Davorku Vidoviću nije pomogla ni “Rizol-medija”
Napisao: Josip Frković
Nije baš najsvjetlija nedavna prošlost, ali vrijedi podsjetiti: prije godinu dana, bila je srijeda 23. listopada, u devetoj godini SDP-ove mnogočlane, zbrdazdoljene klijentelističke i koruptivne županijske koalicije, predsjednik države Ivo Josipović, skupina ljevičarskih dužnosnika, kumova i osobnih prijatelja dali su se u lagodno razgledanje prirodnih ljepota, povijesnih spomenika i uspješnih gospodarskih pogona Banovine. Od Gline do Dvora i Hrvatske Kostajnice. U koloni luksuznih crnih limuzina našao se i pola milijuna vrijedan, upravo dobavljeni miš-sivi „audi“, cestovni „jumbo jet“ iz županijske garaže. Uz kamermana TV SMŽ- servisa Zdenka Plevančića, te ugovornih lokalaca, našla se tu i skupina izvjestitelja dnevnih novina i radija. Prema narudžbi šefova uredništava, nakon bahate rastrošnosti u Varaždinu i Vinkovcima, pitali su oni je li baš moralno u općoj bijedi bivše seljačke, radničke, neradničke, bleferske, pokondirene i ine primitivne guzice luftati ili podgrijavati „air-conditionima“ ispod sjedišta putničke kabine. Ne baš mudar, no demagoški glumački uzvrat vrha razgaljene dvorske gubernijske vlasti ubrzo je stigao: Odgovor na to retoričko pitanje dat će naši birači, koji su nam, zar to još ne znate, i treći puta zaredom pružili povjerenje!. U prvim poslijepodnevnim radijskim vijestima, dakako, diljem zemlje odjekivale su snimke iz Pounja, slične porukama lujevske i zokijevske Marije Antoanete o kolačima i kriškama crnoga kruha. Kao da su naslutili, sudionici privatno-lokalne karavane o trošku hrvatskoga puka s prvim građaninom dr. Nova Pravednost na povratku su se utaborili u petrinjskom Novom Selišću. I zadržali se, uz pjesmu, bogatu trpezu, alkoholnu razdraganost i policijsko osiguranje, do ranih jutarnjih sati. Bio je to početak kraja jedne socijaldemokratske garniture „crvenih baruna“, zapravo opsjenarskoga i diletantskoga teatra, koji je osiromašene građane šest gradova i trinaest općina koštao policijski ekspresno dokazanih 11,2, puno vjerojatnije i desetke milijuna kuna minusa. Ipak, prisilna uprava je na vidiku…
NI “RIZOL-MEDIJA“ NIJE USPJELA POMOĆI
I dok se središnja državna vlast, posipana pepelom, kunktatorski nećkala raspisati prijevremene županijske izbore, moguće rješenje za Kukuriku koaliciju pronašao je partijski i Vladin lider Zoran Milanović. Osam godina u SDP-u otpisana bivšega ministra socijale Davorka Vidovića – zbog toga što se drznuo kandidirati za vodstvo stranke i navodno flertovati s aktualnom plavokosom ministricom istoga resora proširena na mladež – pozvao je na razgovor i ponudio mu kandidaturu. Nekadašnji zamjenik Ivice Račana ni slutio nije da ga spletkari tipa velikog šarmera i vrsnoga „čagera“ Igora Dragovana islužena odbacuju lavovima. I mada je Branimir Agbaba HDZ nazivao strankom opasnih namjera, protokom godina sve više iskrsavaju dokazi udbaško-kosova državnoga terorizma Mustač-Perkovića u suradnji s njegovim Izvršnim komitetom CK SKH u kojem je sjedio i relevantni dalmatinski udbaš Stipe Josipović. Tijekom kampanje, pak, Milanović se ozbiljno (javno) rasrdio na sisačke poruke SDP-ova europskoga parlamentarca i Vidovićeva istomislećega prijatelja Tonina Picule o potrebi pomlađivanja partijskoga vodstva. Taman kad je pomislio da gradnja njegova autokratskoga kulta ličnosti dobro napreduje, bruxelleski prijatelj HDZ-ova demokrata Andreja Plenkovića, javlja se u znak potpore Vidoviću. S njim i vječito mladi Silvano Hrelja. I dok je korpulentnog stanovnika Zelenoga Brijega sisačkog, savjetnika HGK i Josipovićeva suputnika u Zemlju izlazećega Sunca toliko osokolio da je unaprijed proglasio 16-postotnu izbornu prednost već u prvom krugu, sisačkoga čuvara plaže u proljetno-ljetnom i jesenskom periodu Zdenka Vahovca pomaknuo je Zoki na sigurnu, još lani inžinjeringom osvojenu poziciju zamjenika župana. Vidovićev predizborno-propagandni nastup na sebe preuzima agencija slična kriminalnom Sanaderovu Fimi-bankomatu, s imenom „Rizol-medije“, u vlasništvu članova Milanovićeve šire familije.
