SKAPAVAMO PORED NAŠEG BOGASTVA

SKAPAVAMO PORED NAŠEG BOGASTVA

26. ožujka, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

EURO_barjak1
Zbog takve inverzije Hrvati počinju mrziti svoju državu

Piše: Josip Miljak

Kako i zašto propadaju sve hrvatske države koje se u pravilu krvlju stvaraju? Genezu tih propadanja treba tražiti u dugotrajnom neimanju države, pa je nama Hrvatima daleko privlačnija sama borba za državu, a očuvanje i izgradnja te države nas jednostavno ne motivira i ne zanima. Teret vlastite države i slobode za nas je pretežak, što je briljantno spoznao dr. Ante Starčević, ustvrdivši u svojoj rezignaciji i razočaranju da je za Hrvate najbolje da propadnu da ne budu na teret ni sebi ni drugima. Stoga tvrdim da je opstanak hrvatske države jedino moguć tako da svaka hrvatska država mora biti ustaška, ili je neće biti. Svaka hrvatska država, ako sadržajno uistinu želi to biti, neminovno će biti proglašena ustaškom, makar na vlasti u njoj bili sve sami udbaši. Ne postoji razina državotvorne politike koja ne bi bila proglašena ustaškom. Pošto je za politički infantilne Hrvate teret stigme o ustaškoj državi nepremostiv, oni pribjegavaju guranju glave u pijesak i priklanjaju se strujama, koje vladaju Europom, a koje imaju moć proglašavanja nekoga demokratskim i uljuđenim, a drugoga nazadnim i retrogradnim, ta ga kao takvoga izopće iz civilizacijskog kruga. Hrvati su bezuvjetno izabrali naprednost, što uključuje sluganstvo i dobre sinekure za vlast a siromaštvo za široke mase . Demokracija krije još jednu pogubnu varku, a ta je u tomu da nitko nije nizašto kriv, jer je narod tobože izabrao vlast kakvu zaslužuje. Netko reče, da izbori išta mogu promijeniti, odavno bi ih zabranili.

NEZAPOSLENOST PREŠLA 20%

Nezavisna država Hrvatska Poglavnika dr. Ante Pavelića, u 49 ratnih mjeseci svoga postojanja, bila je kudikamo suverenija i samostalnija od ove zavnohaške tvorevine. NDH je programski bila postavljena na strogim Ustaškim načelima i pravaškom državotvornom programu, koji znači da je država zbog naroda i u službi naroda. Ova nakaza od države koju sada tobože imamo, nema niti jednoga jedinoga atributa stvarne države, sve se zasniva na neoliberalnom divljem kapitalizmu, a čovjek nije državotvorno i ljudsko biće, nego puki broj, izjelica i potrošač, koji služi jedino za punjenje proračuna. Hoćete dokaz za to. Stopa nezaposlenosti je prešla 20%, a državni sektor buja i u njemu raste broj zaposlenih. Ova država se pretvorila u servis krupnog kapitala i partitokracije, koja siše krv narodu i tobože traži izlaz iz situacije u koju su nas oni i doveli. Država koja se gradi na lažnim temeljima i lažnim vrijednostima, ne može opstati niti se razvijati. Povijesni temelj je uzet kao ZAVNOH, a to nije ništa drugo nego silovanje, uzimati za temelj države nešto što je srušilo već postojeću hrvatsku državu i gurnulo Hrvate u diktatorsku Jugoslaviju. To je isto kao da dijete nastalo aktom zločina silovanja, prizna i zavoli silovatelja svoje majke, ako je to čak i moguće, taj temelj za život sigurno nije prirodan i čvrst, kao kod nekoga tko je rođen u zdravim okolnostima i zdravoj obitelji. Jedini mogući temelj hrvatske države je naše povijesno državno pravo i to na cjelokupnom povijesnom etničkom i državnom prostoru hrvatskoga naroda. To je dakako granica na Drini, gdje se lome svjetovi i gdje se prelomilo i Rimsko carstvo.

