Potpuno svjestan delikatnosti moga istupa u vrijeme još uvijek naglašene euforije nakon oslobađajuće presude iz Den Haaga od 16. studenog 2012., osjećam moralnu obvezu upravo to objaviti: Ako je i od Ante, previše je!
Puno toga je otišlo u neželjenom pravcu. Kao pojedinac ne bih reagirao, ali kao utemeljitelj Udruge dragovoljaca domovinskog rata i kao predvodnik pokreta Stop progonu hrvatskih branitelja, moram se očitovati o svemu što nam se događa.
Da, 16. studenog 2012. je bio dan za pamćenje. Poslije toliko godina konačno se dogodilo nešto pozitivno za ljude koji su stvorili hrvatsku Državu. Nakon toliko godina progona hrvatskih branitelja, nakon kriminaliziranja i progona svih koji su išta značili u Domovinskom ratu, nakon rastakanja svega što je hrvatsko, nakon četničkog orgijanja po Brijunima, povlaštenog položaja svih koji rade i djeluju protiv hrvatskih nacionalnih interesa, “pozitivne diskriminacije” Srba u Hrvatskoj, aboliranja počinitelja silnih zlodjela nad Hrvatima, suđenja više od četiri tisuće (4236) hrvatskih branitelja, Hrvati su dovedeni u poziciju inferiorne skupine u vlastitoj državi. Hrvatska je ostala zadnji bastion komunizma u Europi. Sve smo to, pa i mnogo više od toga pretrpjeli očekujući da nam svane drukčiji dan. Kad je svanuo 16. studenog 2012., oslobađajuća presuda Haaškog tribunala hrvatskim generalima, mislili smo, sada kad se vrati Ante, okrenut ćemo ploču. Ujedinit ćemo se svi i nećemo dozvoliti da nam rade ovo što su nam do sada radili od Države koju smo mi stvorili. Zaboravit ćemo sporadične razmirice među nama braniteljima iz Domovinskog rata i našim udrugama, zaboravit ćemo tko je do sada bio na kojoj strani iz ovih ili onih dnevnopolitičkih razloga, u interesu našeg zajedništva nećemo nikome dozvoliti da nam otme Hrvatsku. Svi mi koji smo branili Hrvatsku ponižavani smo na različite načine i raznim perfidnostima mrzitelja svega što je hrvatsko. A to je već postao sustav čiji su predvodnici Josipović, Mesić, Sanader, Šeks, Račan, Kosor, Milanović, Matić, Pusić, Čačić, Puhovski, Pupovac… Ali, neka, mislili smo, konačno je došao i naš dan, vraća nam se Ante, okreće se stranica, stvorit ćemo i zajedno čuvati Državu za kakvu smo se borili, za kakvu su hrvatski branitelji podnijeli goleme žrtve. Apatiju i beznađe narod je zamijenio nadom, ispunio zagrebački Trg bana Josipa Jelačića, pokazao hrvatsko jedinstvo i očekivao da se jasno i glasno kaže kako dalje, jer ovako kao do sada više ne može.
Hrvatskom vladaju oni koji je nisu željeli, narod prekapa po kontejnerima da bi nekako preživio u sjeni pedera i lezbijki koji rame uz rame s predstavnicima aktualne vlasti paradiraju Hrvatskom, Radu Šerbeđiju i ostalu bagru voze brodovi Hrvatske ratne mornarice, četnički vojvode paradiraju u Hrvatskom saboru, kao gljive poslije kiše niču razna takozvana “civilna društva” a zajednički im je sustavni i kontinuirani rad protiv svega što je hrvatsko. Za takva nedjela bivaju odlikovani najvišim odlikovanjima predsjednika Republike Hrvatske.
Ali, sada im je odzvonilo! Dolazi Ante, pa u Hrvatskoj više ništa neće biti kako je do sada bilo! Sve će biti drukčije kad nam se vrati Ante!
A tada – šok!
Dugo očekivano Antino obraćanje narodu izaziva tjeskobu i nevjericu, konsternaciju.
Naš donedavni idol opalio nam je takav šamar da nam od njega još bride obrazi.
Veseli i razdragani Ante lakonski nam objavljuje: Rat je završio, okrenimo se budućnosti. Ja sam svima oprostio.
Ne mogu vjerovati da to uistinu čujem! A na njegovo dodvorničko spominjanje predsjednika Ive Josipovića i Zorana Milanovića, zvižduci i uzvici negodovanja tisuća hrvatskih branitelja na Trgu bana Josipa Jelačića zaglušuju to njegovo ulizivanje.
“Rat je završio, okrenimo se budućnosti”?! A što je sa Veljkom Marićem, što je sa 326 branitelja kojima se i sada sudi, što je sa 384 branitelja koji trunu u kazamatima, što je sa 4236 do sada kazneno procesuiranih, što je sa 1934 naših suboraca, stvaratelja hrvatske Države koji su poslije Domovinskog rata počinili samoubojstva?! Što je ostalo od ideala s kojima smo krenuli u obrambeni i osloboditeljski Domovinski rat?! Što je s udbaškom, orijunaškom, jugoslovenskom manjinom koja upravlja i vlada našom Hrvatskom?! Ukazanjem velikog Ante Oslobođenoga krug se zatvara. Sve one koji su pridonijeli da se aboliraju počinitelji zločina protiv hrvatske Države i njenog naroda abolira naš veliki Ante.
Ne, dosta je mazohizma! Neka Ante oprosti svojim progoniteljima, na to ima pravo, ali nema pravo opraštati u ime nas hrvatskih branitelja. To pravo mu nitko nije dao.
U Haag je otišao hrabri hrvatski vojnik, dapače general, a vratio nam se kao neznanac.
Konačno, poruka hrvatskim braniteljima: Za nas rat nije završio doklegod se proganja ijedan hrvatski branitelj. Okupimo se ponovno u pokretu “Stop progonu hrvatskih branitelja”!
Mi vas nećemo nikada izdati.
6 komentara
Uskoči u raspravuSmatrao sam da je Antin riječnik “sumamed” koji efikasno spriječava nekontroliranu eksploziju euforije i time štiti 100 000 od hrvatskih pendrek-efendija”… Također smatram da je mudro što se nije pojavio u Vukovaru: emocije bi se u tom slučaju zaista teško mogle kontrolirati… I tako sam mu sve to prva tri dana uzeo za mudrost. A onda sam shvatio da je Hrvatska dobila novu “lignju”… I nakon tih tri dana ta sjena od vojnika i dalje je, ničim izazvan, na sva usta hvalio “institucije”…
Adio generale, u ime mrtvih suboraca brišem te iz “knjige dostojnih” i prebacujem u dikobrazovu zakladu!