GLAVNE TEME PRIČA

STO GODINA GENERALA ALEKSIĆA GRADITELJA SISAČKOG VODOVODA

28. studenoga, 2022.

U kontekstu ratnoga boravka Josipa Aleksića u Sisku značajno je spomenuti i podatak da je domobranski zapovjednik uz pomoć gradonačelnika i kasnijega emigranta u Argentini Josipa Stuermera temeljito opremio dio vojarne i sav namještaj kataloški obilježio, te da je iz iskopana bunara podno brijega Vojnoga Siska osigurao prvi gradski vodovod i moderne higijenske zahode

Napisao: Josip Frković

Kad netko izvan grada na trima rijekama, makar i kao orijentir s desne kupske obale, spomene Domobransku vojarnu iz vremena crno-žute monarhije, dobar poznavatelj sisačkih arhitektonskih znamenitosti rado će dometnuti kako je velebno zdanje projektirao Zagrepčanin Weidmann a započeto prije 130 godina gradio poznati talijanski doseljenik u grad sv. Kvirina, Andrija Colussi. Usput će vjerojatno dodati kako je to bio pradjed domoljubne povjesničarke s Hrvatskih studija u Zagrebu, dr. Vlatke Vukelić. Nešto uzvodnije, pak, najpoznatiji austrougarski projektant Milivoj Frković projektirao je kamenom i opekom 1934. zidani Stari most na europskom glasu.

Kroz arhitektonsku ljepoticu podno “bolnice na berdu”, čiji su krovni likovi tamnijim crijepovima ocrtavali spodobu vojnika najljepšega imena, domobrana, prošli su naraštaji mirnodopskih i ratnih vojnika četiriju bivših država. Treća po redu bila je prva hrvatska država u 20. stoljeću. Bila je to NDH, europska civilizirana i kršćanska zemlja, koju su davni vlaški potomci i osmanlijski martolozi velikih hegemonističkih i imperijalističkih apetita sotonizirali u mržnji sve hrvatsko. Od vremena Obrenovića i “svinjarske kneževine” Srbije do gubitničke vojne agresije iz prekodunavskoga istočnoga “zvjerinjaka” na neovisnu Republiku Hrvatsku.

Prvi vodovod Siska iz NDH

Vrijedno je prisjetiti se onoga što se zbivalo prije devet ili osam desetljeća, odnosno početka Drugoga svjetskog rata i u njemu stvorene NDH. Još 1929. godine, za srbijanske Jugoslavije Aleksandra Karađorđevića, Sisak je u svojoj drugoj vojnoj odori pohodio 1922. proizvedeni kraljevski inžinjerijski časnik Josip Aleksić. Proglašenje NDH, pak, dočekao je u Šapcu, Osijeku i Hrvatskoj Mitrovici, gdje su njemu i gradonačelniku Lončareviću život kao vojničkom jugo-roajalistu i ostatku jugosrpstva spasili Nijemci. U Sisak je drugi puta Aleksić stigao 20. rujna 1941.

Bio je to kršni Ličanin iz Ribnika rođen 1902. godine kod Gospića. U gradu razvijene trgovine, riječne plovidbe i veleindustrije likera, jodnih termi i alkoholnih pića zemljaka Petra Teslića, također razvojačena kraljevskoga oficira i prijatelja beogradskoga dvora, sklopio je 1929. brak s Makedonkom Lepom, koju je upoznao još za službovanja po garnizonima Južne Srbije i Makedonije. S njom je imao dvije kćeri Veru i Natašu, te sina Mišu. Svi su prošli obrazovanje u sisačkoj Gimnaziji strogoga ravnatelja Cvara. Miše Aleksića, potvrdio je autoru ovoga teksta ing. arh. Zlatko Pries, sjeća se s prve svete pričesti u župi sv. Križa. Kako su mu u Sisku tijekom dviju dominantno srpskih Jugoslavija živjeli sestra Ika Aleksić udana Hergešić, nećak pok. Ratimir i nećakinja Vesna Hergešić Biličić, malo je tko od sugrađana (i udbaških doušnika) znao za tu rodbinsku vezu prvoga zapovjednika endehazijske Domobranske vojarne i prve pionirske inžinjerijske bojne. Obitelj Hergešić živjela je na Teretnoj stanici nasuprot višekatnoga betonskog silosa u Kupskoj luci od 1952., sedam godina iza završetka svjetskoga sukoba.

Kumstvo s Ivom Frankolom iz Mahova

Još po nečem u kontekstu ratnoga boravka Josipa Aleksića u Sisku značajno je spomenuti i podatak da je domobranski zapovjednik uz pomoć gradonačelnika i kasnijega emigranta u Argentini Josipa Stuermera temeljito opremio dio vojarne i sav namještaj kataloški obilježio, te da je iz iskopana bunara podno brijega Vojnoga Siska osigurao prvi gradski vodovod i moderne higijenske zahode.

Prvih ratnih godina Aleksić se susretao i s logornikom Rokom Fagetom i šefom policije Škarekom. Inače, domobranski bojnik Aleksić nadimkom Joka, ničim nije bio vezan s tada aktualnim ustaškim režimom, koje su boljševici olako nazivali bandom, fašistima i ustašama. Na vjernost domovini domobranska vojska priseže Hrvatskoj i hrvatskom narodu pred oltarom, a ne pred državnim poglavarom, kazao je jedne zgode ratni stanovnik Siska. Trebalo je poznavati etiku hrvatskoga domobranstva. U proljeće 1942., kad se s ustaškom stražom uputio u Kutinu, Domobransku je vojarnu pohodio i poglavar države dr. Ante Pavelić. Radio je Aleksić svoj vojnički posao do 1944. i premještaja u Gospić i temeljito obrambeno utvrdio grad Sisak, dok je u Capragu ustanovio vojnu ekonomiju. Na njoj je radio i kasniji Aleksićev kum Ivan Frankol iz Radićeva posavskoga Mahova (Martinska Ves), kojem se 15. srpnja 1943. rodio sin istoga imena. Protok vremena pokazat će iza Aleksićeva odlaska na zapovjednu dužnost u rodni Gospić 1944. kako su ljudske i kumovske veze bile čvrste. Frankolovi su i iza pobjede staljinista u Jugoslaviji poslije 1945. pomagali supruzi odbjegloga emigranta u Francuskoj. Sve dok Lepa s djecom nije – teško podnoseći partizanski teror – preselila u Novi Sad, gdje ju je u zaštitu uzeo njen brat, pravoslavni pop.

Progon oficira hrvatske nacionalnosti

Josip Aleksić će u Francuskoj  i gradu Dijonu provesti punih 55 godina, a onda se vratiti u domovinu u kojoj će, pod pažnjom Tuđmanove vlasti RH i u domu starih, proslaviti 102. rođendan.

Velikosrpski hegemonisti, međutim, nisu zaboravili pobunu kadeta 48. klase, pa su hrvatski oficiri na službu kraljevine poslani po garnizonima diljem Crne Gore i Makedonije gdje su stalno bili progonjeni i kažnjavani. Toliko progonjeni da su petorica počinili suicid.

O svom stoljetnom životu, Josip Joka Aleksić, od demokratske države promaknut u čin brigadira i general-bojnika HV-a, ostavio je trajan trag. Njegova sjećanja na poticaj supruga njegove nećakinje Vesne Biličić, Bartola, 25. travnja 2002. magnetofonski je snimio djelatnik Državnoga arhiva Hrvatske u Sisku, danas umirovljenik Zorislav Kovač. T