SRAMOTNI PETRIĆEV UDŽBENIK POVIJESTI ZA SREDNJE STRUKOVNE ŠKOLE
14. ožujka, 2023.
Ako je to bilo baš tako kako opisuje ovaj nadobudni povjesničar, onda je očito da Srbija i Crna Gora nisu bili agresori na Republiku Hrvatsku, već – pobunjeni Srbi i JNA!? Kad govori o pobunjenim Srbima, Petrić vjerojatno misli na pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, a da smo protiv njih ratovali taj bi sukob, bez obzira na JNA, trajao možda koji dan više nego onaj (lipanj, 1991.) koji se dogodio u Sloveniji. U ovom ratu pobunjeni Srbi nisu bili ništa drugo nego izmišljeni povod za agresiju, koji su izmišljali priče o „hrvatskom ustaškom režimu koji progoni Srbe i prijeti im klanjem“. Nu, nakon ovakvog opisa Domovinskog rata Srbija i Crna Gora mogu i dalje mirno spavati
Napisao: Mladen Pavković
Svako malo, u nekom se gradu ili mjestu održi komemoracija, odnosno sjećanje na poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje.
Međutim, tim prigodama osim skupine hrvatskih branitelja i stradalnika te (obvezno) političara manje-više nema nikog drugoga.
A pogotovu nema školske djece, a još manje studenata, dok tu i tamo „na kapaljke“ se pojavi i neki dobronamjerni građanin, da vidi i čuje „što se tu događa“.
Domovinski odgoj
Stoga se ponovno trebamo i moramo upitati – na koji način i kako se u školama uči o stvaranju slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, odnosno o hrvatskom obrambenom Domovinskome rat? Znaju li uistinu mladi tko je bio agresor, a tko žrtva? Na prvi pogled reklo bi se da je sve već poznato te da nešto takvo nije jasno samo i jedino ekstremnim ljevičarima, koji su se namnožili kao šipak koštica!
Školski udžbenici su i dalje „puni“ ustaša i partizana, pa se čitajući teme koje se nameću u tim knjigama i publikacijama i dalje stječe dojam da partizani i „drug Tito“ još uvijek nisu sišli s vlasti!
Nu, od predmeta koji se uče u školama, nedostaje jedan, a koji bi mogao i trebao nositi naslov – „Domovinski odgoj“!
Za taj predmet ne treba ni objaviti neku novu knjigu, jer već odavno postoji jedna s tim nazivom, a riječ je o knjizi skupine autora, koju je objavilo Ministarstvo obrane RH, Politička uprava, (1995.), a kojoj je glavni i odgovorni urednik bio častan hrvatski general i književnik – Ivan Tolj.
Istina, riječ je o priručniku za hrvatske vojnike, dočasnike i časnike, ali tako je dobro sastavljen da bi na tu temu teško netko danas napisao bolji udžbenik, namijenjen učenicima i studentima, tim prije jer su teme poput: Domovinska načela i vrijednosti, Povijesna svjedočanstva, Temeljna prava i slobode čovjeka i građanina, Moralne odlike osobnosti, Hrvati i Hrvatska u Drugom svjetskom ratu, pa sve do demografska obilježja Hrvatske te njezine duboke povijesti, tako dobro i cjelovito opisane da se samo poželjeti može.
Međutim, postoji još jedna knjiga, iznimno važna, a također je i njezin urednik i autor bio Ivan Tolj. Radi se o knjizi „Za Hrvatsku“, koja je objavljena 1992.!
A neki kažu- „Nemamo dobrih udžbenika!“
Imamo, samo ih treba izvaditi iz ropotarnica, u koje su upali zahvaljujući današnjim nadobudnim tzv. povjesničarima, koji i dalje pišu- kako aga kaže!
