TESLINA MAJKA JE BILA HRVATICA

TESLINA MAJKA JE BILA HRVATICA

5. listopada, 2013.

6885950465 1899969ae3 z

Veliki znastvenik je pisao hrvatskim jezikom

 

Napisao: Mirko Vidović

U srcu sam duboko religiozan, mada ne u ortodoksnom značenju riječi i stalno se odajem zadovoljstvu i vjeri da najveće tajne našeg bića tek treba da budu protumačene.”

                                                                                                            Nikola Tesla.

Čovjek je, kako zapisa Pavao iz Tarsisa, u svijetu i potrebna je ljudska povijest da postane zreo duhom. On je znao da: „Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo je tijelo životinja, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje…“(I.Kor.15,40) Te: „.Posijano je tijelo životinje a uskrsnut će tijelo duhovno. Ako postoji tijelo životinjsko, postoji i tijelo duhovno“ (Kor. I. 15,42).

Čovjek se od ostalih bića faune razlikuje po tomu što ima moć da uoči i shvati posebnosti u prirodnom okolišu u funkciji kojeg je stvoreno ljudsko tijelo. Uoči po svijesti i shvati po njegovoj intuitivnoj prirodi. Ovo drugo odvija se već milijunima godina, od onog časa kad je čovjek shvatio da postoji razlika između svjetlosti, vatre, dana i noći, sunca i mjeseca. I na to upozorio sebi slične. Stariji su iskusniji – iskusniji predvode.

Otkad postojimo i kročimo kroz prirodu stvari stalno smo se zapitkivali – što je to ili ono, u prvom redu, potrebno kako bismo opstali u tolikim opasnostima od kojih smo se mogli braniti samo zdravim razumom koji postoji samo u svijesti pronicljivijih. Ipak oduvijek se je čovjek pitao: tko sam ja? Ja, koji živi u prirodi stvari i živih bića, u smjeni godišnjih doba. Uostalom svrha svih umnih napora čovjeka u kulturi Helena bila je: „Upoznaj sebe samoga“. A to je moguće samo sustavnim upoznavanjem elemenata i sila prirode u funkciji kojih je stvoreno naše tijelo.

Prije čovjeka postojala su najrazličitija svjetleća tijela i bića.Visoko na nebu, uokolo nas na zemlji i čak pod vodom. Čovjeku najdostupniji bio je i ostao – svitak koji se javlja ljeti bilo da puže na zemlji (ženka svitka) bilo da leti u zraku (mužjak). Sjaji, a ne emanira toplinu. Javlja se samo u doba parenja – ljubav živim organizmima dvospolne faune daje čudesna svojstva. Otkud  toj sitnoj čas gusjenici čas letećem insektu svojstvo da izsijava relativno jaku svjetlost, koju nazivamo skupnim nazivom lampyridi, i kojih ima oko 2.000 podvrsta.. Kako to?

SVJETLEĆI FENOMENI

Senzori za primjećivanje svjetlosti svitaka se nalaze s donje strane glave, a površia tijela uključujući tu i krila koja kod ženke ne omogućuju let, čemu onda služe.  Francuski biolog Dubois izišao je s tvrdnjom da svjetlost svitka proizvodi enzim koji je nazvao ‘luciferoza‘, koja se aktivira u neposrednoj blizini dioksina. Uradi se o interakciji trifosfatnog adenosina i minerala magnesiuma. ‘Paljenje’ svjetla omogućava  biosvjetlost, a proizvod je redukcije kisika: molekule nitrata s kisikom  na način paljenja kad kisik dođe i utrnuća kad se kisik potroši. Ustvari organizam svitka funkcionira kao prvi uočljiv prirodni mini-akumulator, koji se ‘puni’ sunčevom svjetološću (površinom krila, koja su kod ženki stvorena samo za tu funkciju, jer ne može letjeti) danju i troši noću između pozitivnog i negativnog ‘pola’ .

Slično sjaju svitaka imamo u prirodi i svjetleće fenomene  – fosforescencije. Fosforescentna bića faune ne osvjetljuju okolicu nego li čine vidljivima površinu dijelova ili čitavog tijela. Ta bića asimiliraju vanjsku svjetlost i kondenziraju je u svom organizmu. Upotrebljavaju je u određenim trenutcima i za potrebe obrane ili da privuku žrtve. Stručnjaci za nano-fenomene tvrde da se ta „re-emisija apsorbirane svjetlosti može dovesti u vezu sa stanjem energije u kvantnoj mehanici“. To stanje energije je velika enigma i ona više asocira na ‘strukturu praznine’ nego li na prirodu čestica u suodnosu. Primjećeno je da ta luminiscencija može biti manje-više vidljiva i da to ovisi o samoobrambenog ili lovačkog ponašanja svjetlećeg bića kao – proizvod stanovitog manifestiranja svijesti i volje.

Takva luminscencija se može proizvesti u laboratoriju pod osvjetljenjem UV u epruveti u ubloženoj iznutra otopinom silicija. Pomalo ironično djeluje činjenica da te ‘fosforescentne’ pojave ne potječu najčešće od posredstva fosfora, nego o kemijske emanacije svjetlosti. To otkriće omogućilo je široku upotrebu ‘foscforescentnih’ dijelova raznih uređaja među kojima su najćešće upotrebljavane – kazaljke na satu.

