GLAVNE TEME PRIČA

POSLJEDNJI MAJSTORSKI MOHIKANCI U SISKU

25. ožujka, 2023.

Posredovanjem Katoličke crkve moglo bi se obučiti potencijalne mlade majstore za preuzimanje        obrtničkih radnji preminulih postolara. Među prvim gradovima koji iza katastrofe trebaju “šustere” svakako je Petrinja, čija čelnica Komes poziva kandidate da dođu u grad na Kupi i Petrinjčici, veli Vrđuka. Tijekom pet tjednih dana Vrđuka je na raspolaganju Siščanima i stanovnicima devetnaest gradova i općina županije, dok je za vikenda na imanju u Žažini

Napisao i snimio: Josip Frković

U gradu rimske provincije Panonije Savije, gradu na tri rijeke s najsjevernijom kontinentalnom našom lukom i gradu hrvatskih pobjeda i snažne metalurške i naftne industrije, malo je Siščana svih naraštaja koji ne poznaju troje posljednjih obrtnika Mohikanaca.

Prva među njima je legendarna gospođa Katarina Gloc, jedina obrtnica pedikerka iz Lađarske ulice, koja sugrađane nokata uraslih u nožne palčeve spašava od nevolja. I sve to uz plaćanje katoličke svete mise zahvalnice za zdravlje ili pak dragovoljne novčane priloge.

Drugi je jedini urar u županiji, nasljednik svoga oca Željka Franića i djeda domobrana Jurice, Bruno, koji poznatima u privremenu i skučenom lokalu iza potresa u prizemlju “Karingtonke” odobrava popuste za popravak starih vura ili onih baterijskih.

Mohikanac Meksikanac

Treći je pak sisački Mohikanac u svojoj majstorskoj uslužnoj djelatnosti “šusteraja”, zapravo Meksikanac, Željko Vrđuka (73) iz Ulice kralja Tomislava 4. Taj vječito nasmiješeni, punašni čovjek, kojega autor teksta i jedan od bivših predsjednika ansambla pobliže poznaje još iz poratnoga “olujnoga” vremena i pjevačkoga zbora “Zeleni Brijeg” dirigentice Helene Filipović Janković. A tada je Željko Vrđuka, punih petnaest godina, prezimenjak “Segestina” nogometaša Vlade Vrđuke, iza službenih zborskih nastupa u Sisku i okolici izvodio vrlo uspjele solističke točke meksičkih popularnih pjesama. Sjećamo se melodija Slavka Perovića, Predraga Gojkovića, “Paloma” i “Los Kabalerosa”. Razgovaramo s postolarskim poreznim paušalistom iz stare gradske jezgre, nadomak katedrale u obnovi i središnjeg park-šetališta na obali Kupe. Doznajemo najprije da je postolarski obrt i radionicu između uglovnice Priesovih i pekare “Cvebe” naslijedio od nekad popularnoga oca Đure Vrđuke. Izučio je majstorski zanat u Sisku i potom četvrt stoljeća sjedio za radnim stolom “u izlogu” prizemlja zadruge “Udarnika”, odnosno bivše kuće trgovca Šuperine. Radni su mu kolege, među njima i učitelji, bili Mile Draženović, Nikola Guštin, Mile Bralić, Ivica Štignedec, Krešo Vrbanek, Vlado Baniček i mnogi drugi.

„Ovdje sam od 1989., pa sugrađanima popravljam doslovce sve. Od đonjenja cipela i lijepljenja tenisica do bušenja novih rupica na remenju hlača. Paušalist sam osam godina, a bar 40 posto potpuno besplatno. U poslu mi već dugo pomaže supruga Dragica, koja je krojačke struke, ali se brzo privikla ovom poslu“.

Kronični manjak majstora

S obzirom na kronični manjak majstora, Vrđuka kaže kako bi posredovanjem Katoličke crkve mogao obučiti potencijalne mlade majstore za preuzimanje        obrtničkih radnji preminulih postolara. Među prvim gradovima koji iza katastrofe trebaju “šustere” svakako je Petrinja, čija čelnica Komes poziva kandidate da dođu u grad na Kupi i Petrinjčici, veli Vrđuka. Tijekom pet tjednih dana Vrđuka je na raspolaganju Siščanima i stanovnicima devetnaest gradova i općina županije, dok je za vikenda na imanju u Žažini (općina Lekenik).

S bakom i djedom na lijevoj obali Kupe su i nezaobilazni unuci Iva i Ante, potomci Alenkovi. Otac im je načelnik granične policije sisačko-moslavačke Policijske uprave. To su, eto, zanimljivosti iz života poznatog staroga postolara Željka Vrđuke, bez kojeg bi Siščani do popravaka cipela morali putovati desecima kilometara. T