GLAVNE TEME INTERVJU

TUĐMAN I VESELICA SU JEDNO VRIJEME USKO SURAĐIVALI

4. prosinca, 2025.

Kod nas nije bilo mobilizacija. Većina ih se dragovoljno javila u hrvatsku vojsku… pri tome smo dobro pazili koga uzimamo u naše redove.  Lokalna vlast tada je funkcionirala besprijekorno, a sve odluke su se donosile u općini, na međustranačkom vijeću, i to jednoglasno. Okupljanja su bila u mjesnoj zajednici. Svi smo bili angažirani u političku akciju po nacionalnoj osnovi, uključujući Maticu hrvatsku i lokalnog župnika. Nažalost, bez podrške iz Zagreba, Drniš je vrlo brzo „pao“

Razgovarao: Darko Petričić

Drnišanin Željko Huljev  bio je tjelohranitelj i bliski suradnik Marka Veselice – predsjednika Hrvatske demokratske stranke – HDS-a. Kada bi Mrko Veselica dolazio na područje Dalmacije, brinuo bi se za njegovu sigurnost dok je boravio na tom području. HDS, po nazivu i kratici, bila je najsličnija HDZ-u, a Veselica je bo Tuđmanov najozbiljniji politički konkurent. Kao svjedok vremena Huljev pojašnjava odnose između dva politička lidera i otkriva zašto HDS nije mogla uspjeti na hrvatskoj političkoj sceni

Kako ste dočekali 90-te godine, najavu demokratskih promjena u Hrvatskoj, i koji su bili vaši prvi kontakti s politikom i političarima?

• Moj prvi kontakt s politikom doživio sam kao član drniškog gradskog orkestra. Naime,1970. godine, Franjo Tuđman, kao predstavnik Matice hrvatske, došao je u Miljavce kod Drinovaca kako bi otkrio spomenik Stjepanu Radiću. Tada sam nastupio u orkestru koji je tom prilikom izvodio himne. Tada sam bio najmlađi glazbenik u orkestru, imao sam sam samo 11 godina. To mi je bio prvi nastup u životu, a svirao sam klarinet. Tom prilikom Tuđman je održao prigodni govor. Nakon, toga došla je 1971. i nastup dugotrajne hrvatske političke tišine. Dvadeset godina kasnije, Tuđman se ponovo vratio na Miljevce, kod Drinovca, i tada je održao politički govor na velikom narodnom okupljanju. Po mojim stavovima, njegov govor je bio možda malo preradikalan, pa je, kao političar i osoba, Marko Veselica bio za mene prihvatljivija opcija. Imao sam prema njemu političke simpatije i zbog njegovog robijanja za Hrvatsku kao i zbog načina političkog razmišljanja.

Hrvatske opcije

Kada je došlo do vašeg prvog susreta s Markom Veselicom?

• Bilo je to početkom 90-tih godina nakon što je u bivšoj državi omogućeno višestranačje i osnivanje i registracija drugih i drugačijih stranaka nakon dugotrajnog komunističkog monopola. Pristupio sam Marku Veselici i njegovoj stranci – HDS-u. Bolji i stariji pozivatelji političkih prilika u to vrijem znaju da su u početku Marko i Franjo usko politički surađivali i dogovarali se. Imao sam osjećaj da nam je bilo svejedno, hoće li na vlast doći Franjo Tuđman, Marko Veselica ili Savka Dapčević Kučan. Sve su to bile hrvatske opcije. No, Tuđman je, nekako, uspio povući najviše ljudi uz njegovu stranku…

Kad su u Drnišu započele mobilizacije, jesu li se one provodile po stranačkom ključu, odnosno, jesi li se prvo mobilizirali nehadezeovci?

• Kod nas nije bilo mobilizacija. Većina ih se dragovoljno javila u hrvatsku vojsku… pri tome smo dobro pazili koga uzimamo u naše redove. Lokalna vlast tada je funkcionirala besprijekorno, a sve odluke su se donosile u općini, na međustranačkom vijeću, i to jednoglasno. Okupljanja su bila u mjesnoj zajednici. Svi smo bili angažirani u političku akciju po nacionalnoj osnovi, uključujući Maticu hrvatsku i lokalnog župnika. Nažalost, bez podrške iz Zagreba, Drniš je vrlo brzo „pao“, a ja, kao i moji sumještani, odlazimo u progonstvo. Do kraja rata promijenio sam 9 lokacija  boravišnih adresa. Odavde se odselilo za vrijeme rata odselilo 11.000 ljudi. Jednostavno se nismo mogli obraniti jer nismo imali, osim osobnog i lovačkog naoružanja, nikakvog drugog oružja. Drniš je najranije „pao“, već – 17. rujna 1991. godine. Oni koji su ostali, nad njima su počinjena zvjerstva, naročito u Promini, gdje je masakrirano preko 70 ljudi.

Što se vi tada učinili?