INTERAKCIJA PRIRODNIH POJAVA

Može se reći da je svjetlost emanacija čestica  s površine tijela, bilo kao emanacija ili refrakcija, dok je magnetizam srodna emanacija koja dolazi iznutra struktura koje proizvode ili prenose magnetizam. Strukture koje proizvode magnetizam  kad mijenjaju svoj poredak čestica mijenjaju poredak a kadkad i odnos magnetnih polova. Zemljina jezgra je jedan veliki magnet – jer je željezo (u svim kompozantama zemljine mase) proizvođač unutrašnjih silnica koje teku s južnog pola i uviru u sjeverni, mijenjajući kadkad onu površinu na zemlji na kojoj se usklađuju polovi emanacije i apsorpcije. Ali zemljine magnetne silnice stvaraju na površini zemlje prirodne magnete koji zadrže svojsta magneta i nakon devijacije smjera magnetnih silnica zemlje. Ta magnetizirana mjesta nazivamo arheomagnetizmom. Svi magneti su ne-izbježno bipolarni. Polovi suprotnog smjera se prvlače dok se isti polovi odbijaju. O srodnosti tih dviju emanacija mnogo je pisano, a ovdje navodimo jednadžbe Maxvella iz devetnaestog stoljeća koje tu srodnost definiraju:

Maxvellove jednadžbe uzimaju ujedno svojstva i elektriciteta i magnetizma u jednu te istu teoriju elektromagnetizam. Taj uvid je omogućio proizvodnju elektromagnetizma na vještački način. Najjači magnetizam se dobije upotrebom željeza i elemenata iz skupine željeza (željezo, nikel, čelik, kobalt)). Suvremena tehnologija ima posvuda najrazličitije oblike i veličine magnetizma.

Postojanost u davnini magnetiziranih dijelova zemljine površine omogućuje proučavanje dislokacije površinskih ploča pa i procjenjivanje njihove starosti. Zna se dogoditi da munja udari neko mjesto na čijoj površini se zateknu stijene u čijem sastavu se nalaze željezne čestice. Udar struje magnetizira te stijene koje dobiju novo svojstvo – emanacije magnetnih silnica.

Uz kemijske elemente koji mogu biti trajno ili kratkotrajno magnetizirani, postoje i elementi koji omogućuju bolji i brži provodnik elektriciteta  a paramagnetski elementi – aluminij, platina i mangan. Treću grupu elemenata koji prenose magnetizam, a ne zadržavaju ga su: balak, cink, zlato i srebro. I jedna i druga od ovih grupa grupa kemijskih elemenata ulaze u sastav generatora elektriciteta, odnosno magnetizma, tj. – elektromagnetizma. Trajno magnetizirani mogu biti dijelovi od željeza i kroma, koji imaju kristaliziranu strukturu bilo kasičnog rasporeda kristala, kubnog rasporeda atoma, bilo kvazi-kristala (ima i tzv. ‘tekućih kristala’, koji su sve češće u upotrebi u zadnje doba).

Postoje dva smjera u protoku elektriciteta – anodni i katodni. Na generatoru oba smjera struje su uzajamno postojana, dok su anoda i katoda na napravama koje funkcioniraju potroškom struje – obratno usmještena: na tim uređajima katoda omogućuje ulazak elektrona strujnog dovodnog smjera. Anoda je pozitivno nabijena, a katoda pak negativno. Pozor, na generatorima je taj odnos obratan.

NAJZNAČAJNIJA SVOJSTVA LJUDSKOG DUHA

Posebno i osobito: U ljudskom okruženju, okolišu i u samoj ljudskoj prirodi postoji niz manifestacija koje čovjek još nije uočio. A od onih koje su uočene – jer mnoge još nisu objašnjene, a niti je iz njih proizišla neka pragmatična upotreba. Ipak  kako protumačiti nagon živih bića za migracijama u točno određeno doba godine, i na zemlji i u zraku a i pod vodom. Od najznačajnijih svojstava ljudskog duha, savjesti, ni sami teolozi ne znaju mnogo. Što se intuicije tiče, daleko smo od toga da možemo shvatiti, a kamo li objasniti, otkud u ljudskoj svijesti sve brojnije ramifikacije najrazličitijih razgranaka matematike, do kojih se ne dolazi ni empirijskim ni eksperimentalnim postupcima. To sve dolazi iz unutrašnjosti u kojoj po savjesti dolazi intuicija kao – ne posredna spoznaja.Također je nije moguće pokriti pukim  ne znanjem, a nju pak isprikom sumnje i samu anticipaciju bez koje ni u strogoj znanosti ne bi bilo shvatljivo teleološko vrjednovanje znanja. A spomenimo tu i telepatiju, slutnju i savršeno jasno očitovanje ne dvojbenih pojava i osoba, virtuelnog okoliša i savršeno jasnih i iznimno inteligentnih poruka koje te istinske, a ne tek virtuelne, osobe izgovaraju. Daleko smo dakle od toga da poznamo sami sebe, a kamo li svijet po Logici Stvaranja.

EMPIRIJSKA I EKSPERIMENTNA OTKRIĆA I NJIHOVA POVEZIVANJA

Izim izvora tople i hladne svjetlosti, Čovjek je oduvijek živio  u okruženju u kojemu su sijevale munje koje su trajale kratkotrrajno i premda su isijavale hladnu svjetlost, palile su vatru. Čovjek koji se je grijao na vatri koju su palile munje, bio je jedino biće koje se nije bojalo vatre: kad je shvatio da opasna vatra može biti i izvor topline u doba hladnih dana, a kasnije i za spremanje hrane.

