To je priča za lordove s Gornjeg grada
Piše: Saša Radović
336 ljudi na dvadeset osam lista sanjaju zlatnu europsku fotelju i 8.000 eura mjesečno. Neki i mnogo više, sigurnost svoje imovine i imunitet!
Travanjski izbori za europarlamentarce posebni su zbog toga što ništa ne znače za svekoliki hrvatski puk. Izaći ćemo na taj izborni igrokaz za odabir 12 europarlamentaraca iako je Dom lordova s Markovog trga već odabrao podobne. U mreži elite ima zaslužnih, a ima i onih koje treba zaštititi. Što bi se dogodilo da, na primjer netko upita Ivana Jakovčića odakle mu sve to što ima, a znamo da jučer nije imao ništa? Ili nekog drugog tajkuna s liste? Kad odu tamo daleko u Europu, sve će se zaboraviti, nitko neće upirati prst u opljačkane milijune…
Odabir zaslužnih i povlaštenih nije bio lagan. Vođeni su dugi stranački i međustranački pregovori, dogovori, trgovine, pa i ucjene, ali sada se sve zna.
– Kako, pa nisu još gotovi izbori? – upitat će naivni.
Već i vrapci na granama pjevaju o stotinama tisuća lažnih glasača u Hrvatskoj kojima je lako manipulirati izbore i izabrati „koga treba“. Stroga mama Europa također sve zna, ali smješka se i rukom pokriva oči. Podla Europa nada se da će nas ukrotiti. No, uskoro će ta Europa morati dobro otvoriti oči da nekom europarlamentarcu ne nestane sat s ruke ili lisnica iz džepa. Ili da nestane novac iz nekog EU fonda. Davne 1975. veliki hrvatski domoljub i vizionar Bruno Bušić dokazao je da pozna svoj narod. U svojoj pjesmi on kaže: „Vidjet ćete kako naši kradu“.
GLASAČI NE ODLUČUJU
Travanjski izbori ipak nisu uzaludni zbog predizborne utrke. Iako ta pozadina izbora u ovom slučaju nema nikakvog utjecaja na konačni rezultat – otvara vidike, saznanja o našoj naivnosti, ali i o bliskoj perspektivi. Dovoljno je pratiti predizborne nastupe stranaka i „lista“. Iz niza usputnih dekorativnih igrica, koje nemaju nikakav učinak, lako je iščitati da hrvatski puk ne odlučuje – ama baš ništa!
Dobar primjer u tim znakovitim igricama bila je i predstava Obiteljske stranke (OS) na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. OS snažno vjeruje da hrvatski narod u svakom trenutku ima pravo odlučivati o svojoj sudbini! Ne daju hrvatsko nacionalno blago: izvore, rijeke, more, jezera, šume, planine, ravnice, otoke, ceste, zračne luke, HEP. To blago pripada hrvatskom narodu, a ne pojedincima ili velikim europskim ili svjetskim korporacijama! Ne žele zagađenje hrvatskog ozemlja GMO-om! Ne žele da Domovina bude odlagalište stranog opasnog otpada. Na kraju izlaganja svojih želja, obiteljski ljudi se naslanjaju na maestralno djelo „Mein Kampf“ velikog praktičara Adolfa Hitlera. Oni ne žele da Hrvatska bude baza za emigrante ili naseljavana Nehrvatima! To je opasno. Zamislite da nam se doseli neki Crnac, Arapin, Slovenac ili, ne daj Bože, Srbin. Ne bi valjalo!
Šalu na stranu, većina tih želja može proći, ali vjera da imamo pravo odlučivati o svojoj sudbini – zaista je glupost! Je li itko od tih dragih obiteljskih ljudi bilo što odlučio, je li išao u inozemstvo i uzimao milijardske kredite? Je li nas netko od njih preveo preko ruba siromaštva i gurnuo na dno dna? Ako jest, zaslužuje doživotni zatvor na ovom svijetu, a na onom drugom, pakao! A to zaslužuje barem 80% današnjih privremenih stanovnika Gornjeg grada. U vlasti i oporbi.
Nastup Obiteljske stranke samo je primjer naših zajedničkih želja i žalosne nemoći da bilo što promijenimo demokratskim putem. Zaboravimo ovu farsu za europarlamentarce, zamislite samo neke naše nove izvanredne izbore. S 500.000 do 970.000 lažnih, mrtvih i izmišljenih glasača opet bi bio neki Zoran Milanović ili još gore, crni Karamarko! Peticije, referendumi, mirni prosvjedi i pritužbe, samo su hrpe potpisanih papira na koje oni odozgo pljunu, bace u školjke i puste vodu. Od kilometara prosvjeda stradaju samo naše cipele. Umjesto vila i rogulja, kao u vrijeme Matije Gupca, nosimo jalove transparente. Konačan rezultat demokratskih pokušaja; lordovi s Gornjeg grada i njihovi sateliti rotiraju se u funkcijama. Svejedno je tko je vlast, tko oporba, oni postaju još bogatiji – mi još siromašniji!
VRIJEME KOJE DOLAZI
Što misli Obiteljska stranka ili što misli bilo koji građanin RH, kako ne dati izvore, rijeke, more, šume i ostalo? Bez kordona plaćenih specijalaca s dugim cijevima i bez privatne policije, ne možemo obraniti ono što je naše. Ostaje nam samo da kleknemo pred Hrvatskim saborom ili Vladom RH i smjerno molimo da nam ne prodaju Domovinu. No, malo je vjerojatno da će se Leko ili Milanović rasplakati. Uostalom, možda su te rijeke, šume i ostalo već prodane? Dio sigurno jest, ali ne znamo koliko?
Nije dobra ni zabrana GMO! Svakim danom kruha je sve manje, dobar je i onaj jučerašnji, prekjučerašnji – pa i onaj nezdravi! Bolje išta, nego ništa, bolje i GMO. A, posebice je opasno tražiti da nam Domovina ne bude odlagalište stranog otpada. Kontejneri za otpad, pa i za onaj opasni otpad – mjesto je ručka i večere, za sve više ljudi…
Plakati, tisak i TV navode na što veći odaziv na travanjske izbore. Treba li poslušati, izaći? I treba i ne treba – svejedno je!
Izbori za europarlament bacanje je u vjetar 85 milijuna kuna državnog proračuna, ali background, nije uzaludan. Predizborne predstave ukazale su nam na vrijeme koje dolazi. Moramo se pripremiti na skoro dosizanje dna egzistencije, a zatim i na teški proces rušenja kula crnog kapitala.
Anno Domini MMXIII.
Još nema komentara
Uskoči u raspravutako je s tranparentima i parolama si mozemo obrisat rit. Samo sila silu svrgava! Netreba narodu nikakav vodja. Najbolji vodja je prazan stol i prazan zeludac! Kako se lopovi mogu organizirat i netreba im nikakvi vodja! Nisu valjda posteni gluplji od bande da im treba vodja i da se ne mogu samoorganizirati? Ili se varam, pa su mozda lopovi u Hrvata vecina ,te posteni nemaju sanse?
Nikda narod sam ne reagira, netko ga treba povesti, treba povod i onda netko tko zna stati na čelo
Grozno, da ne moze biti groznije!!!! Ciklusi razvoja Hrvatske su uvijek jednaki a narod nikako da se “osvijesti”…..Sto se jos treba dogoditi pa da narod reagira?