SADA ZNAM TKO SU MI PRIJATELJI

SADA ZNAM TKO SU MI PRIJATELJI

13. siječnja, 2014.

 Promo plakat Custom

‘Bujica’ ponovno kreće od srijede  15. siječnja u 20 sati

 

Razgovarao: Damir Kramarić

Nakon što je pet tjedana proveo u pritvoru te nakon višetjedne medijske šutnje poslije povratka na slobodu (zbog obaveze da ne daje izjave o slučaju dok traje istraga), Velimir Bujanec, urednik i voditelj jedne od najgledanijih i najslobodnijih televizijskih emisija u Hrvatskoj, ovaj tjedan vraća se na televizijske ekrane. Povod je to za razgovor s istaknutim istraživačkim novinarom kojega su režimski mediji, sudeći prema nemilosrdnim i pristranim izvješćima nakon dvojbenog privođenja, brzo otpisali i unaprijed osudili te tako bacilli dodatnu sumnju na prave razloge Bujančeva uhićenja (dogodilo se to uoči nekoliko važnih događaja – obljetnice Vukovara, referenduma o braku, te uhidbenog naloga za Perkovića—op.a.).

Kada kreće ‘Bujica’, s kojim temama i na kojoj televiziji?

-Bujica kreće u srijedu, 15. siječnja, u produkciji Osječke televizije. Snimat ćemo u studiju u Zagrebu, a emitirati na Osječkoj TV, Z1, Televiziji Jadran, Ri TV-u i Srce TV-u. Prva emisija iz simboličnih razloga ide iz Slavonije, a i inače ću preferirati princip da povremeno objavljujemo specijale iz različitih gradova, kako bismo bili što aktualniji i pokazali da lokalne i regionalne televizije mogu dobro surađivati. Producenti još uvijek pregovaraju i s još nekim televizijama, a sigurno mogu potvrditi da će Hrvati Bujicu moći gledati na području cijele zemlje i to u udarnome terminu, dva puta tjedno – srijedom i petkom, točno u 20.00 sati. Novi vizualni identitet Bujice kreirala je ekipa iz Skalpel kolektiva, predvođena mladim Marinom Bušićem, a dečki su poznati po izradama spotova za Marka Perkovića Thompsona. Autor glazbe za novu špicu je Thompsonov producent i glazbenik, moj prijatelj Tiho Orlić. Novost je i to da će svaka Bujica od sada ići uživo, što će sigurno još više podići kvalitetu, jer ćemo ostvariti interakciju s gledateljima, a i bit ćemo aktualniji od drugih. Imat ćemo najjače i ekskluzivne goste, što će se pokazati već ove srijede. Uređivački princip ostaje isti – na prvome mjestu su istraživačke teme, koje se drugi ne usuđuju obrađivati, ali i teme koje ćemo obrađivati na način drukčiji od drugih. Zbog evidentne cenzure na većini televizija, posebno na HTV-u, vi danas naprosto imate situaciju da neke televizije izbjegavaju politiku, a druge su pod kontrolom. Oni koji iskaču, igraju se vatrom…

 

BOLJI UVJETI RADA

Zašto odlazite s ‘Mreže TV’ na Osječku televiziju, odnosno na druge lokalne televizije? Pod kojim uvjetima?

-Uvjeti su uistinu sjajni. U Osijeku se osjećam kao Maradona u Napoliju! Osim toga, najvažnije mi je, kao novinaru i profesionalcu – da se producenti pridržavaju dogovorenog, a moje je da Bujicu učinim što efektnijom, gledanom i utjecajnom. Osječka televizija poznata je po tome da njezini djelatnici imaju najbolje uvijete rada. Na žalost, to je danas u novinarskom poslu prava rijetkost. Zato se novinari i grupiraju u kućama u kojima imaju dobre uvijete za rad, ali ponajprije slobodu i neovisnost. Zamislite samo ekipu na Osječkoj TV: na jednome mjestu zajedno rade Goran Flauder, Drago Hedl, Tihomir Dujmović, Gordan Malić, Jaroslav Pecnik i Velimir Bujanec!

Što je događa s Mrežom? Direktori nekih televizija komentiraju da ona više u stvarnosti ne postoji, nego se samo tako zove? Ni Osječka televizija od početka ove godine nije dio Mreže?

