SLOBODAN ŠNAJDER JE LAŽOV

SLOBODAN ŠNAJDER JE LAŽOV

1. travnja, 2014.

 

 

P1010946 Custom

Duško Ljuština u ekskluzivnom razgovoru za portal Tjedno

 

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Duško Ljuština je jedna od najistaknutijih ljudi u hrvatskoj kulturi. Istaknuo se još  u nekadašnjem CKAD-u (Centru za kulturnu djelatnost), državnom poduzeću koje se brinulo za kulturni program omladine. Organizirali su koncerte i turneje kazališnih predstava, nadzirali su rad omladinskih klubova kao što su Kulušić i Lapidarij, nekidašnji epicentri subkulturnih zbivanja u bivšoj Jugoslaviji. Od 1982., kad je prihvatio poziv Fadila Hadžića, obavlja dužnost direktora nekadašnjeg Satiričkog kazališta Jazavac, koje je pod političkim pritiskom 1994, preimenovano u “Krempuh”. Zahvaljujući Dušku Ljuštini Jazavac je dobio novu organizacijsku i produkcijsku dimenziju, a uključujući se u trend redateljskog teatra što podrazumjeva suradnju s najtraženijim redateljima, kazalište se  maknulo se  margina kazališnog sustava vrijednosti.  

Premda je desetljećima vezan za kazalište u Ilici, ukupni društveni angažman Duška Ljuštine stalno je nadilazio  okvire kazališnih zbivanja i takav je ostao čak i kad je partija izgubila dominantnu poziciju u domaćem društvenom životu. Oduvjek je bio član raznih tijela i foruma, razne njegove funkcije nije lako nabrojati, za njega kažu da je skućio pola Zagreba i tko zna na koje je sve načine pomagao mnogima.

Ima i onih koji tvrde suprotno.

Posljednjih desetak godina svoj društveni i politički angažman vezao je uz zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Slovi kao jedan od ljudi od posebnog Bandićeva povjerenja.

Gospodina Ljuštinu baš u trenutku dok je razgovarao s gradonačelnikom sreo sam na primanju,  koje je Bandić u palači  Dverce, priredio za glumački anasambl i ostale zaposlene  u Kerempuhu, povodom 50.obljetnice te kazališne kuće i zamolio sam ga  za intervju koji će biti objavljen na portalu Tjedno.

Proslava 50-te godišnjice Kerempuha još traje. Jeste li zadovoljni s obilježavanjem jubileja?

-Jesam. Dao bi nam visoku ocjenu budući smo sve sami organizirali i napravili. Jedini čovjek angažiran na proslavi, a da nije u stalnom radnom odnosu u Kerempuhu,  je Krešo Dolenčić. Nedavno je u Kerempuhu postavio “Bubu u uhu” i angažirali smo ga da nam pomogne oko centalne predstave koja se dogodila u utorak 25. ožujka kad smo otkrili i zvijezdu Fadilu Hadžiću osnivaču našeg kazališta. Cijelu ovu 2014. godinu zamislili smo kao slavljeničku. Prva premijera je “Živio Harms-čuda postoje” u režiji  makedonskog redatelja Ace Popovskog. S tim komadom smo na neki način dali homage svim ljudima koji su zbog pisane riječi i svog političkog stava završavali u zatvoru. Harms je bio zatvoren i nažalost umro je za vrijeme njemačke opsade Petrograda zajedno sa svojim čuvarima od gladi. Krajem svibnja očekuje se premijera kultnog komada Ive Brešana “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” koji će režirati njegov sin Vinko Brešan. Treći naš projekt je autorski projekt Olivera Frljića. Što će se događati još ne znamo ni on ni mi. Četvrti  komad će biti homage Fadilu Hadžiću s radnim naslovom “Idu dani”. Predstava će se sastojati od dijelova mnogih Fadilovih komada, na dramatizaciji te predstave radi akademik Boris Senker. U predstavi će praktički igrati cijeli naš ansambl, a režiser je Robert Draponja. Naš kućni bend Čišće  lišće  radi novu predstavu za noćnu scenu. Svaka dva mjeseca igramo u Beču u “Akcent Theatru”, pa se volim šaliti da otvaramo našu četvrtu scenu. Predstave igramo na hrvatskom, a imamo i titl za veliki dio Austrijanaca koji dolaze na predstavu. Često dolaze i parovi od kojih je suprug Austrijanac, a supruga iz Hrvatske ili obratno, pa također titl dobro dođe.  Svake godine imamo tjedan Kerempuha u novom Sadu, a dogovaramo i suradnju s Budimpeštom pa se volim šaliti da otvaramo Austro-Ugarski kazališni krug.