“SVOJ I VAŠ“ ČEKA NOVE IZBORE
I, treba priznati, trude se dečki sigurni u kunsku naplatu vrijednoga posla iz SDP-ova crveno-crnoga fonda. Lik sveprisutnoga i svestranoga Davorka, poput nekadašnje protukandidatkinje HR poglavarskoga promašaja stoljeća, počasnoga antifašista i rigidnog boljševika Stipana Mesića, gotovo iskače i ispod poklopca laštila za cipele. I trudi se Davorko Vidović da uspostavi što čvršći kontakt „sa šutljivom većinom“ od Lipovljana do Dvora, Gline, Petrinje i Gvozda, očekujući ponajprije glasove manjinaca u dvije moguće varijacije. Na žalost, očekivanja se već 12. listopada nisu obistinila. Građani, očito, nisu povjerovali zlokobno nesposobnoj crvenoj vlasti na državnoj razini, a još manje onoj koja bi značila nastavak dugoprstoga kontinuiteta. A od njega se na debeloj distanci godinama držao i sam sanacijski kandidat. Trebalo je, dakle, natjecanje ponoviti i u drugom krugu. „Svoj i vaš“ Vidović nastavlja utrku, pišući potencijalnim biračima i osobno potpisano pismo. Maksimalno iskren i svjestan svojih prednosti i mana, najprije se sjećanjima na politički sudbinska vremena 90-ih poziva na svoju hrabrost pri osnutku SDP-a. Zabolio ga je, veli, „želudac gledajući bivše boljševike i nevjernike kako su pohrlili u crkve i kako su petkrake zvijezde zamijenili šahovnicama…“ Na to „što je ljeti 1991. u kratkim hlačicama kao dragovoljac krenuo u rat, dok su se ‘domoljubi’ posakrivali po zagrebima, minhenima, uredima i radnim obvezama…“, bilo je kojekakvih, pa i tendencioznih protuargumenata. U svakom slučaju, mnogi mlađi političari – bez obzira na svjetonazor – Vidovićevo bi pisano obraćanje biračima mogli i trebali sačuvati. Moglo bi im u nekoj budućoj prilici dobro doći, biti i te kako korisno.