-Osječka televizija je iz Mreže istupila na Novu godinu, inzistirajući na povratku Bujice. Ponuđen mi je ostanak na Mreži pod uvjetima koje nisam mogao prihvatiti. Čak su i na fejsu objavili da ostajem, ali bez Osječke TV nisam htio, jer se Bujica ne bi mogla gledati na istoku Hrvatske, u Slavoniji i Vukovaru, a to ne dolazi u obzir! Znate, Vukovar je za mene nešto posebno i to svakog dana u godini, a ne samo 18. studenog. Između osobnih razloga i kratkoročnog interesa, izabrao sam ljubav prema Vukovaru i Slavoniji. A da u tome nisam pogriješio pokazalo se vrlo brzo, jer će sada Bujicu prenositi najmanje pet televizija i vidjet će se u cijeloj Hrvatskoj, a da sam ostao na Mreži, gledatelji bi me mogli pratiti samo na dvije televizije – u Zagrebu i Splitu. U svakom slučaju, ljudi su sjajno reagirali na ovu promjenu i veseli ih što će Bujicu od sada moći gledati od Istre do Iloka.

 

ZVIJEZDE S AFERAMA

Je li točna informacija da Josip Klemm plaća vaš angažman na lokalnim televizijama?

-To nije točna informacija. S gospodinom Klemmom sam prijatelj i dijelimo isti svjetonazor, ali moj medijski angažman nije vezan uz njegove poslove.

Jesu li na ‘Mreži’ bili nekorektni, odnosno je li ih zasmetalo vaše privođenje i pritvaranje?

-Sigurno im nije bilo lako. No, većina medijskih stručnjaka mi je nakon izlaska iz pritvora iznijela zaključak da su u marketinškom smislu mogli bolje iskoristiti nevolju koja me snašla. Nakon mog slučaja odjednom su svi čuli za Mrežu, a posebno za Bujicu. Jedan PR stručnjak čak mi je rekao da hollywoodski producenti obožavaju zvijezde s aferama, a lažni dušebrižnici su ti koji uništavaju posao!

Je li netko zbog vas i vaše emisije radio pritiske na vlasnike i urednike Mreže?

-To morate njih pitati.

Je li bilo i ranije pritisaka na vašu emisiju? Zbog čega?

-I prije uhićenja u nekoliko mi je navrata sugerirano da se ostavim Vukovara i da više obrađujem ‘gospodarske teme’. Ta sam upozorenja ignorirao.

Prijetili su vam i smrću?

-U više navrata. Prijeteća pisma koja sam svaki tjedan dobivao od raznih pacijenata, uglavnom sam ignorirao, smatrajući ih smiješnima No ipak, najozbiljniju prijetnju prijavio sam policiji. Stvar je sada u rukama Državnog odvjetništva i to također ne smijem komentirati.

Niste samo vi otišli s TV Mreže. Nedavno je otišao i urednik Dnevnika Ivan Kraljević, navodno zato što je kritizirao Vedranu Rudan. Je li to istina?

– Za Kraljevića sam i osobno lobirao da dođe na Mrežu. Baš kao i za neke druge… Ivana smatram vrhunskim profesionalcem, a Dnevnik koji je napravio bio je na dobrome putu da postane gledan i utjecajan. Baš kao i Bujica. Međutim, čovjek je otišao. Sigurno mu nije bilo lako kad se njegova vlastita kuća ogradila od komentara o Rudanici iza kojeg je čvrsto stao. Mogu samo reći da sam o komentaru koji je pustio u Dnevnik čuo pozitivne kritike.

 

SUSRETI SA SANADEROM I VIDOŠEVIĆEM

Kako vam je bilo u Remetincu? Je li vas pritvor omekšao, odnosno hoće li ‘Bujica’ biti jednako tvrda i beskompromisna kao i ranije?

Znate kako je rekao Nietzsche: ono što nas ne ubije – ojača nas. A Hodak još dodaje kako je svaki pravi muškarac barem jednom u životu završio u zatvoru ili je bio ranjen u dvoboju! Izvorno, to je izjava jednog austrijskog ministra, podrijetlom s Korčule, a svidjela se čak i Nadanu Vidoševiću, kad smo razgovarali na hodniku, ispred ćelije…

Vidjeli ste Vidoševića?

