GLAVNE TEME PRIČA

SLAVA JUNAKU BORBE ZA SLOBODU

15. srpnja, 2023.

Iz Gajeve ulice, prioritetno obnovljena  privremena sjedišta gradske uprave Siska, nije bilo nikoga. Ako ne zloglasne i nepametne komunističke brbljavice Kristine Ikić Baniček, a ono bar nekolicine iz gradskoga ureda za ratne veterane. Doznasmo u odjelu protokola kako na Viktorovacu 13. srpnja nemaju apsolutno nikakvih obveza. Ponovila se odavno znana tmurna i sebična slika namjernoga zaobilaženja grobnih humaka zaslužnih i pobjedničkih Hrvata, generala Janka Bobetka i Đure Brodarca

Napisao: Josip Frković

Prije punih dvanaest godina, Sisak i njegova Sisačko-moslavačka županija prvoga župana u povijesti demokratske Hrvatske zavijeni su u crno. Iz Osijeka i tamošnjeg okružnog zatvora, pred kojim su tugovali i već uz molitve palili svijeće preminuloj domoljubnoj duši, stigla je tragična vijest. Umro je jedan od neustrašivih Hrvata, bivši komunist hrvatskoga nacionalnog srca, bivši željezarac i saborski zastupnik, te komandant omladinskih jedinica, prvi policajac Siska i 2011. osumnjičenik za ratne zločine nad vjerolomnim Srbima, Đuro Brodarac. Bilo je to tužno vrijeme za sve koji su ratnu agresiju četničko-partijskih elemenata Srbije željeli zaustaviti pobjedom Hrvatske vojske i policije.

Uzgajivač kokoši i golubova

Bilo je vrijeme progona vještica i zapovjedne policijske odgovornosti onih koji su, navodno, do 1995. smaknuli šest stotina pobunjenih Srba (?) brojenih razrokim očima lašca “lojalnoga” i cendravog četnika Milorada Pupovca. I sve te krivice “pravdoljubivi” međunarodni faktori i domaći progonitelji željeli su pripisati načelniku sisačko-moslavačke policije i UN-ova Sektora sjever, zaslužnom generalu Hrvatske vojske i bivšem županu. Toga dana, uz ostale novinare, autor ovoga teksta poveo je za svoje dnevne potrebe dopisnika Prvoga programa Hrvatskoga radija vodio je  i ekipu državne televizije na imanje Brodarčevih s bazenom i brojnim nastambama malih  kokoši u Vurotu koje je kao i u Capragu golubove uzgajao odrješiti pučki prvak sijedih brkova i sve tišega srca. Dopremljen kombijem i s lisicama na rukama, smješten je u tijesnu i zagušljivu zatvorsku ćeliju Osijeka.

Brodarac je rođen 1. siječnja 1944. u Hrvatskom Selu (Topusko), a nakon školovanja živio je u Sisku, gdje mu je supruga radila u Krojačkoj zadruzi “Siscije”. Imali su troje djece. Na vrhuncu slave, prvi sisačko-moslavački župan doživio je neugodnosti i zbog sumnji da je komisijski progonio i pričuvnike vojne časnike Hrvate (radilo se, međutim, o umirovljenu oficiru jna istoga imena – nap.a.). Prilikom uhićenja, nesretni je policajac osjetio izvjesnu suzdržanost visokorangiranih državnih dužnosnika, pa i vukovarskog tajnika Županijske skupštine Sisak i prvoga suradnika, kasnijega ministra pravosuđa iz Ivanić Grada.

Bestidna odluka

Ipak, na Viktorovac je došlo preko deset tisuća ožalošćenih vojnih i civilnih dužnosnika poput Mire Tuđmana, pravaša Ante Đapića, Josipa Jurčevića, Marine Lovrić, Miljenka Filipovića, Mate Laušića, Dinka Burića, Vlade Šišljagića i Kreše Bubala. Od hadezeovaca nimalo zastrašen bio je turopoljski Livnjak Ivan Šuker. Takvu situaciju vrlo kitičnim komentarima pratio je časni i čestiti Andrija Hebrang, kojega su zakulisni stranački moćnici odbacili u sjenu obiteljskoga mirovanja. Godinama kasnije u Sisak je stigao i legedarni specijalni policajac i zapovjednik Mladen Markač. Neki dan pak nad grobom pretrpanim cvijećem i svijećama bivših ratnika, pojavio se i potomak jednoga od prvih među Brodarčevim prvoborcima, Marijanov sin i župan Ivan, predvodnik poslijepotresne renesanse.

Na žalost, iz Gajeve ulice, prioritetno obnovljena  privremena sjedišta gradske uprave Siska, nije bilo nikoga. Ako ne zloglasne i nepametne komunističke brbljavice Kristine Ikić Baniček, a ono bar nekolicine iz gradskoga ureda za ratne veterane. Doznasmo u odjelu protokola kako na Viktorovacu 13. srpnja nemaju apsolutno nikakvih obveza. Ponovila se odavno znana tmurna i sebična slika namjernoga zaobilaženja grobnih humaka zaslužnih i pobjedničkih Hrvata, generala Janka Bobetka i Đure Brodarca. O tome da ne zaslužuju cvjetni aranžman i svijeću uz Sve svete autonomnu  je i bestidnu odluku doniela Kristina Ikić Baniček… T