Odlamajući škrilje kremena za svoje oružje, a i sječiva mesa ubijenih životinja, Čovjek je otkrio da iz (s)udara dvaju komada kremena vrcaju iskre. Jedno od najsudbonosnijih ‘tehnoloških’ otkrića u doba kad se je – kako to zapisa Pavao iz Tarsisa – u životinji pojavio čovjek – intuitivno svojstvo i shvaćanja onog što je, po izlasku iz one ‘Platonove pećine’. Čovjek shvatio povezivanjem u memoriji nekoliko pojmova koji su u njegovoj svijesti stvorili misao. U Zarathuštrinim ‘Gathama’ imamo riječ „mainyu“ i manyao s dva sasvim različita, ali srodna značenja: Manyao znači – munja, a mainyu pak –mnijenje. Kad mi danas  kažemo ‘sinu mi u glavi’ tada izgovorimo jedan od najstarijih religiozni izričaja: kad sijevne u Nebo – analogno tome: kad mi sijevne u galvi – onda se radi o očitovanju istine u svjetolsti koja sve, mada nakratko, obasja. To ‘sijevanje u glavi’ zapravo je akt spoznaje u samospoznavanju i ono sve više zaokuplja ljude, koji u svjetlu dive manifjestaciju Životoviorca: Svjetlo od svjetla. Svetlo u Nebu i svietlilo u ljudskoj duši. Iz misterija svjetla koje potječe iz istog praizvora, nastala je prva prava religija.

Tek tad i tako ljudsko biće je postalo Čovjek, kojeg isključivo označava – intuitivna moć, odnosno zdrav razum. Korisna vatra u pećini ako je okretno održavamo ima ulogu: prosvjetljenja, obrane od zvjeri, kuhanja jela i začetka smisla za stvaranje ljudskom rukom  pod ljudskim okom

Komadi kremena u rukama Čovjeka: udari komadom kremena o drugi komad kremena i – sijevne iskra te zapali trulu – U kamenu dakle, ma kako bio tvrd i hladan – nalazi se stanište vatre – koje i nas danas toliko zaokuplja. – to je vjerojatno najtrajnije oruđe/oružje koje je omogućilo ljudima da se održe na životu i da nadžive velike opasnosti koje su dolazile od ponašanja faune u ne promjenjivom ciklusu njihovog načina postojanja/opstojanja kroz cijelu povijest trajanja njihove posebnosti. Starije i mlađe kameno doba su bile prave ere najstarije i najdulje periode ljudske povijesti. Povijest tzv.‘homo habilisa’ je ustvari naša povijest koja, u odnosu na povijest ljudske vrste koja joj je prethodila predstavlja doba prije ‘pet minuta prije podneva’.

Manifestacije ‘elektriciteta‘ iz munja kroz svu povijest zemljine kore, bile su svojstvene optičkoj percepciji, a otkriće ‘magnetizma‘, ‘sijamskog brata’ elektriciteta daleko je novijeg datuma. Čovjek je to osjetio i uočio tek pojavom ‘željeznog doba’, koje je zapravo počelo (u Bosni), gdje je Čovjek otkrio korisne strane tog metala, obilno ga proizvodio i raznosio po svijetu po logici krivulje spirale – u ne posrednom okolišu pa sve dalje. Magnet je otkriven i shvaćen u središtima starih civilizacija koje su se razvijale upotrebom željeznih predmeta. U doba Antike, ljudi su shvatili da munja zna biti  uzrok magnetiziranja željeza i ferolegura, a uz jantar i ovčije runo – kad u noći prijeđemo suhim dlanom po njemu, zna ‘svjetluckati’. Povezanost elektriciteta i magnetizma je svojstven zadnjim dvama stoljećima našeg modernog doba i, još nije posve iscrpljen, pogotovu što magnet proizvede elektricitet, a elektricitet pak – magnet.

Skoro svi helenski mislitelji bili su učenici iranskih teozofa. Tako je Tales iz Mileta doveo u vezi pojavu elektriciteta i magnetizma upravo zbog svjetlosti munje koja je znala prouzročiti pojavu magnetizma.Grci su sve shvaćali optički a kauzalitet su tražili u specifičnoj ‘volji bogova’: triboelektricitet su objašnjavali na animistički način: stvari su prividno ne žive prirode, ali u stvarima djeluje poseban duh.

Još u Antici ljudi su uočili a zatim i osjetili svojstva morskih bića koja su svjetlucala noću ili u dubina. A jedna od riba – barbun  (na francuskom ‘torpille’) ubijala je svoje žrtve kratkim ali snažnim nabojem elektriciteta. To svojstvo je navelo Scriboniusa Largusa, u doba imperatora Klaudija I. da liječi migrene upotrebom elektriciteta te ribe. Sve do ne davno ‘elektrošokovi’ su šarlatanski upotrebljavani za liječenje umnih oboljenja.

Mnoge stvari Čovjek je uočavao ili othrivao empirijskim putem. Ali dogodilo se ipak da početkom 18. st.  talijanski liječnik i astronom, Luigi Galvani otkrije svojstvo bio-elektriciteta amfibijske životinjice – žabe. Kad je za hranu pripremljenu i oguljenu žabu stavio u mjedenu posudu pak je dotaknuo (spontano) kositrenom vilicom, – mrtva žaba se je kovrljila kao da je živa. To je bilo praktički prvo otkriće pojave elektriciteta između dva različita metala.  Tako je otkriven, ovaj put eksperimentnim putem i načinom – temelj elektrokemije.

Riječ ‘elektricitet’ upotrebljena je prvi put tek u šesnaestom stoljeću (W.Gilbert), a godine 1733. Du Fay je uočio privlačenje i odbijanje nekih predmeta elektriziranih trljanjem: smola je davala pozitivan, a staklo pak negativan elektricitet. Amerikanac B. Franklin iznio dokaz da je munja ustvari emanacija elektriciteta od koje se može zaštititi gromobranom. Ch. De Coulomb je obrazložio 1785. prirodni zakon po kojemu predmeti s električnim nabojem međusobno reagiraju.