Bili smo na istome odjelu, njegova soba bila je točno preko puta moje. Susretao sam ga kada bih išao na telefon, u kantinu ili kad bi nam dolazili odvjetnici. Pričali smo kratko, spominjali neke ljude… Dosta je smršavio, a neki medijski napisi o njemu u Remetincu naprosto nisu točni. Za razliku od Sanadera koji je u sobi solo, Vidošević ima cimera, ali je netočno da su se svađali oko čučavca, jer u ćeliji, za razliku od drugih Nadan ipak ima wc školjku!

Jeste li u Remetincu razgovarali i s dr. Ivom Sanaderom? Kako se pritvorenici odnose prema njemu?

-Sanadera sam vidio tijekom šetnji. Svaki dan imate pravo dva sata udahnuti zrak. Dio tog vremena odvajao bih za razgovore s njim. Sanader bi izašao na prozor svoje sobe i iza rešetaka me dozivao: ‘Velimire, Velimire…’ Ja bih mu uzvraćao s ‘Doktore…’ Jednom su me čak potjerali sa šetnje, jer je s doktorom Sanaderom zabranjeno pričati. Moram priznati da ga i čuvari i zatvorenici, unatoč svemu, izuzetno poštuju i da se čak i u Remetincu drži premijerski, s onim poznatim dalmatinskim gardom. Jednom je čuvaru navodno čak rekao da je znao gdje će završiti, da bi Remetinec uredio kao hotel  s pet zvjezdica. To je možda dobra poruka za današnje vlastodršce, jer nisu ni svjesni kuda bi ih sve mogla odvesti njihova bahatost – neke možda čak i iza rešetaka!

Je li Sanader komentirao i vaš slučaj?

-Već tijekom prvog razgovora rekao mi je da sam u Remetincu zbog Bujice, ali to su njegove riječi, ja ne bih o tome…

U kojoj je fazi proces protiv vas i što nam možete reći o optužbama koje vas dovode u vezu s kokainom i noćnim damama iz visokog društva?

-Dok je proces u tijeku ne smijem ga i ne želim komentirati. Za sve ostale detalje se možete obratiti mom odvjetniku Zvonimiru Hodaku.

Kakvi su uvjeti u Remetincu i kako ste podnijeli pet tjedana iza rešetaka?

Osobno, nemam nekih većih primjedbi. Prema meni su bili korektni i zatvorenici i čuvari. Pet tjedana proveo sam u 20 kvadrata, u sobi sa šest pušača. Nisam se bunio, iako ne podnosim cigarete, jer su međuljudski odnosi u sobi bili OK. S jednim sam Srbinom odigrao više od 90 partija šaha, pročitao sam 7-8 odličnih knjiga – ‘Paranoju’ Josepha Findera, ‘Arhipelag Gulag’ od Solženjicina, životopis Svetog Pavla, ‘Stoljeće rata’ Williama Engdahla, a otkrio sam i sjajnog autora – Frederica Beigbedera. Najviše sam se sprijateljio s Daliborom – Bad blue boysem iz Zaprešića.

 

OVE GODINE ŽENIDBA

Kažu da je Remetinec idealno mjesto za skidanje kilograma?

-Je. Izgubio sam gotovo 15 kilograma u pet tjedana! Remetinec vam je bolji Montignaca, bolji od bilo kakve dijete! Mnogi se žale da hrana tamo nije bog zna što, ali ja sam ipak jeo zatvorsku hranu. Možda je malo jednolčina, ali kaže mi jedan zatvorenik da je ukusnija nego u Italiji ili Sloveniji. Problem Remetinca je prevelika napučenost, u ćelijama je hladno, a i sanitarni čvor nije baš nešto. Imate čučavac u kojem obavljate nuždu, ali se i tuširate. Čovjek se na svašta navikne… Navodno, zbog loših zatvorskih uvjeta u Remetincu protiv države je pokrenuto na tisuće sporova.

Imate li nakon pritvora više ili manje prijatelja?

