PRIMOŠTEN KAO SEATTLE

PRIMOŠTEN KAO SEATTLE

17. travnja, 2016. 0 komentara

1401x788-MarkLanegan_SteveGullick_1Neočekivani poziv od strane gospodina Stipe Petrine, načelnika Općine Primošten za kojeg se ispostavilo da je veliki ljubitelj rock glazbe koji na koncerte uredno poteže i van granica Hrvatske, a koji već dugo razmišlja o pokretanju festivala u ovom predivnom gradiću. Nakon početnog iznenađenja, a znajući kako je u pitanju ozbiljan političar, taj smo poziv shvatili ozbiljno i već na prvom sastanku dogovorili gotovo sve detalje u vezi realizacije festivala SuperUho u Primoštenu

Tekst: SuperUho Festival

U posljednjih desetak dana najavili su Marka Lanegana kao drugo ime koje će u kolovozu nastupiti na SuperUho Festivalu u Primoštenu, Explosions In The Sky (22.10.) i Swans (26.10.) koji će nastupiti na 17. Žedno Uho festivalu u galeriji Lauba, te Damiena Jurada (7.7.) na terasi Močvare koji će nastupiti u sklopu zagrijavanja za SuperUho Festival.

Treće izdanje SuperUha donosi i treću lokaciju na kojoj će se ovaj, po mnogo čemu drugačiji, ljetni festival održati. Budući da Žednouhi vole nekonvencionalo tako su i ovoga puta odlučili napraviti nešto neuobičajeno dopustivši da Primošten kao novi dom ovog festivala otkriju dragi im prijatelji iz Seattlea Mudhoney, jedni od glavnih inicijatora uzleta tamošnje scene krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, na krilima kojeg je i nastao popularni grunge.

Riječ grunge

Opće je poznata činjenica da je upravo pjevač i gitarist ove grupe Mark Arm bio taj koji je prvi u kontekstu glazbenih zbivanja u Seattleu upotrijebio riječ grunge kad je lokalnom fanzinu poslao pismo u kojem je svoj prvi bend Mr. Epp and the Calculations opisao kao: “Pure grunge! Pure noise! Pure shit!” – bilo je to davne 1981. Sedam godina kasnije Bruce Pavitt – osnivač kultne diskografske etikete Sub Pop, koja je poslužila kao svojevrsna platforma na kojoj je niknula i razgranala se seattleska scena, riječ grunge počinje intenzivno koristiti kako bi opisao zvuk novog benda kojeg predvodi Mark Arm – Green River. Premda ostaju gotovo nezapaženi izvan rodnog im grada Green River će odigrati ključnu ulogu u budućim zbivanjima u Seattleu ali i čitavoj Americi, jer po raspadu ove grupe Mark Arm i gitarist Steve Turner osnivaju Mudhoney, dok drugi gitarist Stone Gossard i basist Jeff Ament osnivaju najprije Mother Love Bone, a potom i planetarno popularne Pearl Jam.

Već prvim singlom „Touch Me I’m Sick“ Mudhoney postaju predvodnicima scene, a sama pjesma postaje underground himnom koja na Seattle skreće pažnju, najprije ostatka Amerike, a potom i cijelog svijeta. I premda nikad nisu doživjeli komercijalni uspjeh poput nekih njihovih sljedbenika, u prvom redu Kurta Cobaina koji je uz Melvins upravo Mudhoney navodio kao glavne uzore i inspiraciju za nastanak Nirvane, svojim su beskompromisnim garažnim zvukom kreirali kultni status kojeg su zadržali sve do danas. Možda će tvrdnja da je odlazak na koncert grupe Mudhoney obavezna glazbena lektira za svakog ozbiljnijeg štovatelja rock’n’rolla nekom zvučati pretenciozno, ali neosporna je činjenica da su upravo Mudhoney gradili temelje glazbene scene koja će početkom devedesetih rock’n’roll vratiti na vrhove glazbenih ljestvica i omogućiti da iznova zavlada glazbenim mainstreamom.

Mark Lenegan ponovno u Hrvatskoj

Nakon Mudhoneya drugo veliko ime koje dolazi na treće izdanje festivala u Primoštenu je Mark Lanegan. Izgleda da se ove godine sve posložilo, jer nakon što su Mudhoney i Marka Lanegana “lovili” još od prvog izdanja festivala Terraneo, pet godina poslije Žednouhi su na trećem SuperUhu uspjeli spojiti ova dva velika imena koja su uvelike doprinijela rock’n’roll eksploziji na sjeverozapadu Sjedinjenih Država početkom devedesetih, eksploziji koja je iz temelja prodrmala glazbenu industriju te stvorila i danas iznimno popularni grunge.

