Događaje u Brazilu za portal Tjedno komentira Zvonimir Magdić
Napisao: Zvonimir Magdić
Nešto ovako glatko, bistro, jednostavno i brzo, dugo već nisam vidio. Oranje. Tako zovu Nizozemsku. Spalili su silne brodurine nepobjedivo španjolske armade… I izvukli na vrelo, vlažno, zimsko sunce golemog Brazila, svoju kandidaturu za prvaka svijeta.
NOGOMET ZA MATEMATIČKI NABIJENE UMOVE
Impresivno. Znalački. Mudro. Ravno. Čista geometrija. Za matematički nabijene umove. Bez zavrzlama! Jednostavnih rješenja. Do savršenstva. Tko će protiv njih? Ja ne znam. Bojim se reći Kovač i Vatreni. Nisam siguran u Brazil s Neymarom. Gaučiosi s Messijem nisu u velikom koraku. Njemčka?
Po onoj, Linekera: nogomet je igra dvije momčadi, u kojoj pobjeđuju – Nijemci. Bio sam na završnoj utakmici Welmeisterschafta 1974. u Munchenu kad su, baš to, Nijemci – izveli. Na Olimpiku tukli su favorizirani Holand i osvojili Fifino zlato. Nije pomogao ‘ tulipanima’ Michelsa ni Johan Cryuff. Taj i je, baš na toj završnici, sve drugo delal samo ne igral nogomet. Čak je bacao i silne autove. Nije ga bili u šesnaestercu. Na domak Maiera. Samo jednom je bio tamo, u prvoj minuti., ‘ isposlovao ‘ elver’ i Neskeensovom bombom 1:0. I, to je bilo sve. Premalo za lukavost Gerda Mullera, koji je – okretom – zabio pobjednički pogodak. 2.1.U njemu je još bilo – kartofelsalate – našeg Čika Čajkovskog, koji ga je, usput, i zvlekel na svijetlo dana. I, Franza Beckenabeura, koji će postati i ostati, Kaiser, car, njemačkog nogometa I, okretnog Seppa Maiera na vratima. Iako je Deutschland, te sedamdesetčetvrte, još bio postdamski podijeljen na Zapad i Istok. Uz paradoks, koji pruža samo nogomet.U prednatjecanju tog istog Mundiala, DDR je tukao Zapadnu Njemačku!
No, ti, ipak, na kraju nisu moglo dalje od Brazila.Bio je to onaj, spektakularni slobodnjak Rivelina kroz zid, u koji se zavukao Jairzinho, naglo se sagnuo i tu je – ‘ona’- prošla 1:0. Bio je to kraj t totalnog nogometa.
RASVCJETANI TULIPANI
I kad se vjerovalo da je to priča zaključena zauvijek,:sada, na Mundialu – 14, Nizozemci su odigrali protiv prvaka svijeta, protiv europskog prvaka protiv finog, polaganog gospona Del Bosquea takvu – totalitarku – da se samo čekao kraj, da ta tragedija Furije, 5:1, ne postane još i komedija.Tko će ‘ ugasiti’, i s čim, brzinu i dribling Robbena, toliko samouvjerenog da ti mozak stane. Njegova drskost, dere sve! A Schneider je takva košćurina, od iskustva, ne starosti, da je – jednostavno – nesavladiv. A van Piers je, onom čudesnom letom i golom – glavom, zapanjio i zaspalog Casillasa i struku i umjetnike. Novi je toplotni udar tulipana rascvjetalih do crvenog žara. To je ovaj, do sada, na samom početku, najveći trenutak Mundiala. Istina, Španjolci su bili – kako sami kažu – bez chispe, bez iskre. Bez vatre.Tromi, umorni, bez daha i duha. Izmoždeni. Mekani. Tanki. Bez invencije. I, bez vlastite povijesti.Znači, bez – furije!
Van Gaal je bio nesmiljen: ‘ Dokrajčite ih…’Da, ti su, rezali i samo – more!
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.