U SISKU SU PARTIZANI RANJENE USTAŠE BACALI S KATA, 116 RANJENIH DOMOBRANA SU STRELJANI NA SAVI
2. ožujka, 2016.
Na području Sisačke biskupije svoj prilog sagledavanju povijesnih i suvremenijih događaja dali su i Anđelko Mijatović, Nikola Debelić, Ante Nazor, Ante Beljo, Darko Sagrak, Bruna Esih i brojni drugi hrvatski povjesničari. Od domaćih kulturnih i javnih radnika, svoje referate podnijeli su Lojzo Buturac, Spomenka Jurić, Darko Zahirović, Dragutin Bauman, Marija Krupić, Katica Gašljević, Stipe Vrdoljak, Dragutin Pasarić, Blaž Tominović, Ivan Rizmaul i Andrija Mažić. Prema očigledno nepotpunim podacima Udbinim metodama prorijeđenih arhivskih dokumenata, partizanska je komunistička vlast u današnjoj sisačko-moslavačkoj regiji doista okrutno postupala s razvojačenim vojnicima
Napisao: Josip Frković
Nakon pete javne sjednice Hrvatskog nacionalnoga etičkog sudišta u zagrebačkoj palači „Lisinski“, na kojoj su uz predsjednika Hrvatskog žrtvoslovnoga društva i HNES-a, prof. dr. Zvonimira Šeparovića, o mržnji u javnom prostoru i manipulaciji medijima, pozivajući na potrebu lustracije, govorili Zdravko Tomac, Nevenka Nekić, Zorica Gregurić, Nikola Debelić, Nenad Vlahović, Joško Čelan i Eva Kirchmayer Bilić, vrhunski hrvatski intelektualci i humanisti na etičkoj će tribini 6. ožujka u gradu heroju Vukovaru predstaviti zbornik radova „Vrijeme žrtve“. Zbornik je to Šestog hrvatskoga žrtvoslovnog kongresa održana lipanjskih dana 2013. u Zagrebu i Sisku. Ista tribina ponovit će se 12. ožujka i u Sisku, uz predstavljanje ukoričene HNES-ove etičke osude Tita i njegovih sljedbenika, Stipe Mesića, Ive Josipovića, Vesne Pusić, Budimira Lončara, Zorana Milanovića, Milorada Pupavca, Vesne Teršelič i srbofila Karla Bildta. Podsjećamo, zbornik „Vrijeme žrtve“ objavljen je u biblioteci „Documenta croatica“. Posvećen je nevinim hrvatskim žrtvama pounjskoga Baćina (H. Dubica) iz druge najveće masovne grobnice, iza vukovarske „Ovčare“, otkrivene nakon osloboditeljskoga Domovinskoga rata. Ondje su za okupacije Banovine srpski četnici 21. listopada 1991. mučki strijeljali 76 civila, a sljedećih dana još 32 nedužne osobe. Tragični Baćin i Skelišće na lijevoj obali Une, mjesta najvećeg masovnoga zločina, u spomen ubijenim sunarodnjacima, sudionici kongresa HŽD-a pohodili su u završnici skupa i ondje uz molitve položili vijence. Zašto je prvi veleposlanik pri UN-u, ministar vanjskih poslova i pravosuđa neovisne i demokratske Republike Hrvatske, prof. dr. Šeparović sa suradnicima, osim Mimare u Zagrebu, za mjesto održavanja odredio drugu povijesnu palaču, onu Velikoga kaptola sa sjedištem Ordinarijata Sisačke biskupije? Sisak je kroz gotovo dvoipolmilenijsku povijest imao istaknutu ulogu u nasrtajima i pohodima Kelta, Ilira, Rimljana, Avara i Turaka na zidine gradske utvrde, a pobjedom malobrojnijih branitelja hrvatsko-kranjskih četa bana Tome Bakača Erdoeyja nad osmanlijama 1593.