RASULO RUŽINIH „STARČEVIĆANACA“
I 26. listopada božica Fortuna nije bila sklona SDP-u i njegovoj slabašnoj koaliciji s hrvatskom nepotrebnom strankom Čačić-Pusićeve, te onom parlamentarnom umirovljenika i Bošnjaka. Kandidat Vidović dobio je u drugom krugu 41,55 posto, a HDZ-ov Ivo Žinić 56,4 posto glasova birača. Šef oporbe, istina, koristio je blagodat svakako zakašnjele potpore HSP-a AS i nezavisnoga ex-načelnika Martinske Vesi Ivice Dadovića, ali je uvjerljiva pobjeda HDZ-a poslije dugih devet godina ostvarena. Poznatom mirnoćom Vidović je čestitao političkom suparniku, pobjedniku izbora, svom glinskom ratnom drugu iz 20. domobranske pukovnije. Uzevši si pravo na ljutnju, kao i svaki gubitnik, prisjećao se vrućih 90-ih i ponovo uskrslih provokatora u kampanji. Kako se ne predaje olako, pripomenuo je da još uvijek neće iz politike. Budući da Žinić nema skupštinsku većinu, jer su tamo još uvijek staro-novi plaćenici i ex-savjetnici, novovalni volonteri, Vidović se nada novim izborima u proljeće i novoj prigodi za sebe. Uz HSS, i BUZ s pobjedničkim HDZ-om trebali su biti i pravaši starčevićanci, ali su u „stranačkim sportskim igrama“ i želji da na izbore i iza potpisa sporazuma izađu sa samostalnom listom izgubili tlo pod nogama. Sve do općega rasapa koji i iz sisačke perspektive predstavlja izazov za temeljitije raščlambe, jer je odlaskom stranačke ikone Ruže Tomašić i više članova Glavnoga stana i Predsjedništva vjerno članstvo ostalo poput riba na suhom. Nimalo slučajno, međutim, dan pred drugi krug izbora iz prikrajka pobjedničkoga HDZ-a „pristizale su alarmantne vijesti o primjetnoj nazočnosti srbijanskih vozila u Sisku i njegovoj okolici, o 60 autobusa iz susjedstva preko Une i Dunava, zakupu 400 hotelskih kreveta u Topuskom, tisućama kuverata iz stožera SDP-ova kandidata za koje je plaćeno 12.000 kuna…“. Ništa se, međutim, nije pokazalo potpuno točnim.
POBUNA PRAVAŠA ŽELJKA SOLDE
A u Sisku dva tjedna kasnije – iza velikih fešta s liderom Karamarkom i Kolindom Grabar Kitarović u „Panoniji“ i Domu Rafinerije, te u Zavičajnom klubu Žinićeva Marinbroda – novi župan i njegovi zamjenici Anita Sinjeri Ibrišević i Marin Piletić stigli su do županijske palače. Pred njima je polumandat. Kada je novi župan Ivo Žinić (54) prvoga utorka studenoga u ukusno namještenu kabinetu županije obnašatelju dužnosti Zdenku Vahovcu, potpisao primopredajnu dokumentaciju, mnogi su se promatrači upitali kad će se ukinuti 14 milijunima plaćanih savjetnika i kad će „držači ljestava“ vratiti protupravno stečenu imovinsku korist. Prvi dio odgovora stigao je sutradan, 5. studenoga, a drugi dio, bar zasad, bez odgovora je. Ali, mnogo posla i kadrovskih poteza i bez uporabe metle preostaje još u razvojnoj agenciji i drugim dijelovima županijske uprave. Što li će tek s brojnim uhljebima… U zadnji tren, neposredno pred završetak teksta, „Tjedno. HR“ doznaje o pobuni HSP-ova predsjednika Županijske skupštine Željka Solde. Njegovu i sobu stranačkoga kolege i prethodnika u Skupštini Željka Kardaša na drugom katu, navodno, dodijelili su Pupovčevu nametnutom manjinskom zamjeniku župana Bogdanu Rkmanu. Vukovarski branitelj i jedan od pet HSP-ovih stupova SDP-ove zloglasne koalicijske vlasti županije iz Novske u razdoblju od 2005., primatelj dvostrukih naknada za predsjednikovanje i navodno savjetovanje, redoviti korisnik i razbijač službenih vozila „ogorčen je takvim postupkom“. Premda je prvi „kratki spoj“ klimavo jamstvo buduće kohabitacije novoga župana i rudimentarnih ex-plaćenika, Ivo Žinić kazao je samo kako u skučenosti zgrade pri preraspodjeli soba i profesionalni dožupan Marin Piletić valjda treba radni prostor. 
