PSIHOZA, JAD I ČEMER KAO ’45. I ’95.

PSIHOZA, JAD I ČEMER KAO ’45. I ’95.

7. siječnja, 2021. 0 komentara

Jedinstvena i odlučna Hrvatska još dugo će biti na nogama i u spašavanju života ljudi i njihove imovine. Podsjećamo pri tome da je mladi Livnjanin Luka Kurbaša, potomak tamošnjih ratnih dragovoljaca, s kojima su se Siščani u odorama HV-a susretali i ostali prijatelji, bio vodič konvoja od 13 kombija i više kamionskih tegljača, kojim su Hrvati iz tisuću kilometara udaljena Frankfurta, na samo Silvestrovo, dopremili stotinjak tona svakovrsne humanitarne pomoći. Za teško stradalu Sisačku biskupiju darove velika hrvatskoga srca uskladištili su u sajamskoj hali Zagreba

Napisao: Josip Frković

Svi moramo pamtiti ponedjeljak i utorak, 28/29. prosinca tužne i po svemu tamne 2020. godine, u 6.28 i 12.19 sati.

Ako je suditi prema onom što je jadni i kroza stoljeća napaćeni hrvatski narod propatio od zvjerskih postupaka i zločina svakovrsnih osvajača, stoljetnih i nedavnih srpskih agresora s lijeve i naše, desne obale Dunava, te u završnici zlokobne koronske i potresne 2020. ponosno je zvati se Hrvatom. Autor ovoga teksta, putujući ujutro i navečer na relaciji Sisak – Zagreb i obratno, svjedoči neposrednim uvidom o spontanom solidarnom, najvrijednijem odgovoru našijenaca na stradanja Hrvata Sisačko-moslavačke županije. Nepregledne, usporene kolone osobnih automobila, majstorski “cadyji” s “lojtricama” na krovu, vatrogasna  vozila iz zemlje i susjednih država. Podjednako onih iz granica naše titovski i velikosrpski teritorijalno “oglodane” domovine, pa i Hrvata iz zemalja stare Europe. Epilog dvodnevnoga potresom učinjena divljanja prirode: sedmoro mrtvih, tridesetak lakše i teže ranjenih, 3500 srušenih objekata, 250 neupotrebljivih kuća i stanova, isto toliko potrebitih obitelji za krov nad glavom, srušena sisačka katedrala iz 1765. godine, 20 župnih crkvi, deseci manjih hramova katoličanstva i župnih kuća diljem područja Sisačke biskupije.

Kristove Jaslice spasile Boška Škofača

U razorenoj župnoj crkvi sv. Nikole i Vida smrt je snašla orguljaša Stanka Zeca, ranijeg sisačkoga trgovca. Poznati čuvar drvenih crkvica lekeničkoga Pokuplja, Boško Škofač, samo je sreći u nesreći i okolnostima, ostao živ u žažinskoj crkvi. Radeći na čišćenju Jaslica, udar ga je bacio pod stolić, a potom ga dodatno zaštitio red letećih vjerničkih misnih klupa. U spašavanju onih koji su 29. prosinca čistili unutrašnjost vrijednog i potpuno srušenoga sakralnoga objekta istakao se vatrogasac Jagodić iz Letovanića. Vidno potreseni slikar i kolekcionar, teški srčani bolesnik, s nećakinjom je i njenim potomkom žurno napustio Letovanić i djedovu hižu.  Uputio se u zadarsko Bibinje, gdje će se neko vrijeme oporavljati od nesvakidašnjega šoka.

U susjednim Selima, gdje i danas postoje tragovi imanja Zagrebačke nadbiskupije iz 18. stoljeća, smrti su gledali u oči nazočni pogrebu hrvatskoga dragovoljca Vlade Skenderovića. Najbrojniji među onima koji su uz vojne počasti ispraćali dobroga čovjeka, prijeratnoga zaposlenika HŽ-a, bili su otac i sin Vinko i Tomislav Skenderović.

Pokoj dragovoljcu Vladi Skenderoviću

Kad je iz zemljine utrobe zatutnjala zlokobna grmljavina, brat i nećak pokojnika prvi su pohitali iz selske sakralne arhitektonske ljepotice. Kroz otvorena glavna vrata crkve pohitali su i ostali. Prošlo je, hvala Bogu, bez ljudskih žrtava.