Visoka smrtnost od „crvenih“ zločina
Od pape Klimenta VIII. dobio je naziv Predziđa kršćanstva. Kad je riječ o novijoj povijesti na sisačko-banovinskim, posavskim i pokupskim vjetrometinama, o Drugom svjetskom ratu i poraću, ovdje se zbio velik broj zločina. Od ukupno 750 masovnih stratišta i grobnica, najviše u Hrvatskoj evidentirano ih je upravo u sisačkoj okolici, ukupno 119. U njima bez križa i imena počiva 45.000 predugo prešućivanih tijela Hrvata, objasnio je prije tri godine prof. dr. Šeparović. Na 6. kongresu HŽD-a prezentirano je 76 referata iz područja viktimologije i martirija, od kojih je većina našla mjesto u zborniku s gotovo sedam stotina stranica. Da Hrvati diljem svijeta ne dopuštaju zaborav i svakodnevno vode bitke za punu istinu o nacionalnoj povijesti, potvrđuje i nastup mr. Davora Božina, podrijetlom s otoka Rave, koji je za tu priliku doputovao iz kalifornijskoga San Pedra. S njegova je rodnoga otoka i Vele Rave, među malobrojnim žiteljima, tijekom Drugoga svjetskog rata bilo 38 žrtava. Iz Njemačke su na kongres došli i dr. Janović (Frankfurt a/M) i Ivan Ott (Stuttgart), te Petar Gelo (Australija) i Vera Valčić Belić (Kanada). U zaključcima zagrebačko-sisačkoga kongresa naglašeno je da je ovo vrijeme žrtve, u kojem ljudi stradavaju na svim stranama. Posebno je istaknuta visoka smrtnost u vremenu komunizma, jer se svakim danom otkrivaju nove jame i novi zločini. Sudionici kongresa HŽD-a ponovili su zaključak kako je Haaški sud svoj politički status potvrdio osudom šest Hrvata iz BiH i istodobnim oslobađanjem dvojice Srba. Nije zaboravljena ni jednostranost Documente Vesne Teršelič, koja s Veritasom Save Štrpca nudi okrenutu sliku zločina na teritoriju bivše države. Osuđen je i pokušaj aktualne hrvatske vlasti da zaštiti udbaške ubojice hrvatskih domoljuba u Europi, te nastojanje da se zaustavi sudska tužba protiv Srbije za genocid protiv hrvatskih pučana.
Noćni rafali masovnih smaknuća
Osim domaćina kongresa, mons. dr. Vlade Košića, koji je govorio o žrtvama tijekom Domovinskoga rata na području Sisačke biskupije svoj prilog sagledavanju povijesnih i suvremenijih događaja dali su i Anđelko Mijatović, Nikola Debelić, Ante Nazor, Ante Beljo, Darko Sagrak, Bruna Esih i brojni drugi hrvatski povjesničari. Od domaćih kulturnih i javnih radnika, svoje referate podnijeli su Lojzo Buturac, Spomenka Jurić, Darko Zahirović, Dragutin Bauman, Marija Krupić, Katica Gašljević, Stipe Vrdoljak, Dragutin Pasarić, Blaž Tominović, Ivan Rizmaul i Andrija Mažić. Prema očigledno nepotpunim podacima Udbinim metodama prorijeđenih arhivskih dokumenata, partizanska je komunistička vlast u današnjoj sisačko-moslavačkoj regiji doista okrutno postupala s razvojačenim vojnicima Oružanih snaga NDH, domobranima i ustašama, te bivšim pripadnicima njemačkoga Wehrmachta, ali i civilima nesklonim novoj vlasti iza 1945. godine. Kroz partizanske logore od Viktorovca do Teslićeve staklane i savskoga nasipa u Galdovu prošlo je, samo u Sisku, tridesetak tisuća zatočenika (uključujući i one iz kolona smrti), a poginulo je više desetaka tisuća građana i seljaka, doznajemo to iz „Sisačkoga žrtvoslova“. Na popisima jugoslavenske tajne službe Ozne/Udbe, agenata u kožnim kaputima, našli bi se mahom imućniji „narodni i klasni neprijatelji“, za koje sudsko procesuiranje u pravilu nije bilo potrebno. Nesretnici su nestajali preko noći, a samo su daleki rafali automatskoga oružja upozoravali na masovna smaknuća. Pokojni Adam Zahirović, časnik domobranstva i sudionik križnoga puta, te predsjednik županijske komisije za utvrđivanje poratnih zločina iz 1996., tragom arhivskih dokumenata Okružnoga suda u Sisku utvrdio je kako je prvih dana i mjeseci crvene komunističke vlasti 836 građana, „zbog suradnje s okupatorom i drugih ustaških zločina“ bilo suđeno, a 77 ih je osuđeno na smrt strijeljanjem. Bio je to nevjerojatan masovni zločin bez ikakva temelja u eventualnoj, neutvrđenoj krivici ubijenih. Samo za zasjedanja prijekoga suda 15. lipnja 1946. na smrt strijeljanjem osuđeno je 27 Siščana. Popis ubijeni, međutim, mnogo je širi.