Uoči nastupa epohe elektromagnetizma, obrađen je fenomen statičnog elektriciteta. Ramsden je izradio prvi generator statičkog elektriciteta i otkrivaju tehnologiju kondenzacije elektriciteta.  Zahvaljujući upotrebi kemijskih elemenata, a zatim dolaze otkrića emanacije toplote i boja električne struje.

Prije James Clerk Maxwella otkrili su i odnos između elektriciteta i magnetizma i pokušali to definirati posebnim prirodnim zakonom: Ampere, Faraday, Biot i Savart.  Faraday je otkrio elektromagnetsku-indukciju: stvaranje električne struje unutar magnetskog polja. Godine 1832. Hippolyte Pixii pariški proizvođač školskih uređaja za emanaciju elektriciteta proizveo je prvi uređaj za indukciju elektriciteta s pomalo komičnim vanjskim rotorom od postojanog magneta oko unutrašnjeg statora sa žičanim namotajima. To je ustvario bio i prvi generator izmjenične struje uređen tako da izmjeničnu struju pretvara u – jednosmjernu struju – pomoću Amperovog preusmjeritelja (s dvije polukružne vitice) koje omogućuju inverziju polariteta. Iskrenje u toj alternaciji smjera ustvari je bilo i otkriće autoindukcije.

Samo godinu dana kasnije ruski fizičar H. Lenz složio je formulu za smjer induciranog elektriciteta. Ta postignuća omogućila su Maxvellu da izradi ‘Teoriju odnosa elektriciteta i magnetizma’, baza na kojoj je ustaljen ovodobni elektromagnetizam. Talijanski inženjer G. Ferraris iz svega toga izveo je svoju postavku o okretnom polju u slogu elektromotora.

Ipak, još je 1799. Talijan Alessandro Volta smislio električnu bateriju slaganjem kružne pločice raznih metala (uglavnom bakra i cinka) razdijeljenih suknom namočenim u kiselini.

Godina 1822. prijelomna je godina u umjetnoj proizvodnji elektriciteta. Te godine Peter Barlow je složio uređaj ‘Barlowovo kolo’, koje može biti smatrano kao prvi elektromotor.

Novosti se tad šire još brže zahvaljujući tiskanom materijalu, a samo desetak godina kasnije (1834) ruski profesor Jakobi izradio je elektromotor jedne konjske snage, i ugradio ga u manju lađu s lopatama. Elektromagneti dobiveni indukcijom. Magnetizirani stator i rotor  tako da je unutrašnji elemenat nepomičan, a vanjski pak okretan. Iako inovacija predstavlja snažan korak naprjed – njegova kompleksnost je potakla Amerikanca Davenporta čiji je motor ustvari prototip ovodobnih elektromotora – elektromobilne snage. Te iste godine Davenpotrt je izradio i terensko vozilo koje pokreće elektromotor novog tipa. Taj motor imao je linearni potisak, slično pogonskoj snazi na parnoj lokomotivi.

Otkrića se zbivaju a slijede u sve manjim razmacima – jer je godine 1837. Nicolas Callan složio i prvi transformator s primarnim i sekundarnim dijelom.  Godinu dana kasnije Grafton Page uspio je u spiralnom  solenoidu elektromagneta kroz koji prolazi komad metala vezanog oprugom, koji je složio od dva elektromagneta u obliku slova U i ugradio ga u terensko vozilo .

Godine 1840. Barbouse je složio elektromotor tako da je linearni klip zamijenio rotativnim elementima koji rotiraju naizmjenično, jedan za drugim, zahvaljujući uređaju za izmjenično spajanje struje. Pet godina nakon toga G.Froment je pojednostavio sve što je prije njega bilo ugrađivano, i složio rotirajući sustav pomoću dvaju prstenova na fiksnom dijelu elektromagneta oko rotirajućeg kotača.

Nakon tih otkrića i umijeća proizvodnje, transformiranja i konzerviranja elektriciteta, slijedi 1859. Plante-ovog otkrića reverzibilne baterije, odnosno akumulatora.   Iste godine Pacinotti uspijeva složiti ‘Panicottijev prsten’ – bazu našedobnog dinamo-uređaja. Taj uređaj može služiti i kao generator i kao motor  (koji stvara ili troši struju). Nakon toga, prava rutina, Englez Wilde konstruirao je dinamo, u kojem je, umjesto postojanog magneta, ugradio elektromagnet koji opskrbljuje strujom pomoćni rotativni uređaj.

Ali godine 1869. Belgijanac Gramme izradio je pravi elektromotor koji u većoj količini proizvodi istosmjernu struju, nazvan ‘Grammov stroj’.

Američki inženjer i poduzetnik Thomas Edison ulazi u povijest masovne proizvodnje i distribucije istosmjerne električne struje koncem sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća, osobito proizvodnjom i distribucijom elektičnih žarulja s ugljikovim vlaknom.

Godine 1879. u Švicarskoj, u gradu St-Moritz postavljena je i postala operativna prva hidrocentrala jačine 7kW. A koncem 1883. M.Desrez  ostvario je sustav prijenosa struje na veće daljine od 14 km – između gradova Vizille i Grenoble da bi omogućio rasvjetu u središtu grada.

Iste te godine, 1883. Gaulard i Gibbs uspijevaju  postaviti prvi dalekovod  električne energije  na 40 km zahvaljujući naizmjeničnoj struji pod naponom od 2.000 V.

 Godine 1886. George Westinghouse utemeljio je tvrtku Westinghouse Electric Corporation. Nakon uspješno postignutog patenta za transformator, on je uspio osvijetliti grad Buffalo – prva mreža s naizmjeničnom strujom.