Posvuda psihoza, jad i čemer zatečena siromaštva, sličan onom poratnom iza 1945. i 1995. Za domaću i svjetsku javnost, pak, pretjerana medijska praćenja putešestvija Banovinom i Pokupljem tzv. pripadnika hrvatske političke elite i njihovih pratitelja. Podjednako onih događanja i aktera u običnim limenim ljubimcima “malih, običnih” smrtnika, pa i putovanja i obećanja onih u skupocjenim, blindiranim vozilima “svibanjskih pobjednika koronavirusa” ili obećanih “pfizerovih” cjepiva koja će, zamislite, biti besplatna. I dok oni koji ponovo proživljavaju ratne strahove zločina i rušenja noći provode kraj svojih mrazom okićenih sirotinjskih ruševina u stotinama naselja Banovine, tzv. elitaši se nadmeću porukama. Čak i omraženi član isto takve Plenkovićeve koalicije mješovita sastava i neosuđeni ratni zločinac, Milorad Pupovac, koji naveliko razmatra stradanje i manjinskih i mješovitih srpskih obitelji.

Pupovčeve prijetvorne poduke

Tko o čemu, kao i tragične mitomanske 1991., kad je izbrojio jedanaest tisuća u katoličanstvo pokrštene srpske pravoslavne nejači. Pupovac koji ne zna što je bilo sa četničkom bajunetom zaklanim humanistom dr. Ivanom Šreterom u Bučju, nastavlja prebrojavanja krvnih zrnaca. A njegov učenik, Boris Milošević u obrani Pupovca, drži kako bi se odavde mnogi zapitali što je u sličnoj situaciji s hrvatskim manjinskim stradalnicima u Vojvodini. Ne spominje šibenski potpredsjednik Vlade RH obećane Vučićeve milijuneurske “milodare” zločinačke Srbije, pa ni kontejnere dobavljene (možda i neukradene?) iz isto takve šovinističke etnotvorevine u BiH, rezervne srbijice, stečene zločinima u čišćenju nesrba. Zapravo je užasavajuće u nazočnosti  visokoga predstavnika UN-a eksponiranje samozvanoga državnika RS Dodika koji ima gardiste u svijetloplavim bluzama i crnim “čakširama”, za boravka u banjalučkoj bolnici koristi “predsjednički apartman”  sa stražarima.

Livnjaci iz Frankfurta za Sisačku biskupiju

Preostala nositeljica zla pri raspadu SFRJ, očito i ne pomišlja da ratna šteta svetosavskoga hegemonističkoga čopora na tlu Hrvatske, iznosi 33 milijarde eura…

Bilo kako bilo, jedinstvena i odlučna Hrvatska još dugo će biti na nogama i u spašavanju života ljudi i njihove imovine. Podsjećamo pri tome da je mladi Livnjanin Luka Kurbaša, potomak tamošnjih ratnih dragovoljaca, s kojima su se Siščani u odorama HV-a susretali i ostali prijatelji, bio vodič konvoja od 13 kombija i više kamionskih tegljača, kojim su Hrvati iz tisuću kilometara udaljena Frankfurta, na samo Silvestrovo, dopremili stotinjak tona svakovrsne humanitarne pomoći. Za teško stradalu Sisačku biskupiju darove velika hrvatskoga srca uskladištili su u sajamskoj hali Zagreba. Na nesretno novo ljeto 1921. Mate Kurbaša iz Livna, otac Lukin, javio je da su konvojaši sretno pristigli u svoje privremeno prebivalište na Majni.

Sasvim za kraj ove bitke za spas i opstanak ljudskih života i imovine svakako su pripadnici dragovoljačkih i profesionalnih sastava Vatrogasne zajednice Hrvatske iz cijele države i inozemstva. Njihovih osam stotina članova na prvoj je crti obrane Sisačko-moslavačke županije. Rade danonoćno do mrkloga mraka. Velika im, najveća hvala i zahvala. Pri tome im je bitna koordinacija djelovanja iz Stožera Civilne zaštite kako se pojedine odluke prioritetnih intervencija ne bi privatizirano zloporabile. S druge strane, politički sukobi na relacijama teško stradale Petrinje i županije najmanje su u ovoj situaciji potrebni. Stišajmo animozitete i politikantske strasti, gospodo dužnosnici. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<

*

code