• Ja sam otišao u Split i tamo nastavio politički i vojno djelovati, pa smo tamo osnovali i naoružali prvu HDS-ovu postrojbu. Nakon razoružavanje jedne JNA kasarne. Kasnije su u Split došli HOS-ovci kako bi osnovali svoju stranku koju su ubrzo naoružali. Radili smo zajedno. Prvi izlazak na teren, za HDS-ovce bilo je odlazak na teren kod Unešića.

Što je za to vrijeme radio Marko Veselica?

• On bi povremeno dolazio u Split, a svaki put kada bi došao na ovaj prostor, ja sam mu bio tjelohranitelj i čuvao ga. Bio sam s njim na svakom koraku, uključujući i njegov odlazak na Sinjsku alku 1992. godine. Kada bi došao u Dalmaciju, strogo je tražio da odemo do prvih linija gdje je posjećivao naše borce donoseći im hranu, cigarete i druge potrepštine.

Sjećate li se pada Drniša?

• Neposredno pred pad Drniša, telefonski sam zvao sjedište Hrvatske demokratske stranke u Zagreb. Tražio sam Marka Veselicu, osobno. Nisam ga mogao dobiti, ali se javio Ivan Gabelica.

Ogovorio mi je da je Marko na sastanku, pa neka njemu kažem što treba.

– Treba nam oružje, odgovorio sam. – Krenut će na nas za nekoliko dana!

– O kakvom oružju ti govoriš, vikao je. – Nemamo mi nikakvo oružje.

– Ima oružja, ono koje smo dijelili policiji. Ostalo ga je još.

– Ne znam o čemu govoriš – odgovorio je.

– Dajte mi Marka, tražio sam.

– Nema Marka. Marko je na sastanku, odgovorio je i spustio je slušalicu.

To mi je bio prvi signal da s Gabelicom nešto nije u redu. Marko Veselica nikada nije saznao za taj telefonski razgovor. Nakon toga, Gabelica je uvijek prema meni ima jednu distancu, kao i ja prema njemu. Kasnije sam saznao zašto. Danas sam uvjeren, da sam uspio telefonski doći do Marka, da bi riješio ovaj slučaj.  Nakon toga, Drniš je pao, kao što sam rekao, a HDS se počeo raspadati, a sva zvučna imena počela su napuštati stranku, uključujući Slobodana Praljka, Ante Paradžika, Željka Olujića… Većina njih odlazi u HDZ. Cijela šibenska podružnica HDS-a je prešla u HDZ. Zbog takvih političkih i kadrovskih kretanja, kako bi se spasila stranka, osniva se nova politička opcija pod nazivom Hrvatska kršćanska demokratska unija- HKDU koja je trebala spasiti opozicijsku scenu i potpun raspad stranke HDS-a, nakon loših rezultata na izborima. Očekivalo se da bi stranka sa demokršćanskim vrijednostima bilo dobro rješenje i da bi u svoju organizaciju mogla povući druge manje stranke. Kasnije je Gabelica osnovao svoju stranku Hrvatsku čistu stranku prava –  HČSP, a sa HKDU-om nije bilo neke sreće. Članovi HDS-a su se raspršili po drugim strankama ili su napustili politiku, a i ja sam napravio malu distancu prema aktivnoj ulozi u stranačkim aktivnostima. Na kraju sam završio u HSLS-u kao drugoj i posljednjoj mojoj stranci. Iz poštovanja prema Draženu Budiši i Vladi Gotovcu. Nakon toga HDS je nestao sa političke scene.

Udbaške strukture

U kakvim su odnosima bili Marko Veselica i Franjo Tuđman?

• Mogu reći da nikada od Marka nisam čuo grubu riječ o Tuđmanu. Marko u javnim nastupima nikada nije želio dobivati političke poene na kritici Tuđmana i njegove politike i tu je bio principijelan. Marko je cijelo vrijeme, za njegovog bavljenja politikom, imao i čuvao „robijaški kodeks“ i nije želio nikakav uspjeh na račun diskreditiranja protivnika. Poput Paraginog HOS-a, i HDS je imao naoružane svoje formacije, ali su ona za vrlo kratko vrijeme stavljene pod zapovjedništvo ZNG-a i Tuđmana, za razliku od HOS-a. Za razliku od Tuđmana, Markovi javni nastupi imali su težište na ekonomiji, a Tuđmanovi na politici i vojnim rješenjima za Hrvatsku. Gabelica se predstavljao kao nacionalist i desničar bez konkurencije. Za razliku od njega, Ante Paradžik je bio stava da se Tuđmanu daju slobodne ruke, u prijelaznom razdoblju, da se vidi što će napraviti, a na kraju će se „napraviti računi“. Do toga nikada nije došlo, zbog njegove likvidacije. Tako su završili svi koji su tražili da se nakon rata i osamostaljivanja Hrvatske provede čišćenje politike od udbaških struktura. T