Pobunjeni Srbi
A da se malo prisjetimo kako pojedinci pišu povijesne udžbenike, spomenut ćemo tek udžbenik iz povijesti za 1. razred srednjih trogodišnjih strukovnih škola. Autor udžbenika je dr. Hrvoje Petrić, glavni i odgovorni urednik akademik dr. Dragutin Feletar, recenzenti prof. Miroslav Šašić, prof. dr. sc.. Mira Kolar i mr. sc. Jakša Raguž, a nakladnik „Meridijani“ iz Samobora.
Pa, što u tom udžbeniku (!?) piše na temu „kako je počeo rat na mom otoku“, odnosno u Hrvatskoj? Ako niste znali, to je bilo ovako (i to svaki učenik mora znati, ako želi proći razred!):
„Pobunjeni su Srbi početkom 1991. nastojali proširiti svoju vlast nad dijelovima Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni pobunom 1990. godine. U proljeće 1991. došlo je do više sukoba između srpskih pobunjenika i policije Republike Hrvatske – u ožujku u Pakracu kada je ranjeno nekoliko policajaca, a u travnju (sic!) 1991. na Plitvičkim jezerima gdje je ubijen hrvatski branitelj Josip Jović. Pobuna se proširila u istočnu Slavoniju i zapadni Srijem. U Borovu Selu 2. svibnja 1991. ubijeno je 12 hrvatskih policajaca. Tada se JNA nastojala prikazati kao neutralna iako je svojim djelovanjem stalno ometala (sic!) hrvatske policijske snage u uvođenju reda i mira. Polovicom srpnja JNA je izvršila prve izravne napade na policijske postaje na Banovini. Krajem kolovoza 1991. JNA je počela napad na Vukovar, a time je pokazala da je otvoreno stala na stranu srpskih pobunjenika. Uz Vukovar teške borbe vođene su i za Borovo naselje gdje je obranom rukovodio legendarni zapovjednik Blago Zadro koji je poginuo u borbi. Otvoreno uključivanje JNA u agresiju na Republiku Hrvatsku dovelo je do rasplamsavanja rata. Smjerovi srpskih napada te prostori koji su bili okupirani govore o ozbiljnim namjerama za ovladavanjem prostora istočno od crte Karlobag-Karlovac-Virovitica. Iako su napadači imali dovoljno vojnika i oružja, u tome nisu uspjeli zahvaljujući odlučnoj i visokomotiviranoj obrani Hrvatske vojske. Nakon tri mjeseca teških borbi i razaranja, agresori (pobunjeni Srbi i JNA) su uspjeli okupirati gotovo trećinu teritorija Republike Hrvatske. Prema podacima iz 1999., u ratu je poginulo više od 12.000 ljudi, a ranjeno oko 33.000 osoba. Mnogi su gradovi bili sustavno rušeni, a u ratu je bilo srušeno ili oštećeno oko 180.000 stambenih objekata. Dubrovnik i Vukovar postali su simboli obrane i stradanja Republike Hrvatske. U ratu je više stotina tisuća osoba bilo prognano iz svojih domova, a nad mnogim civilima bili su počinjeni ratni zločini koji su postali predmetom bavljenja hrvatskog pravosuđa, ali i Međunarodnog kaznenog suda u Haagu (Nizozemska).“
Dakle, ako je to bilo baš tako kako opisuje ovaj nadobudni povjesničar, onda je očito da Srbija i Crna Gora nisu bili agresori na Republiku Hrvatsku, već – pobunjeni Srbi i JNA!? Kad govori o pobunjenim Srbima, Petrić vjerojatno misli na pobunjene Srbe koji su živjeli u Hrvatskoj, a da smo protiv njih ratovali taj bi sukob, bez obzira na JNA, trajao možda koji dan više nego onaj (lipanj, 1991.) koji se dogodio u Sloveniji. U ovom ratu pobunjeni Srbi nisu bili ništa drugo nego izmišljeni povod za agresiju, koji su izmišljali priče o „hrvatskom ustaškom režimu koji progoni Srbe i prijeti im klanjem“. Nu, nakon ovakvog opisa Domovinskog rata Srbija i Crna Gora mogu i dalje mirno spavati te nam nisu dužni platiti ni ratnu odštetu, a kamoli što drugo. Za sve su, po tom i takvom Petriću, krivi pobunjeni Srbi i JNA!