-Sad barem znam tko su mi pravi prijatelji. Na svadbu koja će biti ove godine, mislio sam zvati više od pet stotina ljudi, sada ih sigurno neću zvati više od 200! Znate, kad sam završio u zatvoru, moj prijatelj, splitski kirurg dr. Hrvoje Tomasović nazvao je moju djevojku i rekao joj: ‘Nina, sad uzmi bilježnicu i piši tko te je sve zvao i pitao za Velimira!’ To su pravi prijatelji.

Ipak, na društvenim mrežama doživjeli ste primjetno snažnu potporu. Je li vas to iznenadilo?

– Moram priznati da jest. Prije odlaska u Remetinec nisam ni imao Fecebook, a sada imam stranicu s više tisuća prijatelja, uključujući i nekoliko grupa potpore. Tijekom boravka u zatvoru dobivao sam razglednice i pisma iz cijele Hrvatske, čak i inozemstva, a najviše su me dirnule časne sestre iz Vukovara koje su svaki dan za mene molile krunicu. Svima mogu samo reći – veliko Hvala i siguran sam da ih nikada neću razočarati!

Kako komentirate izvješća hrvatskih medija o vašem slučaju?

-Neki su bili korektni, a neki nisu. Mnogi zaboravljaju da se ovako nešto može svakome dogoditi. Ali znate, kada ste pod skutima vlasti onda ste bahati i bezobrazni i mislite da vam nitko ne može ništa. Nekorektna prema meni bila su naročito izdanja EPH, prvenstveno jugoslavenski Jutarnji list. Ali, sve će to jednog dana doći na naplatu pa ćemo vidjeti tko su zapravo oni i čime se sve bave njihove novinarske perjanice.

Što kažete na izjavu šefa Hrvatskog novinarskog društva, Zdenka Duke, koji nije stao u vašu obranu u situaciji koja je itakako mirisala na politički progon?

-Kad su se ti isti likovi mom prijatelju Denisu Kuljišu jednom prilikom rugali da previše jede, onda im je on odgovorio da neće komentirati koliko oni piju! Za sada bih se i ja zadržao na toj opasci uvaženog kolege Kuljiša, uz prijedlog da se u sve redakcije uvede obavezno alkotestiranje i testiranje na droge.

 Znate li da je otkazana ‘Bujica’, u kojoj je Bruno Langer trebao govoriti o političarima koji se drogiraju, kasnije ‘prikazana’ u obliku teksta na portalu Tjedno.hr?

-Da, vidio sam to kad sam izašao iz zatvora. Langer je već ranije, jednom prilikom, upravo u Bujici progovorio o tome, a ovoga puta trebali smo govoriti i o detaljima. Bruno nije samo rocker, on je osvjedočena pulska poštenjačina i čovjek koji ne savija kičmu ni pred kime. Međutim, moje je hapšenje spriječilo njegovo gostovanje u Bujici, a vama čestitam na hrabrosti što ste sve ipak objavili na Tjedno. Zahvaljujem vam ovom prilikom i na korektnosti iskazanoj u mom slučaju. Korektni su bili i kolege s Dnevno.hr, Indexa i još nekih portala.

Što mislite zašto je na hrvatskoj medijskoj sceni tako malo prostora za domoljubnu političku opciju? Nije li to opasno za društvo?

-Sami smo si krivi. Patriotski orjentirani novinari i komentatori međusobno su posvađani i ljubomorni jedni na druge. Jedva čekaju jedni drugima uskočiti u fotelju, dok lijevi kolege međusobno ipak imaju više solidarnosti, a njihovi politički pokrovitelji osiguravaju im prostor za djelovanje. Dok se to ne promijeni, na medijskoj sceni postojat će tek iznimke koje će uvijek pronalazit put do naroda. Tu ubrajam i Bujicu.

Kako vi, kao novinar i politički analitičar, ocjenjujete aktualne događaje oko izbjegavanja izručenja Josipa Perkovića te cijelokupnu situaciju u Hrvatskoj?

-Ovo s Perkovićem je pravi cirkus. Demokratski svijet nas ismijava. Sad je jasno da je najveći dio hrvatske političke elite stvorila Udba. I oni se međusobno štite. Zato su dužnosnici Milanovićeve Vlade toliko bahati pa čak otvoreno napadaju dio pravosuđa koje nije pod njihovom kontrolom i koje nastoji stvari istjerati na čistac. Glave aktualnih vlastodržaca još su uvijek zaražene infektom ideološke indoktrinacije i dok se toga ne riješimo – nema napretka.