Strijeljanje ranjenih vojnika kod Crnca
Prema kazivanju svakako najstarijeg Siščanina, katoličkoga povjesničara Lojze Buturca, svega nekoliko dana iza ulaska u grad, partizani su u gradskoj bolnici počeli zlostavljati pacijente. Bili su u potrazi za bolesnim ustašama, pa su dvojicu ranjenika izbacili kroz prozor. U zaprežne furgone, usprkos intervencije nadaleko znanog humanista dr. Ive Pedišića, koji je pomagao pripadnicima svih zaraćenih vojski, utrpali su partizani 116 bolesnika i ranjenika. Njihovi jauci nisu pomogli, pa su Petrinjskom ulicom pod oružanom pratnjom otpremljeni nizvodno od sadašnjega mosta u Crncu, ondje usmrćeni i potom bačeni u rijeku Savu. Dvojica sretnika, Lojzek Knežević (vjerojatno krojač iz Siska – op.p.) i Stjepan Rupčić iz Novoga Sela, koji su umakli egzekutorima, kasnije su svjedočili o tragičnim događajima partizanske strahovlade. Podsjetimo k tome i na prvo javno suđenje, održano u središnjem gradskom parku kraj crkve Uzvišenja sv. Križa, 9. srpnja 1945. Sudilo se trgovcu Luki Paveliću i seljaku Mišku Jakopoviću iz Boka kod Siska. Kronike bilježe da je partizanski sudac bio Mile Petrović (možebitni rođak narodnoga heroja Adama Petrovića Gigca iz Velikoga Gradca – nap.a.), dok je asistent bio pravni stručnjak dr. Zogović. Branitelj Pavelićev bio je istaknuti sisački odvjetnik dr. Matija Šipuš, koji je argumentima rušio tvrdnje tužitelja o suradnji s okupatorima, te da je njegov branjenik utamničenim pravoslavcima odvozio hranu u logor. Tužitelj mu je, istina, zamjerio što nije otišao u partizane, pa je konačnim pravorijekom Luka Pavelić osuđen na 15 godina zatvora , odnosno prisilnoga rada i trajan gubitak nacionalne časti. Član HSS-a i zapovjednik Mačekove „Seljačke zaštite“, također je osuđen na 15 godina prisilnoga rada i trajan gubitak nacionalne časti. „Sisački vjesnik“ što ga je uređivao kasniji sudac Marijan Kolak, izvijestio je kako je okupljeni narod bio nezadovoljan blagim kaznama za „suradnike ustaškoga režima“.
Predugo prešućeni domoljubi
Osim omiljena sisačkoga katehete vlč. Petra Žagmeštra, život je izgubilo pet sisačkih profesora, tri gimnazijalca i niz drugih građana. „Sisački žrtvoslov“, na temelju svjedočenja bliskih rođaka ili građana, bilježi 35 sljedećih žrtava: Ivan Bosec, Ivan Bras, Ivan Cavrić, Đuro Cvetnić, Josipa Gojmerac, Mirko Grahovac, Drago Hodak, Antun Jerković,Albina Jerković, Marija Kolar, Matija Kolarić,Marko Kraker, Grga Krpan, Stjepan Krsnik, Ankica Linder, Milan Lončar, Đuro Malina, Josip Maričević, Luka Milković, Josip Nemeth, Vjekoslav Ocvarek, Milka Pavlak, Luka Penga, Ivan Petričević, Marijan Pilipović, Josip Rajković, Antun Saler, Ivan Šaš, Juraj Šebek, Adela Škrljac, Zvonimir Škrnjug, Tomo Vujić, Anka Zajec, Vjekoslav Zajec i Mladen Žepić. Mladi gimnazijski profesor Žepić, još uvijek u odori hrvatskoga domobranstva, ubijen je na ulici od prvih partizana koji su 5. svibnja 1945. upravo ulazili u grad. Simpatizer partizana i kompartije ubijen je nimalo slučajno: Prilikom osvajanja pojedinih mjesta partizani su bez ikakvih ograničenja bjesomučno i potpuno slobodno 24 sata ubijali civile. Spomenuti i deseci tisuća drugih više od sedam desetljeća naprosto su prešućeni, zaboravljeni. Stoga će stilizirani hrastov križ uz neku od šumskih komunikacija putnike i namjernike podsjećati na tu činjenicu, na nepravedno i osvetnički usmrćene žrtve jugoslavenske komunističke vlasti. U domoljubnoj akciji „Za križem“ učinit će to članovi „Hvatskoga domobrana“ Siska, Petrinje i Kutine i brojnih drugih veteranskih i stradalničkih udruga, mnoge Rimokatoličke župe, zavičajni klubovi i škole. Iza toga u suradnji s forenzičkim stručnjacima Ministarstva hrvatskih branitelja trebala bi početi terenska istraživanja i ekshumacije zemnih ostataka koji zaslužuju doličan i čovjeku dostojan pokop. Pozivamo potomke žrtava pokopanih u Brezovici, Capraškoj i Kotar- šumi, grabovačkom Jeliku, Taborištu, Šaševoj i Čemernici da se jave uredništvu našega portala Tjedno kako bismo objavili sjećanja na tragične događaje iza preokreta 1945. godine.T