Gdje se u svemu tome izgubila stara ideja o „velikoj Srbiji“ i ona da raseljeni Srbi „svi i svuda“ moraju živjeti u jednoj državi?
Autor slično uči djecu i o ratu u Bosni i Hercegovini. I tamo su kaže ratovali pobunjeni Srbi i JNA!
A što je to drugo nego „građanski rat“, kako godinama tvrde Srbija i Crna Gora, uz pomoć „pobunjenih Srba“, domaćih izdajica i dezertera!
Sramotno, ali je tako, kakvi su nam udžbenici i tko ih sve piše (svaka čast iznimkama). T
3 komentara
Uskoči u raspravuPriporuča se pročitati MARXISTI!
“PRIPORUKA TITOVCIMA U ZAGREBU:Možda je Tito vaš ponos,ali ste vi zajedno s njim hrvatska sramota!”
PORUKA PAVKOVIĆU;
ŠTA MOŽE I ZNA ILI HOĆE ,SVJEDOK VREMENJA I OBRAZOVANI UM OVOG STUPNJA CIVILIZACIJSKOG VREMENA ,ODGOVORITI OVOM STEPINČEVSKOM ,ZATUCANOM, NACI KATOLIKU ,PAVKOVIĆU KOJI NAM STALNO STAVLJA ,U BIT NAŠEG DANAŠNJEG ŽIVLJANJA ,TUĐMAN-MILOŠEVIĆEV ,DOGOVORENI ,KRVOLOČNO VJERSKI RAT U REŽIJI ZAPADNE SVETE VOJNE ALIJANSE ,KAO DIO 4O-GODIŠNJEG HLADNOG RATA U EVROPI ,KOJEG VODI KATAOLIKA ZLOČINAČAK CRKVA . I NE SAMO ON NEGO I SIJASET DRUGIH ,NE SAMO NOVNARA ,NJEGOVOG PROFILA ,NEGO I TAKOZVANIH POVIJESNIČARA ,A SVE SPODOBE IZNIKLE ILI POTIČU IZ KRŠČANSKOG DUHA I ODGOJA STEPINČEVSKE DUHOVNE OSTAVŠTINE,A POTICAJ IM JE B IO EVROSLKI HLADNI RAR ,ONAJ KOJI SVOJE IZLJEVE PREDICIRA ,DANAS NA UKRAINSKOJ RATNOJ EPIZODI KAO ZAVRŠNOJ EPOPEJI PROPADANJA ZAPADNE ,KAKO BI JU IMENOVAO NEDAVNMO UMRLI PAPA U OSTAVCI ,KARDINAL BENEDSIKT XVI-TI ,KLASNO –KASTINSKO-PLJAČKAŠKO-ZLOČINAČKO-KRŠČANSKOM IDEJOM ,KOJU KRŠČANSTVO SLIJEDI JOŠ IZ SVOJIH NAJRANIJH VREMENA,REČE OVAJ UMRLI PAPA ,NA JEDNOM SVOM PREDAVNJU ,MJEŠOVITOJ SKUPINI POLAZNIKA ,U MALOM TALIJANSKOM GRADIČU ASSISSUI.
PA ŠTA KAZATI ILI PORUČITI OVIM DANAŠNJIM SLJEDNICIMA TAKVE ZLOČINAČKE IDEJE KOJA JE KROZ CIJELU KRŠČANSKU POVIJEST SAMO RATOVE VODILA S’CILJEM PRISVAJANJA ,OSVAJANJA ,PLJAČKANAJA, A SVE UZ NEOPISIVE LJUDSKE ZLOČINE ,KAO ŠTO SU CONQUISTADE,INQUISICIJE,KRIŽARSKI POHODI I DUGOVJEČNI VJERSKI RATOVI KAKAV JE BIO ONAJ U EVROPI KOJI JE TRAJAO 3O GODINA .