićem Mrletom projekt nazvan Pokora.

Pratite li zbivanja na političkoj sceni u Gorici?

-Ne pratim politička zbivanja u Velikoj Gorici.

Što mislite o Vesni Škare Ožbolt?

-Vesna Škare Ožbolt  je bila  dio koalicije koja je glasala protiv mog izvještaja o poslovanju Pučkog otvorenog učilišta iako je bilo financijski uredno i pozitivno ocijenjeno od strane stručne javnosti i publike. Mislim da je njen angažman u politici motiviran samo željom za ostankom na vlasti i s tim povezanim stranačkim koristima i  privilegijama. Ne razlikuje se u tom pogledu od prosječnog hrvatskog političara. Mene u politici više zanimaju ljudi s originalnijim stavom, idejom, veća gesta…

Da li ste bolja glumica, redateljka ili direktorica?

-Svaka od tih pozicija mi je jednako uzbudljiva i kreativna. Nema razlike po pitanju motivacije i zadovoljstva, osim što bih htjela još više vremena za bavljenje i glumom i režijom i produkcijom.

Je li biti žena direktorica ili ravnateljica kazališta u Hrvastkoj prednost ili otežavajuća okolnost?

– Ne mislim da mi je lakše ili teže biti na toj poziciji zbog toga što sam žena, nisam uopće o tom na taj način razmišljala. Možda je ženama teže zbog toga što se njihov angažman uvijek dovodi u odnos s njihovim privatnim životom, uvijek postoji znatiželja u vezi usklađivanja poslovnog i privatnog što s muškarcima nije slučaj. Priželjkujem što više sposobnih ljudi na pozicijama s kojih se mogu mijenjati stvari, ne mislim da treba favorizirati ikoga po drugim osnovama.

Ima li ponuda s filma I televizije?

– Nažalost još uvijek čekam poziv od Larsa von Triera. Dotad necu ući u angažman u domaćim projektima.