Nismo zaboravili ni njegovo štićenje paroha pakrovačkog Dragana Jeremića, koji je bio čak i zapovjednik specijalne jedinice zločinačke JNA te izdavao naredbe da se puca i po promatračima EZ-a. Ovaj zločinački mitropolit izmišljao je da se prisilno pokatoličavaju djeca pravoslavne vjere i da su demolirane mitropolije u Zagrebu. Pravoslavne bogomolje u to vrijeme, u ratu protiv Hrvatske, rušili su sami četnici i pripadnici JNA. Srbima nitko nije branio da odlaze u svoje crkve, a poglavito na Vidovdan, ali i na druge blagdane bile su ih pune
Napisao: Mladen Pavković
Mnogi su već možebitno zaboravili episkopa Srpske pravoslavne Crkve i mitropolita zagrebačko- ljubljanskog Jovana Pavlovića (1936.-2014.), koji je javno, poglavito sredinom srpnja 1992. iznosio teške klevete i laži protiv hrvatske države i njezina oslobodilačkog Domovinskoga rata, sve u želji da se izjednače žrtve i agresori.
Mitropolita Jovana pamtimo kao jednog od najžešćih „jastrebova“ u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Prvo što je napravio, premjestio je sjedište mitropolije iz Zagreba u Ljubljanu, htijući prikriti pravo stanje stvari.
Tim potezom nastojao je prikazati ugroženost Srba, odnosno pravoslavnih vjernika u Hrvatskoj od strane „ustaša“, kako bi se stvorila lažna slika, a u čemu su Srbi – velemajstori. Medijima je izjavljivao kako mu je neugodno doći u Zagreb, jer se ne osjeća sigurnim.
Utekao iz Zagreba
Nu, pravoslavni vjernici koji su unatoč srpske i ine agresije ostali u Hrvatskoj, neprestano su pitali- zašto je utekao iz Zagreba, kad mu usred rata ni dlaka iz brade nije falila, i ostavio ih bez liturgije, bez krštenja, vjenčanja, pokopa…
Mediji su pisali da je izmislio „mučeništvo“ monaha Nikolaja Marunića koji je s četnicima harao po Hrvatskoj, a osim toga želio je prikriti i brojne druge svoje svećenike koji su također utekli iz Hrvatske, ili su s četnicima ratovali protiv nje.
Ne, nismo zaboravili ni njegovo štićenje paroha pakrovačkog Dragana Jeremića, koji je bio čak i zapovjednik specijalne jedinice zločinačke JNA te izdavao naredbe da se puca i po promatračima EZ-a.
Ovaj zločinački mitropolit izmišljao je da se prisilno pokatoličavaju djeca pravoslavne vjere i da su demolirane mitropolije u Zagrebu. Pravoslavne bogomolje u to vrijeme, u ratu protiv Hrvatske, rušili su sami četnici i pripadnici JNA. Srbima nitko nije branio da odlaze u svoje crkve, a poglavito na Vidovdan, ali i na druge blagdane bile su ih pune.
Rođen u Hrvatskoj
Inače, Jovan je dijete hrvatske, tu se rodio, došao do visokog položaja u svojoj crkvi, a već na početku rata „zabio je nož u leđa“ onima koji su s njim surađivali i živjeli.
Katolička crkva mu je dodijelila i stipendiju za studij, a on je prvom prigodom njima i Hrvatskoj okrenuo leđa, ili što je još gore, po svijetu „trubio“ o nekakvoj ugroženosti Srba od strane Tuđmanovih „ustaša“.
Jednom riječju, Srpska pravoslavna crkva je iskazala sramno ponašanje u Domovinskome ratu, pa se s pravom može reći da su umnogome doprinijeli mržnji hrvatskog i srpskog naroda.
A to se ne zaboravlja! T
6 komentara
Uskoči u raspravuGore se od patrijarhe prema Hrvatima ponaša “veliki novinar” i “velika Hrvatiuna iz Brčog”, drug gospodin episkop urednik turbo hrvatskog nekog portala, viditelj neke turbo televizijske emisije, glumac neke turbi hrvatske predstave o Hrvatinama kako što je i sam Stjepandić…
dakle, “pavkovići” su izvorno bīli svetosavski hercegovačko-crnogorski vlasi i srbi, koji su početkom 17. stoljeća s “uskočkim” valom izbjeglic prëko klisa, senja i žumberka zahvaljujuć austriji naseljeni u “krajine” sve ća do hrvatskoga zagorja, varašdina i belovara (“bjelovar” je krivo), a dïł je prëbačen i u međimurje. nu, manji dïł njih je jošter u bosni i hercegovini prëšał na katoličanstvo, dočim većina stoprv nakon što je s iztoka doljezla “na austrijsko” ozemlje. unatoč tomu, manjina je ostala svetosavska, ter je s ostalimi svetosavskimi vlasi i srbi pod vodstvom svetosavskoga velikosrbskoga SPC-a hrvatskoj sve do devetdesetih stvarala potežkoće na ovaj ili onaj način. skrajnji je čas, da i ovaj ostatak prëide/prieđe na katoličanstvo, grkokatoličanstvo, ili pak u HPC, ako potomnji igdar ozbiljno zaživi. nu, o velikosrbskom svetosavsko-masonskom SPC-u pod nëkolikostoljetnim okriljem RPC-a ne vriedi tratiti ni slovo.
Ovo je sve toćno. Jako dobro.
Martina Štefančić
I dok je pokojnik bio doista takav kako piše Pavković, njegov je nasljednik u Americi pevao “šta se ono na Dinari sjaji, vojvodina kokarda na glavi”. Baš lepo, civilizovano i nečovečno.Živeo drug Porfirije! Za dom – spremni!
O zlokobnom, četničkom i bizantinskom ponašanju spomenutoga druga-gospodina pobjeglice mitropolita “i cele Italije” mogao bi puno toga reći dugogodišnji sisački paroh Petar Oluić. I govorio je kad se je zlo navodne ugroženosti posrbica “zakuhavalo”. Ljutit je napustio parohiju i svečani objed, jer Oluić nije pristajao na zahtjeve beogradskoga pašaluka. Kasnije se ipak ispostavilo da je u Sisku poštovani paroh bio “saradnik Udbe” na pitanjima “smrtnoga stradavanja stotina Srba prema receptu Srpa i Šuvara”. Svi su isti: prevrtljivo lažljivi, snishodljivi i podmukli. Uostalom, ratne žrtve nisu mogle biti samo na strani većinskih Hrvata.