Kolažna, kabaretska predstava ulomaka iz djela Miroslava Krleže u izvedbi studentske grupe Dramskog studija Teatra na Trešnjevci svoju će premijeru doživjeti u ponedjeljak 31. ožujka s početkom u 20 sati, Centar za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1.
Predstava donosi senzibilitet mladih koji Krležu čitaju na nov način i kroz svoje vrijeme. Izabrani su ulomci iz „Gospode Glembajevih“, „Balada Petrice Kerempuha“ i drugih Krležinih tekstova, a povezani su u brehtijanskom kazališnom okviru. Kroz Krležine dijaloge, ulomke i likove preispituje se njegova ostavština danas.
Glume: Danijel Benić, Bruno Bucić, Ivana Dugandžić, Ana Begić, Jana Grgasović, Danijela Kovačec, Renata Kaurin, Dorotea Mandarić i Sven Vranko
Voditelj: Vesna Stilinović
Glazba: Pero Eldan
Montaža zvuka: Denis Golenja
Dizajn knjižice i fotografije: Sven Stilinović
Ulaznice su po 10 kuna.
Iz programske knjižice
„Kreće se! Polagano. Ali se ipak kreće! U spirali uspinje se napredak ljudske rase i svakih stotinu godina ta progresivna spirala zaokrene za jedan zavoj više, tako da se kugla penje tajanstvenim zavijutcima svladavajući svoja vlastita protuslovlja stalnim usponom.“
Usporenost napretka, ignorantno društvo te melankolija neizbježni su elementi svakodnevice koju Krležini tekstovi iz međuratnog razdoblja prošlog stoljeća ocrtavaju na način koji nam pruža senzibilitet, atmosferu i ponajviše tragikomičnost karaktera ljudi i njihovih odnosa kakve susrećemo iz dana u dan stotinjak godina kasnije.
Prema tome, za predstavu koja oslikava apsurd ljudskog položaja, Krleža nam je poslužio kao sjajan tekstualni okvir koji, isprepleten našim improvizacijama na temu, pokazuje nepromjenjivost društva od Krležinog doba do danas.
Uz to želimo i pokazati kako mladi ljudi promatraju tekstove koji su zbog svojeg kanonskog položaja u književnosti veoma osjetljivi i prema tome često tretirani unutar jasno ispisanih vremensko-prostornih dimenzija. Izrezivanjem dijelova i lijepljenjem kolaža Krležinih fragmenata pokušali smo prikazati otvorenost tih tekstova čije značenje i sadržaj ostaju gotovo nepromijenjeni kada ih umetnemo u drugačiji kontekst. Takva otvorenost za preispisivanje najviše dolazi do izražaja kroz Krležina lica čiji klasni status, osjetljivost na promjenu i cijela paleta reakcija na društvo oslikava, pa čak ponekad i karikira lica koja u svakom vremenu i kontekstu bivaju obasjana svjetlom ili tek katkad izviruju iz mraka.
Univerzalnost takvih situacija i lica koja se protežu od elite do potpunih društvenih marginalaca zahtijevala je i jednako univerzalan prostor koji omogućava susret i slobodu najraznovrsnijih karaktera. Ideja željezničkog kolodvora kao takvog prostora javila se već na samome početku te se pokazala veoma plodonosnom, kako na kreativnoj, tako i na idejnoj razini. Taj nam je prostor kreativno uvelike pomogao dajući nam atmosferu i mogućnost improvizacije koja će poslužiti kao ljepilo našem Krležijanskom kolažu, dok nam je na samoj idejnoj razini pomogao u iscrtavanju ideje prolaznosti te nam tako omogućio sjedinjavanje svih tih raznolikih lica i situacija.
Što se same atmosfere tiče, ona se proteže od ludizma do melankolije koji zajedno čine zatvoreno „kolo“ u trenutcima kada određene situacije sjedinjavaju tragično i komično. Prostitutke koje svoj položaj maskiraju u smijeh i anegdote, ugledna dama koja očajno rida zbog kolonjske vode ili pak odvjetnik čija hladnokrvnost i nemoralnost zadirkuju na svakom koraku samo su neki od Krležinih lica koja formiraju to sveprisutno „kolo od sreće“.
No, to „kolo“ koliko god da se okreće, nikada neće ostati potpuno zatvoreno. I tu dolazimo do središnjeg motiva predstave, glavnog lika, beskućnika koji se proteže kroz cijelu priču. Daleko od ludizma, ugleda i smijeha, taj beskućnik prevrće cijelo kolo na stranu melankolije i lutanja. A upravo je to prevrtanje ona energija koja tjera kolo da se neprestano okreće.
Renata Kaurin 
3 komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.