Na scenu stupa, 1887. Nikola Tesla koji je osnovao tvrtku za proizvodnju alternatora. Zahvaljujući njegovim uspjesima baš na tomu području izmjenična struja odnosi pobjedu u prijenosu struje na daljine. Njegovo zalaganje za višefaznom izmjeničnom strujom  (1882) okrunjeno je konstrukcijom rotacijskog magnetizma što omogućuje rotaciju osovine s navojima. Tesla je postao nenadmašivim zahvaljujući posebnim sustavom namotavanja nazvanom ‘montage Tesla’ i na području radioelektriciteta. U jakoj konkurenciji i to u Americi, Tesla je propao financijski, ali je njegovo ime postalo simbolom jedinice za magnetsku indukciju u sustavu SI – simbol T.

KREATIVNA MISAO PROIZLAZI – PO INTUICIJI  – IZ DOBRE MEMORIJE

Epistemološki pristup obradi navedene građe omogućuje koherentnu prosudbu cjeline pa i u onim slučajevima u kojima postojeći podatci tek sugeriraju cjelovit uvid. Tako je Mendeleev uspio izraditi svoju ‘Tablicu elemenata’, a osobno Nikola Tesla nam je ostavio zapis u kojem iznosi i svoj promotivni pristup razradbe zamisli prije nego li pristupi sklapanju uređaja – koji su u stvari primjena virtuelnog plana.

Tesla svjedoči: „Ne žurim se započeti s praktičnim poslom. Kad mi se javi ideja, odmah je u svojoj mašti počinjem graditi. Mijenjam konstrukciju, usavršavam je i već je u mislima pokrećem. Posve mi je nevažno pokrećem li svoju turbinu u mislima ili je ispitujem u laboratoriju. Čak primjećujem kada nešto nije u redu. Tako mogu brzo razviti i usavršiti misao, a da ništa ne dodirnem.“ (v.’Teslina biografija’, Google).N.B. Tesla je pisao na odličnom hrvatskom jeziku, a tako je i govorio.

Od posebne je značnosti Teslina sklonost k čitanju. Osobno tvrdi da je obilazio knjižare i knjižnice u potrazi za knjigama u kojima je uvijek nalazio štogod što je kompetiralo njegovu memoriju i uvjetovalo složeno razmišljanje. On nije pravio neku oštru granicu između virtualnog i zbiljskog, kad god mu je virtuelnost davala dojam mogućeg on je to smatrao – ostvarivim..

U tomu smislu, zapisao je: „Jednom zgodom došao mi je u ruke roman Abafi poznatog pisca Josike. To je djelo na neki način  probudilo moju uspavanu snagu volje i ja sam počeo vježbati samosvladavanje“ (Itd,).  O svom odnosu prema silama prirode i svemu što je učio u školama i u životu, Tesla je zapisao slijedeće: Napredak i razvitak čovjeka bitno ovise o invenciji. Najvažniji produkt stvaralačkog uma je izum. Njegov je krajnji cilj potpuno ovladavanje uma prirodom i iskorištavanje njezinih sila za potrebe čovječanstva. To je težak zadatak izumitelja, koji se često pogrešno shvaća i nedovoljno nagrađuje. On međutim, nalazi golemu kompenzaciju u zadovoljstvu koje pruža njegov rad i u spoznaji da je on jedinka izuzetne sposobnosti bez koje bi vrsta već odavno propala u teškoj borbi protiv nemilosrdnih elemenata. Naši prvi pokušaji sasvim su instinktivni, puni mašte, živi i nedisciplinirani. Što smo stariji, razum se sve više potvrđuje i mi postajemo sve sistematičniji i promišljeniji. Ali, sve dok nisam sazreo, nisam shvatio da sam izumitelj.. (Id.)”

TREBAO IĆI U SJEMENIŠTE

Bitno je reći da je Nikola Tesla odgajan u europeiziranoj hrvatskoj obitelji, kojem otac bijaše svećenik u Grčko istočnoj crkvi (koja je postojala i uspješno djelovala u Hrvatskoj više stoljeća sve do 1918. Godine, a sve dok je Karađorđevići i Pašić nisu ukinuli i zabranili ( nasilno je pretvorili u pravoslavnu, tj.SPC !), a majka katolkinja Mandić. Zato je bilo predviđeno da Tesla nakon mature uspješno položene u Karlovcu, ode na daljnje školovanje u sjemenište. Ali nakon mature Tesla je obolio od kolere i jedva je ostao živ. U borbi za život kad se je njegov otac nadvio nad njegov krevet, rekao je da bi mu snaga došla od očeve privole da ide studirati tehniku. Tako je i bilo.Tijekom svog studiranja u Gratzu, Tesla je doživio pravu irupciju intuicije u svojoj svijesti. Ta intuicija je poslala dominantom svih Teslinih umnih napora i o tome je zapisano:

Većinu svojih djela ostvario djelovanjem intuicije. Njegova su ostvarenja započinjala prvo u njegovoj predstavi, vizualnoj, a zatim je to prenosio na papir i u praksu. Bio je gospodar magičnog svijeta. Prvi susret sa svojim magičnim moćima dogodio se tijekom njegovih studija u Gracu. Oko njega su čitavog života stvarani mitovi i legende (Id.). Prosvijećeni prosvjetlitelj.

Te ‘magične moći’ su zapravo snažna sposobnost virtuelne koherencije koja nastaje iz asocijacije dobro zapamćenih podrobnosti. Njihovo dovođenje u uzajamnu vezu i odnos je zapravo smišljanje promišljenih podrobnosti dok ih ne dovede u uzajamnu vezu i već ‘u glavi’ složi plan koji treba prenijeti na papir, a zatim realizirati kao napravu u materijalnom slogu.