Svoju je karijeru Lanegan započeo prije više od 30 godina u, pokazalo se kasnije, iznimno bitnom i utjecajnom, ali i uvelike podcjenjenom bendu Screaming Trees. Premda su nakon potpisa za veliku etiketu i objavljivanja svog šestog albuma “Sweet Oblivion” 1992. zabilježili značajan komercijalan uspjeh, ipak su ostali u sjeni svojih kudikamo popularnijih mlađih kolega koji su upravo u njima crpili inspiraciju. Singl s tog albuma “Nearly Lost You” postala je njihova najpoznatija pjesma na čemu mogu zahvaliti prije svega kultnom filmu “Singles” snimljenom u Seattleu 1992., a u kojem su sujelovali i neki od stvarnih aktera tamošnje glazbene scene tematizirane u navedenom filmu.

Nakon što su se raspali pioniri stoner rocka Kyuss, njihov gitarist Josh Homme pridružuje se 1996. Screaming Trees kao ritam gitarist te se vrlo brzo sprijateljuje s Laneganom. Kad je godinu dana poslije osnovao Queens of the Stone Age upravo je Lanegana uvrstio na vrh popisa onih koje bi volio vidjeti kao pjevača ovog benda, da bi na kraju ipak odlučio po prvi put u karijeri sam preuzeti tu dužnost. No Homme očito nije odustao od svoje prvotne ideje pa Lanegan tri godine kasnije postaje punopravni član QOTSA s kojima snima niz izvrsnih albuma na kojima u dijelu materijala preuzima ulogu glavnog, a u dijelu ulogu pratećeg vokala.

Premda je još od početka devedesetih Lanegan snimao i objavljivao redovito hvaljene samostalne albume, s uspjehom QOTSA i njegova samostalna karijera dolazi u fokus šire publike pa tako 2004. album “Bubblegum” postiže pomalo neočekivan komercijalan uspjeh i Lanegan se morao odlučiti između QOTSA i vlastite karijere. Iako i dalje povremno nastupa na njihovim koncertima i gostuje na albumima, ipak se odlučio poptpuno posvetiti samostalnoj karijeri ali i brojnim drugim suradnjama od kojih su najpoznatije one s Isobel Campbell, nekadašnjom pjevačicom škotskih Belle and Sebastian, te s Gregom Dullijem, pjevačem i gitaristom Afghan Whighs i The Twilight Singers, s kojim je punih šest godina vodio zajednički projekt The Gutter Twins.

Uz gore navedene glavne suradnike, lista glazbenika koji su imali tu sreću da im mračno-šarmantni vokal Marka Lanegana obogati izdanja podugačka je, a neki od njih su: Moby, Earth, Bomb the Bass, Soulsavers, UNKLE, Mad Season, Slash, Duke Garwood, Melissa Auf der Maur i Martina Topley Bird.

Kad je 2012. objavio naveliko hvaljeni album “Blues Funeral” i napokon došao u Hrvatsku odsvirati svoj prvi samostalni koncert, Mark Lanegan je uvjerljivo demonstrirao kultni status kojeg uživa među našom publikom pa je tako zagrebački Pauk bio rasprodan skoro tjedan dana uoči koncerta. Slično se dogodilo i na idućem nastupu u našoj najvećoj kino dvorani Kinu SC, dok su na zadnjem i ujedno najvećem dosadašnjem koncertu održanom prije godinu dana u Laubi zadnje ulaznice prodane na samom ulazu. Nakon toga je svima bilo jasno da je nastup na festivalu slijedeće što Mark Lanegan mora napraviti u Hrvatskoj a taj je festival SuperUho!

Pet godina u Primoštenu

Iznimno ugodna i produktivna suradnja s telekomunikacijskom tvrtkom ISKON – generalnim sponzorom SuperUho festivala – nastavlja se i novim izdanjem festivala, a to znači niz zanimljivosti za festivalske goste: popratne aktivnosti, pogodnosti, nagrade i naravno savršenu internetsku vezu.