LAŽI I STIGME

Antu Pavelića optužuju za štošta, ali nitko nema hrabrosti bilo što pozitivno reći za NDH i Pavelića. Takva halabuka na obnovitelja hrvatske države nakon 839 godina je zlonamjerna i neobjektivna. Ono što njih najviše smeta kod NDH niti izbliza nisu zločini koji su se događali u ratu, oni su samo smokvin list i to se do besvijesti reproducira i preuveličava. Njih smeta sama uspostava hrvatske države i to na cjelokupnom državnom prostoru nakon 9. rujna 1943., a najviše ih smeta podržavljenje veleobrta i trgovine, a što je listom bilo u rukama nehrvata, Srba i Židova. Hrvat u prvoj Jugoslaviji nije mogao imati ništa, bio je puka sirotinja i sluga. Vraćanje te ogromne imovine u hrvatske ruke i stavljanje te imovine u službu države i naroda jest onaj najveći krimen, koji nehrvati nikako nisu mogli oprostiti Paveliću. To je bolna točka i izvorište svih laži i stigmi o zločinima ustaške države. A istovremeno nije bio zločin to što je Jugoslavija razvlastila i opljačkala Hrvate, što ih je batinala i ubijala. Dakle jedan zdravi temelj na kojemu je nastala NDH, a to je borba cjelokupnoga naroda protiv velikosrpskog okupatora se sustavno prikazuje kao neoprostivi zločin, a kao blagostanje i neupitna vrjednota se prikazuje reokupacija i vraćanje Hrvata u Jugoslaviju.
Da bi hrvatska država bila prihvatljiva tzv. međunarodnoj zajednici, ona ne smije biti ustaška. Ali tu međunarodnu zajednicu ni najmanje na brine slovo U ili pozdravljanje Za dom spremni ili misa za Poglavnika, njih zanima isto ono što je zanimalo Ugarsku od 1102. Austriju od 1526. pa opet Ugarsku od 1868., pa prvu Jugoslaviju od 1918 i drugu od 1945., a to je hrvatski gospodarski potencijal i bogatstva koja ne smiju služiti ustaškoj Hrvatskoj, nego njima. Koliko je njima do toga stalo, najbolje nam kazuje silna količina žući koju i dan danas prolijevaju po kratkotrajnoj NDH. U 910 zadnjih godina od 1102. samo smo četiri godine imali državu i to nam nikako ne mogu oprostiti. U takvim okolnostima u kojima je sva moć u rukama kolonizatora, za Hrvate u tobožnjoj hrvatskoj državi nema ni slobode ni blagostanja. Hrvat se danas osjeća bijedno i izgubljeno i ne zna na koga udariti i protiv koga se sada boriti. Tko nam uze državu i njezine potencijale i tko se na naš račun bogati, a mi skapavamo kod svoga bogatstva. Zbog takve inverzije, Hrvat zamrzi svaku „svoju“ državu i jedva čeka da i bez takve ostane. Neće proći još dugo vremena kada će i najveći hrvatski nacionalisti postati jugonostalgičari i željeti da nas netko okupira, ali vidljivom silom, kako bismo se ponovno osjećali Hrvatima, kako bismo osjetili zov Domovine i ponovo ginuli za nju, jer ovo umiranje na rate postaje neizdrživo.

IZVLAČE DOBIT A OPUŠTAJU RADNIKE

Smiješni su tobožnji napori vlasti koji bi trebali osigurati gospodarski preporod Hrvatske. Prodati svu imovinu i prodavati još i ono malo što je ostalo, a istovremeno trabunjati o stvaranju nekih novih gospodarskih kapaciteta, jest slučaj za psihijatriju. Jučer je T-com, nekada Hrvatski telekom, otpustio 370 radnika, a to su hranitelji svojih obitelji. Taj T-com nije u financijskim teškoćama, on godišnje iznese iz Hrvatske 600 milijuna eura dobiti, a to je više nego su platili za većinski paket. Koliko dobiti iznesu strane banke, koliko Ina, Pliva i svi drugi, jer se ne mogu sjetiti uspješnoga poduzeća a da je hrvatsko, svi oni iznose dobit iz Hrvatske. A vlada uporno priča o spasiteljskim vanjskim investitorima koji će pokrenuti gospodarstvo. Kada bismo samo zadržali ono što je naše, mi bismo ulagali u strana gospodarstva, a ne bi čekali milostinju koja nikada ne dolazi. Ovdje dolaze samo oni koji na nama zarađuju i koje ne zanima socijalna politika ni blagostanje naroda. Hrvatska samo mora smoći snage i hrabrosti te zadržati ono što je njezino, ne treba nama ničija pomoć, ali kada bismo to učinili, začas bi nas emisari proglasili ustašama, fašistima, nacistima, homofobima, nazadnim i zatucanim dinaridima, zaostalim plemenom koje ne razumije međunarodni kapitalistički poredak, pa hoće svoje proglasiti svojim. Najžalosnije od svega jest to da je naša vlast koja listom dolazi iz bivšega socijalističkog i komunističko-jugoslavenskoga miljea, zaboravila i svoju vlastitu onodobnu maksimu; „Tuđe nećemo svoje ne damo“, kada bi se barem nje sjetili, eto nam blagostanja za tili čas. T

3 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<