Čija će imena biti upisana na ostale postavljene zvijezde ispred Kerempuha?

-Sigurno je slijedeći najozbiljniji kandidat Mladen Crnobrnja-Gumbek.

Kerempuh su nekada karakterizirali kućnu autori, a toga više nema?

-Ima. Prvi kućni autor je bio Fadil Hadžić, drugi ozbiljni kućni autor je bio Hrvoje Hitrec, a povremeno  Milan Grgić. Dok je nekadašnji Jaszavac počinjao u kavani Bled u Medulićevoj ulici igrale su se predstave u kojim se izvodilo po destak autora sklopljenih u jednu predstavu. Kasnije je Kerempuh najviše učinio u poticanju autora na stvaranje komediografske i satirične literature ili bolje rečeno Kerempuh je podario hrvatskoj dramskoj literaturi mnoga imena koja prije toga nisu nikada igrana u kazalištima. Miljenko Jergović, Ante Tomić, Nenad Stazić, Boro Radaković, Zoran Lazić, Rene Bitorajac, Tarik Filipović, Ivo Balenović, Zvonimir Zoričić, Slavica Tomčić, Boris Svrtan, Dražen Kuhn,  Danko Ljuština i Željko Konisnecht su uvijek prisutni oko Kerempuha. Bori Radakoviću smo poslije “Dobro došli u plavi pakao” igrali još dva komada, tek su ga kasnije počela igrati i neka druga kazališta.   Boro je postao pisac u Kerempuhu. Svako toliko ulazimo u bazen tih svojih pisaca.

Jeste li imali nesporazuma  s pokojnim Fadilom Hadžićem?

-Nismo se uvijek slagali, ali bili smo kompromisni ljudi i mislili smo u interesu kazališta. Hrvatska će još dugo čekati dok se pojavi tandem Fadil Hadžić-Duško Ljuština. Jedan od velikih uspjeha Kerempuha upravo je to što se uprava dugo godina nije mijenjala.

INTEDANT HNK

Upravo ovih dana većina  gradskih  kazališta dobit će nove ravnatelje.

-Bavim se Kerempuhom, vidim da je Kermpuh postavljen kao centralno mjesto prema kojem se ostala kazališta trebaju referirati i to mi je izuzetno drago. Četiri godine sam bio u gradskoj politici, bio sam član poglavarstva za obrazovanje, kulturu i šport. Vratio sam se u Kerempuh i radim svoj posao

Kako gledate na rad sadašnje ministrice kulture?

-Sadašnja vodeća ekipa  u Ministarstvu je izuzetno kvalificirana. Sastav je jači od rezultata koji su  do sada postignuti. Da bi se ozbiljno moglo raspravljati o dosezima vodećih ljudi kultura mora imati 1 posto od godišnjeg državnog budžeta. Moja ozbiljna zamjerka je ta što se kultura nije izborila za taj 1 posto. Ministarstvo treba učiniti da se izdvajanje za kulturu vrati na 1 posto.

Što mislite o onome što se događa u HNK?

-Kadrovsku politiku potpuno smo isplitizirali.  Do danas nemamo ozbiljan zakon o prijenosu vlasti. U ozbiljnoj politici kad se vlast promijeni kući idu ministar i njegov zamjenik i ništa se drugo ne mijenja, a mi smo mijenjali sve i kako god se koja vlast pojavi, ona potjera one bivše, pa se nitko ne nauči nikakvom poslu. Nadam se da će i HNK uskoro biti tješen.

Jeste li razmišljali da vi postanete intedant HNK?

-Nisam o tome razmišljao, ali bio sam jednom pozvan da to budem. Nakon Univerzijade 1987. pozvali su me na razgovor kod tadašnjeg ministra kulture Božidara Gagre. Odgovorio sam mu da bih mogao biti direktor HNK, a intedant mora biti vrhunski umjetnik u ugledno hrvatsko kulturno ime. Ranko Marinković ili Fadil Hadžić trebali su u to vrijeme biti intendanti, a ja bih uz njih mogao biti direktor. Ljudi koji su obavljali  posao intedanta HNK godinama nisu bili vrhunska umjetnička imena.

Hoćete li doživotno biti ravnatelj Kerempuha?