Uz zadovoljstvo činjenicom da je s Općinom Primošten dogovorena suradnja na najmanje idućih 5 godina, o stvarnim razlozima promjene mjesta održavanja SuperUha govori kreativni direktor festivala Mate Škugor:

Na samom bih se početku zahvalio vodstvu Grada Šibenika koje nam je omogućilo da ovaj projekt pokrenemo u mojem rodnom gradu. Zahvalio bih se na svoj podršci koju su nam pružali u protekle dvije godine, najprije oko uređenja prostora pristaništa nekadašnje Tvornice elektroda i ferolegura na kojem se SuperUho festival održao prve godine, a potom na dozvoli da festival lani preselimo na jednu od najljepših pozornica na Jadranu, onu na tvrđavi sv. Mihovila gdje smo imali fantastične uvjete za rad uz niz pogodnosti koje nam je osiguralo izvrsno vodstvo same tvrđave. Premda je festival već u drugoj godini održavanja počeo poslovati pozitivno, ostaje činjenica da smo uložili ozbiljan novac u njegovo pokretanje. U pitanju su bila jednim dijelom vlastita sredstva, drugim sredstva od strane naših dobavljača s kojima smo dogovorili otplatu usluga u skladu s realnim mogućnostima, no najvećim se dijelom radilo o pomoći koju su nam nesebično pružili pojedinci koji vjeruju u ovo što radimo i kojima smo na istoj neizmjerno zahvalni. I upravo zbog tih ljudi nismo sebi mogli dozvoliti na nastavimo funkcionirati po dosadašnjem principu jer bi na taj način navedena sredstva, koja su nam posuđena u najboljoj vjeri, vraćali još barem deset godina, što bi bilo apolutno neodgovorno s naše strane. Na našu žalost zahvaljujući raspršenosti vlastitih ulaganja u kulturu te nepostajanju adekvatne kulturne strategije u sklopu koje bi se postavili prioritetni projekti u koje bi se onda mogla ulagati značajnija novčana sredstva, Grad Šibenik nije bio u mogućnosti izaći nam u susret i omogućiti daljnji razvoj projekta, a da istovremeno uredno izvršavamo obaveze prema tvrtkama i pojedincima koji su istom omogućili postojanje. Incijalno rješenje ove situacije nametnulo se samo po sebi a bilo je preseljenje festivala u Zagreb gdje su nam troškovi produkcije gotovo za trećinu niži te bismo tako rezanjem rashodovne strane proračuna ovog projekta postigli željeni cilj. No tada se dogodio neočekivani poziv od strane gospodina Stipe Petrine, načelnika Općine Primošten za kojeg se ispostavilo da je veliki ljubitelj rock glazbe koji na koncerte uredno poteže i van granica Hrvatske, a koji već dugo razmišlja o pokretanju festivala u ovom predivnom gradiću. Samo za ilustraciju, dobrih sedam godina sam ljeti za studentskih dana gotovo svakodnevno biciklirao 30 km do Primoštena i natrag u Šibenik, vjerujem da to dovoljno govori o kakvom se posebnom mjestu radi. Nakon početnog iznenađenja, a znajući kako je u pitanju ozbiljan političar, koji je primjerice ovu nekad bogatu općinu, kojoj je prijetilo ukidanje jer su je njegovi prethodnici tijekom devedesetih doveli na rub propasti, u samo nekoliko godina po dolasku na vlast doslovno preporodio i pretvorio u jednu od najuspješnijih općinu u Hrvatskoj, taj smo poziv shvatili ozbiljno i već na prvom sastanku dogovorili gotovo sve detalje u vezi realizacije festivala SuperUho u Primoštenu. Tako će zahvaljujući inicijativi gospodina Petrine i Općine Primošten i građani Šibenika moći u neposrednoj blizini svog grada i dalje uživati u vrhunskoj glazbenoj priči koju pruža SuperUho, što me čini iznimno sretnim budući bi u slučaju preseljenja u Zagreb upravo njima, ali naravno i ostalima koji tom gradu gravitiraju, bila načinjena najveća šteta. I zato još jednom veliko hvala gospodinu Petrini ali i našem generalnom pokrovitelju Iskonu što su omogućili da SuperUho nastavi živjeti u Dalmaciji.“ T

Linkovi :

http://mudhoneyonline.com/home

http://www.mudhoneysite.com/

https://www.subpop.com/artists/mudhoney

https://twitter.com/mudhoney

https://www.facebook.com/Mudhoney-120610017957082/

Video

https://www.youtube.com/watch?v=_nGsT_qFMBs

https://www.youtube.com/watch?v=yun1IlBnDmY

https://www.youtube.com/watch?v=CsjSDQ_MrV8

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<

*

code