U toj ‘magičnoj moći’ samo odlična memorija i to samokritički strukturirana omogućuje zorno dozivanje u svijest stečenog znanja iz prirode i odnosa prirodnih sila, zatim iz onog što je učio u školama, laboratorijima i doznao u tisku – i sve uzimao kritički i samokritički dovodio u vezu posebne podrobnosti od kojih je dobijao virtuelnu viziju cjeline koju je prenosio na papir, izrađivao u laboratoriju a zatim, u načinu djelovanja i svrhe shvaćao da je postigao nešto novo i to je patentirao. No kad je analitičkim umnim postupkom dolazio do zaključka da taj isti patentirani ustroj može biti djelomični izmijenjen i poboljšan, on je i to eksperimentirao a zatim patentirao. Tako je, uzimajući u obzir realno, svojim intuitivnim darom promišljao nove projekte ali tako da je u njih unosio što pojave u prirodi, što u davnim otkrićima preteča, a što svojih intuitivnih inovacija i – od svega pravio projekte za koje se ne može reći da su bili – imitacija onoga što su drugi stvarali, pa bilo to i u velikim laboratorijima Thomasa Edisona ili Westinghause-a. Te tvrtke bile su za njega ustvari laboratoriji gdje je, po svojim zamislima i planovima, mogao eksperimentirati svoje izume i dokazati superiornost svog uma nad svojim ma koliko bogatim konkurentima i profiterima.

Ali kad uzmemo u obzir ovlaš navedenih primjera primarnih i sekundarnih zamisli i realizacija prethodnih stoljeća, shvatit ćemo da, za razliku od svih njih, Tesla nije paplao prstima u mraku i igrao se izvođenju eksperimenata na temelju vjerojatnosti, nego je najprije u svojoj svijesti dovodio sve potrebne podrobnosti u uzajamnu i koherentnu vezu i tako – sa sigurnošću – prenosio zamisao na papir i materijalizirao ih u laboratorijima. Ta Teslina sigurnost u sebe je i njegove velike i bogate konkurente dovodila do bijesa i stoga je imao mnogo ljubomornih neprijatelja i vrlo malo prijatelja. Ne intuitivni ljudi smatraju da je intuicija bluff iza kojeg se kriju urote lukavih koji manipuliraju naivnima. Ipak intuiciju nije moguće ni unijeti izvana ni ugasiti unutra ljudske svijesti. Dar neposredne spoznaje – je dar Stvoritelja. To svojstvo svoje savjesti otkrio je i kod ostalih živih bića. Ali njegovo ‘ljubovanje’ s jednom golubicom omogućilo mu je da shvati da postoji telepatija i ne samo u mentalnom sklopu ljudi. Tesla je uspostavio ‘daljinski’ odnos sa svojom golubicom i to opisao na slijedeći način: “Taj golub je bio radost moga života, volio sam je kao što muškarac voli ženu. Ako sam joj bio potreban, ništa drugo nije bilo važno. Dok sam nju imao, imao sam i svoj životni cilj. Trebalo je da samo pomislim na nju, da je pozovem i ona bi doletjela. Ja sam nju razumio i ona je razumjela mene, govorio je Tesla.” (Id.).

Kad to iznese na javnost jedan bez dvojbe kreativni genij kao što je to bio Nikola Tesla, tad se tu ne može govorit o ‘dijalektičkom materijalizmu’ i afabulaciji smušenika. To je također eksperimentirana istina koju pozitivistička znanost još nije – valja reći, ni načela.

Kad su ga jednom pitali vjeruje li u Boga i kojoj religiji pripada, odgovorio je Tesla je proučavao prirodne zakone svemira i došao do novih spoznaja i otkrića, ali je smatrao da nije došlo doba da svoja otkrića otkrije javnosti. Preporučio je poznatom umjetniku, znanstveniku i piscu Walter Russellu da njihova zajednička otkrića zaključaju i sakriju kako ih nitko ne bi našao još 1000 godina, sve dok čovječanstvo ne postane zrelo i spremno da ih čuje.

U prirodi stvari i njihovih suodnosa, sigurno je da ne postoji mrtva materija. A o brzom prenošenju na manje i velike daljine emanacije elektromagnetskih valova ljudske misli, nije ni blizu dovoljna Mendeljejeva ‘Tablica elemenata’, a niti svih pa i najinfinijih zemaljskih čestica od kojih su građeni kemijski elementi. Na sve 5o postoji prihvaćanje postojanja u postojanosti protomaterije. Stanje protomaterije se definira aksiomom „beskrajno sitno i beskrajno veliko – jedno su i jedinstveno“. U besprotežnosti beskrajno velikog – od kojeg dolazi i u koje se vraća sve što je iole dimenzionirano, mogu se tražiti odgovori na zagonetke i telepatije i manifestiranja pojavnosti koje nisu iracionalne, jer iracionalnost postoji samo u funkciji racionalnosti. One dolaze iz intuicije kao ne posredne spoznaje, a ne obratno. T

15 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Vesko
    #1 Vesko 27 siječnja, 2020, 09:00

    Pozdrav svim srbima konvertitima u danasnjoj HR.
    Posto je u pitanju moja rodbina,moji licani,ovaj lazni tekst me ne cudi.Naravno da su u pitanju srbi i sa majcine strane i sa oceve.U to vreme je postojala Austrougarska a NDH nacisticka tvorevina se pominje od dr.sv.rata.Vazno je da nikada ne zaboravite da ste srbi svi vi u HR sto mrzite svoj rod a mozete reci da ste i foke.Kolektivno demonizovani ljudi na prostoru danasnje HR!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Guest
    #2 Guest 15 listopada, 2013, 07:09