-Doživotno neću, Kermpuh nije moj, nego je vlasnik grad, a pojavio se i prijepor oko mojih godina. Nažalost mi ni zakone ne znamo čitati pa se onda nabacujemo blatom po ljudima. Zakon je vrlo precizan, radnik koji napuni 65 godina ide u mirovinu ukoliko se ne dogovori drugačije s poslodavcem. Skupština Grada Zagreba u mom životopisu ima godinu, mjesec i dan mog rođenja. Skupština Grada Zagreba je mene izabrala za ravnatelja za naredne četiri godine i to imenovanje sigurno neću iznevjeriti, a nakon toga ću vjerojatno ići u mirovinu.  

FANTASTIČNI ČOVJEK RADE

Kakav  skor imate s  Radetom Šerbedžijom u belotu ?

-Malo više u životu sam kartao od Radeta i imam bolji omjer pobjeda. Rade više karta iz dokolice, u zadnje vrijeme uglavnom igramo nas dvojica u paru protiv drugih. Ponekad dobijemo, a nikad ne izgubimo.

Pokojni Džo Rapajić mi je svojedobno pričao kako ste na jednom tulumu još prije rata Radetu pričali kako ćete u slijedećem ratu vi biti na pravoj strani, a on na pogrešnoj i da ćete ga nakon rata  dočekati u Zagrebu?

-Nije to točno, to je Džo nešto pobrkao. Rade i ja nikad nismo razgovarali o nikakvom ratu. Imali smo raznih anegdota i događaja, puno smo  putovali po bivšoj državi i svijetu, ali tada govoriti o bilo kojem ratu nikome nije padalo napamet. Za vrijeme Univerzijade, tri godine pred rat nitko  od nas nitko nije očekivao da će biti rata.

Doživljavate li Radeta kao svjetsku filmsku zvijezdu?

-Meni je teško u tako dobrom prijatelju vidjeti svjetsku zvijezdu, ali družeći se godinama s Radetom, hodajući s njim ulicom vidio sam da Rade naprosto zna biti zvijezda. On se rodio kao zvijezda, a istodobno je je vrlo normalan i skroman, fantastičan  čovjek, koji nikada u životu nikoga nije uvrijedio. Nikad nikome nije rekao ružnu riječ i nikad  nikome nije bio zavidan na ničemu, a o njemu je izgovoreno toliko laži. Kamioni s prikolicama teško bi odvezli što je sve ružno napisano o Radetu.   

SLOBODAN ŠNAJDER I TOMICA JELIĆ

Tužili ste Slobodana Šnajdera, je li to  sukob na kulturnoj ljevici?

-Nije to sukob na kulturnoj ljevici. Tužio sam Tomicu Jelića i Slobodana Šnajdera. O funkcioniranju kazališta Gavella izlazili su razni podaci, a Tomica Jelić je našao da mene stavi u centralno mjesto te priče. Izmišljao je takve budalaštinje i laži, slične izmišljotinama o Radi Šerbedžiji. Za mene je izjavio da provodim politiku SANU-a u Zagrebu. Po Zakonu o medijima sam mu odgovorio da sam bio direktor kulture na Unioverzijadi u Zagrebu 1987. , pa član Gradskog poglavarstva za kulturu od 2007. do 2009. I ako su novi Klovićevi dvori, novi Mimara, novi Kerempuh, novi ZKM, novo Kazaište lutaka, novo kazalište u Travnom, Histrionski dom, Plesni centar u Ilici, novi Centar za kulturu u Sesvetama u centru grada i novi Centar za kulturu u Jelkovcu… Preko 30 osnovnih i srednjih škola, vrtića… Nisam za sve zaslužan ja, ali sam bio član te vlade u Zagrebu… ako je to program SANU-a onda se slažem da sam  to provodio. Na tu harangu Tomice Jelića se uključio i Slobodan Šnajder,  koji smatra da sam mu ja kriv što više nije direktor kazališta i što nije dobio Držićevu nagradu od ministarstva, za koju ni ne znam da se za nju natjecao. Kod nas se sve može jer smo neuređena zemlja i neuređeno društvo. Nikad u životu nisam napisao niti izgovorio rečenicu koja nije bila točna. A Šnajder sve što je napisao o meni je pogrešno. Citirao je neki moj telefonski razgovor o nekim novcima za uređenje klima uređaja u Kerempuhu, a to je sve obavilo Gradsko stambeno poduzeće koje i upravlja zgradom Kerempuha. Napisao je da sam si sam dodjelio Nagradu Grada Zagreba, a i vrapci znaju da te netko treba predložiti i da to ima neku proceduru i na kraju Skupština Grada Zagreba to treba prihvatiti. Zaboravio je navesti da sam tu nagradu već jednom prije toga bio dobio. Prije dvadesetak dana nakladnik Hrvatskog lista je zbog tekstova Tomice Jelića priznao svoju krivnju. Nekada sam sa Šnajderom radio i bio drug  u Cekade-u. Može me voljeti ili ne voljeti, reći da sam nesposoban, sve su  to njegove osobne prosudbe, ali ne može napisati nešto što je laž i zato sam ga tužio. Pitali su me jesam li se spreman s njim nagoditi? Spreman sam se sa svakim nagoditi, ako mi se ispričaju i priznaju da su napisali laž. Ako iz tih procesa dobijem i jednu kunu poklonit ću je sirotinji ili nekoj humanitarnoj ustanovi. Napisati za nekoga laž nije pjesnička sloboda. Dok sam bio čan Predsjedništva SDP-a Grada Zagreba nisam se tužakao s novinarima bez obzira na gluposti koje su pisali o meni. Ovog časa se bavim kazalištem i politikom onoliko koliko je potrebno ravnatelju kazališta i sve sam lažove po novinama protiv mene tužio.