 

ETERU NEDOSTAJE BUJICA

Mislite li da je slučajnost to što su vas pritvorili baš uoči obljetnice Vukovara i referenduma o braku?

-Odgovor na to pitanje dao je narod, ali i gospodin Hodak. On je rekao da je Bujica svo vrijeme bila jedini prozor u svijet nacionalne, demokratske pa ako baš hoćete i desne, konzervativne opcije. Ja samo mogu reći da će to i dalje ostati.

Kako ste te događaje doživjeli s onu stranu rešetaka?

-Najteže mi je bilo gledati vukovarsku kolonu. U meni su se izmjenjivali snažni osjećaji ponosa i tuge. Tužan sam bio što su me odvojili od Vukovara, a ponosan, jer je Stožer opalio pravu šamarčinu političkoj eliti na vlasti. Mediji su se taj dan držali sramotno: sve tri velike televizije dale su prostor isključivo predsjedniku i premijeru, a Stožer i narod su blokirali. Tada sam vidio koliko u eteru nedostaje Bujica! Bio sam šokiran kad su milicijski nasilnici monstruozno premlatili Darka Pajčića, samo zato jer je skinuo ćirilićnu ploču. Čovjeku fali pola glave i zamalo su ga ubili, a nitko za to do danas nije odgovarao. Jedna od mojih prvih emisija zato će biti posvećena tom događaju, sa stvarnim akterima i na način na koji to drugi ne smiju obrađivati.

A kako je u Remetincu prošao referendum?

U Remetincu je već prije podne bilo sve riješeno. Koliko ja znam, svi su bili ZA! I osobno sam lobirao među zatvorenicima da izađu na referendum i podrže inicijativu ‘U ime obitelji’. U tom kontekstu, zatvor je sigurno jedna od najzdravijih sredina. Jedino što me smetalo je medijski teror kojem je bila izložena gospođa Željka Markić. Medijski patuljci Zdenka Duke tobože su se ‘solidalizirali’ s HTV-om i bojkotirali Inicijativu, a zapravo su proveli neviđenu cenzuru, nalik onoj u Sjevernoj Koreji.

Je li bilo navijača u zatvoru?

-Za vrijeme utakmice Dinamo – Hajduk, zatvor je bio pun. I Boysi i Torcidaši pričali su mi kako su ih pripadnici interventne policije hapsili bez razloga, na ulici. Premlaćivali su ih i vezali u lance, a potom strpali u zatvor. To je prestrašno! I svi o tome šute… Zamislite samo kako je roditeljima te djece…

Što mislite hoće li vam epizoda ‘Remetinec’ koristiti ili štetiti u daljnjoj novinarskoj karijeri?

-Tijekom šetnji u zatvorskom dvorištu, direktor jedne velike građevinske firme koji je u Remetincu bio zbog afere HAC, rekao mi je da se ništa ne brinem, da su mi emisije odlične i da će mi tek sad posao krenuti, baš kao Severini nakon afere s pornićem!

Hoćete li o iskustvima iz pritvora pisati knjigu? O komu i o čemu?

-Ozbiljno razmišljam o tome, a imam i dvije ponude uglednih izdavača. Neću pisati samo o iskustvima iz Remetinca, nego i o još nekim stvarima. Moja su saznanja odličan materijal za štivo koje može dosegnuti uspjeh veći i od onog Nives Celzijus. Kad sam razgovarao s ostalim zatvorenicima rekli su mi da je Gola istina – Goli k…. naspram onog što bih mogao napisati!  T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. crveni
    #1 crveni 24 siječnja, 2014, 14:57

    [quote name=”porporela”]Bujica go ahead![/quote]
    i reci mi kad mogu doći po svoju dozu

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. crveni
    #2 crveni 24 siječnja, 2014, 14:56

    poprporela, zar i ti kupuješ dop od bujanca

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Mladen Žagar 1.Gbr
    #3 Mladen Žagar 1.Gbr 22 siječnja, 2014, 14:12

    Svak cast, prijatelju ! VELIKA PODRSKA ! ! ! ! ! ! ! ! !

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code