    Čestitam. Ovo je najjbolji članak ikad objavljen o Nikoli Tesli, te zlosretnoj hrvatskoj povijesti.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Šime
    #3 Šime 12 listopada, 2013, 10:20

    Znanost može biti sadržajna i zanimljiva. Zato jer oni koji žive Teslinim načinom života ili životom znanstvenika a doista tragaju za nečim posebnim možda što i otkriju i slučano pronađu ali uz puno odricanja i izazova ! No istina može biti i beskrajno divna jerbo je postojana. Dok znanost ima svoje parametre koji je prate i nadziru. Zato ustanove kandidiraju pojedine znanstvenike i u fizici, i svake se godine dobivaju Nobelove nagrade za otkrića ..! No zašto Tesla kao takav nije dobio Nobelovu nagradu preporučam da se o toj temi i tekstu raspravlja.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Berekin
    #4 Berekin 10 listopada, 2013, 18:12

    Ovako su diktirali svi cenzori totalitarnih sustava i držali ako ne u pokornosti ono u šutnji one koji su ih nadilazili umom u svakom pogledu. Znanost ima svoje dobro poznate zakone koherencije i krajnje preciznih podrobnosti, i samo šarčatanmi mijenjaju misaonost i osjećanje.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Mislilac
    #5 Mislilac 10 listopada, 2013, 16:26

    Što je to Berekin smislio ?

    Jeli to kakva misao?

    Zar je moguće istinu sakriti ?!

    Uključio sam bez namjere da bilo komu što sugeriram kao hrvatski praovoslavac, Hrvat.

    Poznajem povijest ove stare Grčko istočne crkve u Hrvatskoj, koja je po svojem vjerskom obredu slična kao i Grko katolička crkva, još odavno me zanimaju knjige povjesničarke Agneze Szabo ….

    Svi detalji u tekstu su suvislim mišljenjem autora prožeti, pa i komentari su popraćeni s argumentima. Sve što je ovdje napisano čini mi se da je pouzdano i dobro poznato. Detalji o crkvi su dobro poznati svima povjsničarima u Hrvatskoj i Srbiji.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Stevo Bojić
    #6 Stevo Bojić 10 listopada, 2013, 16:16

    Nek Berekin sumnja koliko hoće i prihvaća drugačije zapažanje Duvnjaka, koje je bez činjenica!

    Teslina mjaka djevojačkog prezimena Mandić došala iz jedne od najpoznatijih tadašnjih hrvatskih obitelji udavši se za učenog Nikolinog oca, Hrvata, Ličanina, doista vrlo učenog europeiziranog grčko istočnog svećenika. Udala se za svećenika Hrvata, i crkva je bila hrvatska, a ne praovoslavna. Jerbo takve u tadašnjoj Austro Ugarskoj nigdje nije bilo, čak ni kakve male kapelice.

    Obitelji i vjernici te crkve su u toj Grčko istočnoj crkvi u Hrvatskoj u to doba govorili hrvatski i njemački i bili Hrvati!

    A uz majčin jezik Nikola je dobro poznao njemački …jerbo je napamet znao i Gotheova djela Fausta….

    Stoga “kvazi znanstveno” pametovanje i zatiranje te slavne crkve uzrokovalo je zastrašujuće posljedice.

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Berekin
    #7 Berekin 10 listopada, 2013, 12:46

    To toliko radi potrebe krajnje preciznosti u znanosti, dajem u neku ruku za pravo Duvnjaku koji sumnja u tvrdnju da je Teslina obitelj bila ‘europeizirana’ i da je majka Nikolina potjecala iz ‘obitelji Mandić’ Čitavi pasus u kojem je riječ o Teslinu podrjetlu je netko namjerno obesmislio i balkanizirao, usprkos upozorenja da to ne čini. No, daleko smo mi od ‘europeizacije’, kako vidimo…

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. Beograd
    #8 Beograd 10 listopada, 2013, 12:20

    Uključujem se u raspravu vrlo zanimljivu. Poznato je kolika je bila okrutnost zločinaca Pašića i Karađorđevića koji su zabranili svako djelovanje GRČKO ISTOČNE CRKVE u Hrvatskoj, i proglasili je Srpskom praoslavnom crkvom, a gotovo sve svećenike s obiteljima okrutno pogubiili kao nedavno mnoge građane Vukovara ili Srebrenice.

    Samo oni iznimni svećenici Grčko istočne crkve u Hrvatskoj su preživjeli i njihove obitelji, i to su oni koji su uspjeli pobjeći u izonozemstvo, i spasiti sebe i obitelji. To isto zlo je isto zadesilo tad najstariju doista autokefalo pravoslvnu u državi SHS Crnogorsku pravoslvnu crkvu koja je dobila autokefalnost odavno još od 1760-ih, a Srpska praoslvna crkva 1879. godine

    Odgovorite na ovaj komentar
  9. Osijek
    #9 Osijek 10 listopada, 2013, 12:11

    Duvnjače poštovani,

    ovako stvari stoje kada je u pitanju PRAOSLVNA CRKVA U HRVATSKOJ (Vojvodnini, Sloveniji i Italiji i općenito u Austro Ugarskoj), dokumentirano i povijesno potvrđujem da nigdje nije postajala nikakva praoslavna crkva u čitavom tom području Srednje Europe.

    Postojala i stoljećima je niz vjekova djelovala Grčko istočna crkva (Preradovićeva crkva u Hrvatskoj), a kojoj je patrijaršija bila u Veneciji. Toj Hrvatskoj Grčko istočnoj crkvi, Srpska praoslavna crkva je otela svu imovinu i to odmah (1918. – 19.), u startu prisvojila 73 crkvena objekta, a oteli su tih godina ukupno 103 crkve i nasilno ih srbizirali od 1919. – 1923. Dok tu Grčko istočnu crkvu zločinac Karađorđević je zabranio a iako nije bila pravoslavna.