Mogu li se ti problemi riješiti i mimo sudova?

-Mogu i to vrlo jednostavno, samo treba prestati lagati. Laž se dokaže za tri minute. Za sve otkrivene afere i za sve što su novinari pokrenuli ja bi ih nagrađivao maksimalno. Novinari su ogledalo demokracije. Ali za sve laži moraju snositi konzekvence i kad se prestane lagati problem će biti riješen.

Za Slobodana Šnajdera su novine pisale da nije dolazio na posao dok je bio ravnatelj Zagrebačkog kazališta lutaka i općenito  da se za ravnatelja jednog kazališta preumjetnički ponašao?

-Mislim da tu ima neka ljudska karma i meni sve to zbog nečega treba. U velikoj mjeri sam odgovoran što je Šnajder došao u ZKM, a kada je odlazio nisam o tome odlučivao. Kada je želio prijeći u Lutke opet sam jako lobirao i molio da mu se to omogući i da prenese svoj koeficijent iz ZKM-a u Lutke. Šnajder mi je sve to vratio tako što je pisao to što je pisao i zato sam ga tužio. A kad je dolazio ili nije dolazio na posao to je njegova stvar. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Crni Roko
    #1 Crni Roko 9 travnja, 2014, 17:43

    Sve muljaže u metropoli i završno brojanje love idu preko brata ovog frajera koji živi u malom mjestu Vrbovsko u Gorskom kotaru kao umirovljeni nastavnik fizkulture u oronulom državnom stančiću.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Gumbek
    #2 Gumbek 7 travnja, 2014, 14:50

    Možda je upravo neopoziv odlazak Duška Ljuštine i njegovih ljudi u mirovinu ili možda u zatvor onaj trenutak u kojem će hrvatski teatar i kultura dobiti pravu prigodu. Isto vrijedi i za Ulysses Theatre, ali i za velik dio Ministarstva kulture i brojne urede za kulturu koji su u posljednja dva desetljeća neznanjem, klijentelizmom, lopovlukom i sveopćom nebrigom u stvari nazadovali. Za njih je vrijeme promjena odavno prošlo…

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. vrbovsko
    #3 vrbovsko 7 travnja, 2014, 14:35

    [quote name=”No corruption”]Ovo je mega korupcijska zvijerka Zg ali Hr kulture s podebljim udbaškim dosjeom. Kad ga Tomislav Jelić i Hr pravosuđe dohvati morati će od ispuštenih neugodnih mirisa provjetravati mnoge kulturne ustanove u metropoli.[/quote]

    korumpirani labradorovac

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Guest
    #4 Guest 2 travnja, 2014, 16:11

    To Dule, samo deri. I to javno…

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. No corruption
    #5 No corruption 2 travnja, 2014, 14:25

    Ovo je mega korupcijska zvijerka Zg ali Hr kulture s podebljim udbaškim dosjeom. Kad ga Tomislav Jelić i Hr pravosuđe dohvati morati će od ispuštenih neugodnih mirisa provjetravati mnoge kulturne ustanove u metropoli.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code