    Odgovorite na ovaj komentar
  10. Duvnjak
    #10 Duvnjak 9 listopada, 2013, 06:17

    Tko je u pravu Vidović ili Matić?
    Čitajući Matićevu priču Stol koji ne postoji u knjizi Diva i Slava, piše da je Teslina majka roda hrvatskih Kalinića, a Vidović piše da se zvala Mandić. I bila je, kažu, Hrvatica. Tko je sad tu u pravu, ili možda nije nijedan!?

    Odgovorite na ovaj komentar
  11. Čitač
    #11 Čitač 8 listopada, 2013, 06:46

    Na 135 stranici knjige priča “Diva i Slava” pisca i akademika Ante Matića, piše oTesli ovo, citiram:

    – Drago mi je što me Hrvati smatraju svojim, jer su moji preci hrvatski koljenovići, Draginići iz Zadra. Kao hrvatski plemići Draginići su došli u Liku u XIV stoljeću i tu ostali. U Liku su moji preci došli preko Novog Vino-dola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okol-nosti morao je otići u Bosansku Krajinu (Turska Hrvats-ka), tamo se oženio bogatom pravoslavnom djevojkom, jedinicom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao teslom, prema alatki kojom se obrađuje drvo i otuda je moje sadašnje prezime Tesla. To je, zapravo, nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota.

    Odgovorite na ovaj komentar
  12. Tomislav
    #12 Tomislav 7 listopada, 2013, 17:31

    Ne sam da je Tesla ood djetinjstva pisao i govorio svojim materinjim hrvatskim jezikom, on se je s njime ponosio kao i sa svojom Domovinom.

    Kao čovjek izuzetnog talenta za fiziku i matematiku služio se sa više europskih jezika, uz majčin hrvatski, govorio je i pisao njemačkim, češkim, mađarskim, malo francuskim, i engleskim jezikom od dolaska u Ameriku do svoje smrti.

    Jedno je sigurno da nikada nije govorio ni pisao srpskim jezikom, a niti ga je poznavao.

    Posjećivali su ga u NY Karađorđevićevi suradnici, tražili i nagovarali da se približi srpskom režimu i Begradu, ali Tesla to nije nikad prihvatio jer je bio Hrvat.

    Odgovorite na ovaj komentar
  13. Božidar
    #13 Božidar 5 listopada, 2013, 18:59

    Želim da kao portal objavljuete više ovakvih članaka. Može li se zamisliti kakav su pakao srbizacije proživjeli nakon 1918. do tadašnji Hrvati grčko istočni vjernici u Hrvatskoj i Vojvodini, kakakv je za njih bio život kojeg su nametnuli Karađorđevići i Pašić to najbolje vidimo danas nakon skoro stotinu godina užasnog života sa i pod Srbima i četnicima.
    Tesla je rođen Hrvat, hrvatski sin, i nikad nije vidio Srbiju čak ni Beograd koji je pripao Srbiji tek nakon Berlinskog Kongresa 1878. godine. Prisvajanje Srbije, Tesle je iskreno kazano je smješno. Najbolje je da Srbija vrati opljačane Tesline stvari Hrvatskoj.

    Odgovorite na ovaj komentar
  14. Božidar
    #14 Božidar 5 listopada, 2013, 18:48

    Nije mi jasno zašto su Karađorđevići zabranili i uništili Preradovićevu, fedmaršala Borojevića, i Teslinog susjeda Augusta Harambašića tijekom povjesti dobro poznatu Grčko istočnu crkvu u Hrvatskoj (nakon 1918.). Vidim da gospodin Bojić komentira neke detalje koje dobro poznaje, koji su logični. Ipak čini mi se da ogled govori o ponosnom hrvatskom siinu Nikoli Tesli i njegovoj prirodi i naglašenoj volji izuzetnog genijalnog čovjeka koji je svijet oduševio izumima, a ne o povijesti Grčko istočne crkve u Hrvatskoj koju su Karađorđevići zabranili, a potom je na monstruozan način srbizirali, i naslilno je pretvorili u Srpsku pravoslavnu crkvu, to treba vidjeti u arhivima drugih država. I što su s takvim načinom kulture i nasiljem u stanju nametnuti možemo vidjeti u okupiranoj polovici Bosne što čine nad Muslimanima i Hrvatima i kako se pokazuju svijetu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  15. Stevo Bojić
    #15 Stevo Bojić 5 listopada, 2013, 18:30

    U ovom znanstveno novinarskom Vidovićevom ogledu može se štošta saznati i pročitati. Sretan smo narod što su naši sinovi Nikola Tesla i pisac ovog teksta, i mnogi naši sinovi Hrvati diljem svijeta pronose i prednjače sa znanjima i izumima koji su prihvaćeni u svijetu.
    Nikola Tesla, njegov otac i majka su Hrvati ne po uvjernju nego po narodnoj i obiteljskoj istini i zbilji. Posebno je Nikolina majka bila poznata u to doba jer je iz vrlo poštovane hrvatske obitelji Mandić udala se za Hrvata svećenika Grčko istočne crkve u Hrvatskoj (i Austro Ugarskoj). Tad nije postojala nikakva pravoslavna crkva u Hrvatskoj, pa ni Srpska pravoslavna crkva koja je dobila autokefalnost u jesen 1879. godine, ali tek nakon smrti Nikolinog oca koji je umro u prvoj polovici 1879. godine. Zato i nije Teslin otac mogao biti svećenik Srpske pravoslavne crkve koja je dobila identitet SPS nakon njegove smrti.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code